Ne treba ti neprijatelj pored prijatelja kakav je Vasilije.
To bi Spajić ili Vučić mogli da kažu za Čarapića i Milana Kneževića, da ih doživljavaju kao prijatelje. A ne kao klovnove.
I u jednom i u drugom slučaju radi se o idolopoklonstvu, fenomenu karakterističnom za autokratske ili diktatorske režime. Sjećamo se kako je neki Andrija Jovićević, kao ministar policije, kliktao vođi Milu - da si nam živ i zdrav i da nas još dugo, dugo vodiš. Ili kako je Ivan Vuković, i to nakon Šefovog navodnog političkog penzionisanja, poručio - svi smo mi Milo Đukanović. Ako mogu da biram, ja bih onda prije da sam Milan Roćen - ni za šta nisam odgovoran, a o skoro svemu odlučujem.
Jedna od karakteristika idolopoklonika, poput Vasilija i Milana, jeste višegodišnje prihvatanje te uloge kao sudbinskog određenja, nečega što im je zapisano u crkvenom kalendaru, dnevniku baba Vange ili onom Javnog servisa. I onda se oni, nemoćni pred zlom sudbinom, užive u tu rolu, čak toliko da su i ponosni na nju. Posebno kada vide da šef djeluje zadovoljno. Kad kažem šef ne mislim na jednog aktuelnog, već na čitavu plejadu, kod kojih su Vasilije i Milan išli iz ruke u ruku. Ili što bi rekao Tijanić - oni su umjetničko djelo brojnih stvaralaca. Tegla senfa u koju su svoju viršlu umakali brojni. Kod Vasilija je vrpcu prekinuo Jakov Milatović, onda je preuzeo Goran Đurović, usavršio Andrej Milović, a sad baštini Milojko od Sen Tropea. Kako je Milanova karijera idolopoklonika ranije počela, onda je i lista korisnika njegovog lika i djela - podugačka. Pa je neću navoditi zbog uštede prostora.
U najnovijem slučaju zloupotrebe svetog Vasilija za banalne, sekularne potrebe premijera, prvo smo ga gledali u parlamentarnoj epizodi u kojoj Čarapić ubiva aždahu (Konatara) i od IRF-a pravi Razvojnu banku. Poslanik Vasilije je govorio sa takvim autoritetom da je crnogorsko gledateljstvo bilo sigurno da je predlagač lično, istovremeno i autor zakona. Ali da takva pretpostavka ne bi prešla u nepobitni zaključak, odnosno da bi se polaznik Vasilije zadržao na pravoj mjeri, i bio svjestan da u svakom momentu njegova sudbina i pozicija zavise od volje obožavanog vođe - javio se šef Spajki. Direktno iz mondenskog Sen Tropea, prekinuvši odmor za trenutak, u pola zalogaja neke jeftine paste i nakon gutljaja treš francuskog šampanjca. Premijer je otkrio da Vasilije nema veze sa Zakonom, PES još manje, da je njihovo kao i ostalih iz većine, odavde pa sve do Rožaja, samo da ga izglasaju - a da je dokument pisalo Ministarstvo finansija. Kao kad se Milan pohvali da će mu otac srpskog sveta AV ubrzo doći u Zetu, a ovaj na to prevrne očima i brže bolje prebaci priču na Ujedinjene nacije. Ili kad isti Vučić pohvali Dačića kako najbolje pjeva, pa ga zamoli da za Erdogana ili Orbana nešto i izvede. A Ivica srećan kao kuče u liftu, s ponosom zagrmi Miljacku. Ubijeđen da mu se u tom momentu divi ne samo šef AV već i Halid Bešlić lično. Tako vam je to sa senfom i viršlama.
Ali, i sljedećeg dana, čim ste se prebacili na parlamentarni kanal - eto vam ga opet poslanik Vasilije. Da je neki pristojan čovjek vjerovatno bi se ljutnuo zbog prethodnog poniženja šefa Milojka - ovako, on je ukor doživio kao motivaciono pismo. I potrudio se da bude još bolji. I da sada objasni pučanstvu najintimnije stvari iz života svog šefa MS, trenutno raspoređenog na destinaciji Sen Trope. Recimo, šta voli da pije, koje mu je omiljeno jelo, ili koliko može najviše da potroši u nekom restoranu na Azurnoj obali. Išlo se dotle da je otkriven i mjesec trudnoće premijerove supruge, istina bez pominjanja pola djeteta.
Meni je, ipak, najzanimljiviji, kao i vama, dragim čitateljima, bio takozvani pre-workout. Vasilije se, naime, kune da Šef mnogo prije šampanjca i džina popije pre-workout. Za koji ni ja a ni najveći broj vas nikad ranije nismo čuli. Ali sve što mi ne znamo zna internet, a sve što ne možemo za džabe da dobijemo od Vladinog Glova u nastajanju, ima na Amazonu. Tako je i sa pre-workoutom.
Čudo što po prvi put u odbranu Sen Tropea nije stao Spajkijev najvjerniji prijatelj, Andrija M. Recimo, odlaganjem sjednice parlamenta dok Azurna obala ne proglasi Spajića personom non grata. I on bude morao da se vrati i dođe na sjednicu Savjeta za nacionalnu bezbjednost, koji je ionako suvišan, jer isti organ imamo u Beogradu. Ili, mogao je, Andrija da odigra za premijera i Sen Trope predlogom neke nove rezolucije! Recimo, o zabrani DPS-a?! Gdje bi se kao jedan od ključnih razloga navela Milova posjeta Sen Tropeu. Sjećate se kad se MĐ u ekskluzivnom hotelu, i outdoor poolu, što bi rekao Čarapić, brčkao sa Gvozdom, Sitom i Gordonom Remzijem. Što je aktuelnog premijera navelo na sličan aranžman, obrazložio bi Mandić ovu rezoluciju. Jer da Milo nije išao tamo Milojku nikad na pamet ne bi pale slične bahanalije - dodao bi iz klupe Milan Knežević, kršeći poslovnik.
Demokrate su, vjerovali ili ne, jedini subjekt gdje nema idolopoklonstva. Jer nema lidera. Ili se ne zna ko je?! Međutim, kao da je tu prazninu sada popunio isti ovaj čovjek, gost Sen Tropea. A nije Gordon Remzi. Sjećate se kad im je Spajki onomad pocijepao stranku i od šest ministara uzeo pod svoje dva. Crveni su rekli - ajde udari još jednom ako smiješ. Spajki im je ubrzo zavalio novi šamar - birajući protivzakonito direktora policije i gazeći lik i djelo nesuđenog nosioca PG liste Šaranovića. Boki B. je rekao - ako ovo ponovi mi ćemo nakon Ibara izaći iz Vlade. I premijer je ponovio - zgazio je medijske zakone i ministarku kulture, drugaricu Tamaru! I opet ništa. U stvari, Rezolucija protiv Hrvatske, Njemačke i Austrije toliko je nadahnula Crvene da je Spajkiju sve zaboravljeno i oprošteno. Pa su Alek, Boki i Krapo možda i sami skupili neki prilog da se šefu Milojku nađe za daleki i još skuplji odmor. Jer ni Do Kvon koji je od Spajkijevog uloga od 70 hiljada napravio 90 miliona - ne bi mogao da smisli dobitnu kombinaciju za troškove Sen Tropea. Odleti tamo, odsjedne na biranom mjestu, i ruča, skoro svaki dan - sve neka je Ryan Air a ne ekonomska klasa, sve da je neki hostel a ne vila, čak da ne jedu neku jeftinu pastu kako tvrdi Vasilije, već konzervu iz Lidla - skromna premijerska plata mu ne bi to mogla pokriti. Ako ne vjerujete, pitajte Mans.
Zato se Vasilije bespotrebno trudio da na izvrsnom engleskom, i još boljem crnogorskom, opravda šefa pre-workoutom, iako je svima bilo jasno da ni on, kao ni mi, pojma nema šta je to. Osim da ti daje krila. Kao Red Bull. I ima još bolje ime - jedan se zove Total War a drugi No-Xplode. Čisto da znate i da se ne čudite ili pitate šta se desava sa premijerom.
Pošto Čarapić nije kritični Spajkijev prijatelj već slijepi idolopoklonik, čudi me kako nije uvidio da je jedini način da spasi šefa od najnovije blamaže - da saopšti kako je on bio u Sen Tropeu, a ne Milojko. I kako je njemu Gordon Remzi spremao neku jeftinu pastu i služio treš šampanjac. I da su svi skrinšotovi objavljeni po mrežama o premijerovim bahanalijama po Sent Tropeu fotošop Ure i nekog krimosa Ramaja, koji su, da bi kompromitovali vođu MS umjesto mene, Vasilija, ubacili lik premijera. Da je to naveo umjesto nekog pre-workouta, ja bih prvi povjerovao. Zajedno sa Andrejom Milovićem.
Obrni-okreni, jedini ko je srećan zbog Čarapića je Milan Knežević. Shvatio je da će šta god rekao na temu litijuma i odbrane Vučićeve odluke da se rudari, sad ili nikad, biti trivijalno i daleko ispod pre-workouta mladog Čarapića. Recimo da je MK kazao kako Vučić mrzi Rio Tinto više nego šahovnicu, ili da se litijum ne kopa već se rudari, kao kriptovaluta - ko bi ga čuo. Pored pre-workouta, šampanjca u Sen Tropeu od 20 eura, i paste aglio e olio od 30, jeftinije nego „Kod Krsta“ u Budvi ili čak kod Kroleta u Hajatu.
Da nema Vasilija trebalo bi ga izmisliti, kaže narodna pjesma. Jer bez njega ovaj svijet bi bio mnogo manje zabavan, život puno više tmuran, a Milan Knežević mnogo manje zahvalan. Spajki bi se nekako snašao. Jer u PES-u je velika trka ko će biti veći vasilije od Vasilija. A ne znaju - jedan je (sveti) Vasilije. Slava mu i milost. Tako mi Ostroga i Sen Tropea.
Bonus video:
