Možda sam bolesnik, majmun, ludak, psihopata, ali završavam aktivno bavljenje politikom - reći će nakon isteka mandata 2027. Aleksandar Vučić i otići direktno u istoriju. Puna srca, jer će Beograd na vodi dotad stići do Male Moštanice, Expo će skočiti na 27 milijardi, a Srbija će biti velika kao ona iz vica - skoro do Tokija.
Najveći domet karijere i mjesto u udžbenicima ponajprije će mu obezbijediti projekat srpskog sveta, ispašće mađioničar koji je lijepom riječju, propagandom i kešom ostvario ono što Milošević nije uspio tenkovima. Taj njegov, ali i naš srpski svet, sviđalo se to nekom ili ne, pokrivaće teritorije današnje Srbije, bez Kosova (koje će prestati da bude lažno), Republike Srpske i Crne Gore. Srbija će proizvoditi ulja, brašna i šećera za ceo srpski svet, a na flaši vitala će umjesto suncokreta stajati lik Milojka Spajića. Pošto majka Srbija i tata Aleksandar nikog ne zaboravljaju, na kutiji šećera naći će se faca Milana Kneževića, dok će pakovanje od jednog kilograma pšeničnog brašna krasiti lik Andrije Mandića.
Na pitanje Vučića da li je on na bilo koji način primorao Crnu Goru da postane dio srpskog sveta, premijer Spajić je odgovorio odrečno, uz konstataciju da je Crna Gora suverena zemlja, koja ima sve što joj treba - osim ulje, brašno i šećer, koje će od sada do kraja srpskog svijeta i vijeka dobijati od majke Srbije.
I ko onda, osim zlonamjerni posmatrači, vjekovni antisrbi, ustaše i ostali Nato zlikovci, može da zaključi kako se Vučić miješa u naše unutrašnje stvari?! I kako nema veze sa Varheljijevim odama evropejcu Mandiću, sa uređivačkom politikom RTCG, Pinka i Prve, Borbe i Informera, gdje se Mandić javlja po potrebi a Knežević iz petnih žila navija za “našu reprezentaciju”. Sa Raonićem i Šofrancem. Ili šta tek Vučić ima sa oglašavanjem niza prvaka raznih jevrejskih udruga iz zemlje i regiona, za koje nikad nismo čuli, a koji sada cjelivaju zakletog antifašistu Andriju! Iz reda vojvoda. Za decenijsko čuvanje uspomene na Drugi svjetski rat i herojsko držanje Milana Nedića, Dimitrija Ljotića i Nikole Kalabića. Plus, Jasenovac, Mauthauzen i Dahau, kojima je pomenuta (crna) trojka dala nemjerljiv doprinos.
Ipak, priznajem, vjerovao sam, skoro koliko i Spajić, da Vučić nos ne bi pomolio u naše dvorište, a kamoli ruku, paru ili kamion ulja, sve dok se u nekom Jutarnjem programu, našte srca, nije pojavio Milan Knežević, zvani šećer, gdje je potanko objasnio kako predsjednik Srbije nema nikakve veze sa Jasenovcem. Da bi onda zaključio: “Ne treba da zaboravite da je Njemačka bila sponzor a Hrvatska kosponzor Rezolucije o Srebrenici pa je red da se suoče sa posljedicama”!
Kada su ovo čuli šef PES-ovog kluba Vasilije, poslanica Nedović i advokat Dragović, odmah su zvali Andriju Mandića i zavapili da se Milan K. izreže, da se Jutarnji Prve sa njim i Vučićem ponovo snimi, i onda se ta nova verzija, gdje će biti jasno da je CG donijela suverenu odluku o Hrvatskoj i Njemačkoj, zadrži u arhivi kao original! Kako bi njihov lider a naš premijer Spajić mogao da nastavi sa tvitovima tipa Crna Gora se saginjati neće, a da za vazelin ne brinemo.
I da samo kao takva, u suncokretovom ulju, i nezavisna, može učestvovati naredne godine ili najkasnije 2027. na Svesrpskom saboru u Beogradu. Jer, u pravu je Spajkijev brat Mandić - jadan je taj sabor sa samo dvije države, još nijedna od njih i ne liči na državu. Srbija nema izlaz na more, a RS nema Miloša Vučevića. Još manje Anu Brnabić, jer je Dodik nedavno priznao da su mu Milo i Mugoša bili braća sve dok nisu organizovali gej paradu.
Bio sam dirnut minulih dana i sedmica porukama i mejlovima nekih starih suverenista, kako su Vijesti (i ja sa njma) “sve bili u pravu”, kako su “Milo i DPS sahranili državu” i kako je “samo budala mogla Vučića da promoviše kao velikog prijatelja Crne Gore a Spajića kao novu nadu”. “A on će nas prodati za flašu ulja, i vreću brašna”! Baš tako mi napisa jedan cetinjski komita, iz čega sam, iskren da budem, i dobio ideju za tekst. Tako da se nadam da će svi suverenisti nastaviti i u narednom periodu da mi šalju svoje ispovijesti jer nikad se ne zna šta ću u njima zanimljivo i inspirativno pronaći. Posebno na temu: “Milo, od oca do maćehe nacije”, ili “Pobjeda, još jedan medij koji je ugasio Vesov mali!”
A sad bez šale. Kao prvo, vjerujem predsjedniku Vučiću kada se kune kako nema nikakve veze sa rezolucijom protiv Hrvatske, Austrije i Njemačke, jer je suviše pametan i dobro zna da bi nešto tako nanijelo nenadoknadivu štetu interesima Srbije! Već je o tome iskreno govorio prije neku godinu. Baš zato što se ne miješa u domaće teme, morao je da istrpi Milana Kneževića koji je, prirodno mudar i dalekovid, sve sam smislio. A to što mi sad moramo da slušamo premijera koji tvrdi da smo suverena zemlja koja donosi odluke u svom interesu ili, još jače, ministra vanjskih djela Ivanovića, koji objašnjava hrvatskom kolegi da je samo NDH bila fašistička a ne i današnja Hvratska - to je naš problem.
Jer, nije nam Vučić birao vlast. On je samo pomagao. A birači su glasali. Ali ako išta mudro marionete iz CG, Spajić, Mandić i Knežević, mogu da nauče od gospodara Vučića, to je njegovo insistiranje na važnosti legitimiteta. Nije AV raspisivao svakih godinu ili dvije izbore zato što je bio željan rijalitija i kampanja, već što je tražio legitimitet za brojne teške odluke, i ekonomske i političke. Znajući da svaki drugi pristup izaziva konfrontacije i gura zemlju u nasilje. Pošto Spajića ništa ne zanima osim ekonomije, i Jasenovca, a može i grb, zastava i dvojno državljanstvo, i to bilateralno, bilo bi dobro da mu advokat Dragović, ili poslanik Čarapić, koji vanredno vladaju tom problematikom, sve objasne. Da zemlju ne bi gurnuo u ponor, kako reče ministar Milović. To što bi sa ivice provalije on odletio u Singapur, a građane pustio da se pobiju i strmoglave - i nije neka utjeha.
Samo vanredni izbori mogu da sačuvaju građanski karakter Crne Gore, ali i mir. Održavanje većine koja nema legitimitet za politiku srpskog sveta, krvi i tla, vodi društvo u podjele i sukobe. Dajković kaže ono što Spajić misli - baš me briga da li će Rezolucija o Jasenovcu usporiti put Crne Gore ka EU! Knežević u svoje, i ime većine koja je glasala, saopštava da su Njemačka i Hrvatska dobile što su tražile! Znači i njega je briga za EU. A premijer govori kako smo suverena zemlja i da on i njegovi antievropski kompanjoni mogu da rade šta im je volja!
Crna Gora može ući u EU 2028. ili 2030. ili bilo kada samo kao denacifikovana i građanska država. Ako je vidljivo mjesecima da aktuelna većina vuče zemlju u suprotnom pravcu, onda je jasno da narod mora da se pita. Bez laži i prevare, koje su prirodno stanje Spajića. I da onda građani pokažu ko ima legitimitet. Biće to novo prebrojavanje, poput onog iz 2006. Eto dokle su nas doveli kripto premijer i izanđali vojvoda. Uz kolosalni doprinos počasnog predsjednika DPS-a i njegove petnaestogodišnje postreferendumske pohare. Još jednom će građani morati da potvrde superiornost evropskog u odnosu na etnički koncept države. Bez njihovog legitimiteta, suvereni premijer, iz ulja, sa trenutnom jednocifrenom podrškom građana, preuzima odgovornost za opasne i tragične posljedice.
Bonus video:
