Približavanje izbora u glavnom gradu čini da sve češće čujemo i čitamo opservacije raznih političara o gradu i o gradskim fenomenima uopšte. Pritom iz onoga što čujete nije lako dokučiti ne samo kakva je njihova politička vizija, već ni kakvo je njihovo gradsko iskustvo.
Čućete mnoge lijepe rečenice o svom gradu, zadivljujuće svježe ideje, konstruktivne prijedloge za rješavanje svih onih najvažnijih problema, ali... Čak i kada vam srce zaigra, vi znate da će malo toga postati stvarnost.
Zanimljivo je da su njihove retorike u kampanjama zapanjujuće pune razumijevanja za Grad, ili bar tako izgleda, budući da bilo kakvo upoređivanje predizbornog diskursa sa postizbornom stvarnošću uglavnom se ukazuje kao jedan nevjerovatan i tužan zjap.
Valja biti pravičan - nije da nema pomaka, ali kada je riječ o decenijama ili vjekovima, pomaci su uglavnom posljedica nekih procesa koji su daleko od uprave vašeg grada, ali, eto reflektuju se na život (i) u vašem gradu.
Kako građanin da povjeruje da je jedan političar dostojan da vodi grad? Kako provjeriti koja su njihova znanja o Gradu, kako je iskustvo grada formiralo njih kao građane, kao misleća bića, kao jedinke upućene na druge?
Jer, stara je fraza, ali zbog toga ne manje istinita: grad je prije svega stanje svijesti. Dakle, ne (samo) arhitektura, ne samo prostor i vjetrovi koje volite ili koji vas nerviraju.
Ipak, postoje i neki problemi koje je bilo teško predvidjeti. Jezivo zvuče podaci o broju (ne)vakcinisane djece, i problemima koje to stvara u susret početku nove školske godine. Kako da roditeljima objasnite da nije pametno da slušaju tenisera sa osnovnom školom, ili zapjenušanog internet političara u pokušaju a da ignorišu ono što govore ljekari? Volio bih da vidim odlučnost kod kanditata i po ovakvim pitanjima.
Nije baš mudro da nakon četiri godine od pada DPS-a i dalje trpite političare kojima je jedina politička platforma - da neće sarađivati sa DPS. Naprosto, nije logično da se to i dalje predstavlja kao politika, još i principijelna... Ako je samo na tome zasnovana jedna politička ponuda, onda nema izgleda za stvarni pomak na bolje.
Nikad ne smetnite s uma: Grad i Knjiga su dvije najvažnije činjenice naše civilizacije, dva najmoćnija i najpresudnija koncepta.
Imali smo različitih iskustava sa gradskim čelnicima, ali, iako to nisu na istovjetan način, pretežno su nevesela... Uz rijetke, ali ohrabrujuće izuzetke.
Uradite, ovaj put, nešto drugačije. Umjesto predizbornih proglasa, i hvalevrijednog aktivizma koji najednom nadire sa svih strana, poslušajte jednog starca iz Aleksandrije, a to je grad svih nas više nego ijedan drugi.
“Ti govoriš: Otići ću nekoj drugoj zemlji, nekom drugom moru, i grad ću pronaći bolji nego što je ovaj.”
Tako Konstantin Kavafi počinje veliku pjesmu “Grad” (ovo je prepjev S. Blagojevića). “Kamo god da okrenem se, kamo god da gledam,/vidim tek ruine crne mog života u ovome gradu/gdje provedoh tako mnogo dana, traćeći ih i ništeći...”
Ipak, odgovor na ovo pitanje koje pjesnik daje kristalno je jasan: “Al, ne, drugu zemlju, drugo more ti pronaći nećeš/Ovaj grad će zauvijek te pratit.” On, na koncu, zna da “broda nema za te, niti jedne ceste”.
A onda dolazi onaj najsuštinskiji, najistinitiji stih, koji vam govori sve najvažnije o vama, vašem gradu i vašem svijetu: “Svoj život kojeg si ništio ovdje, uništio u cijelom si svijetu.”
Poslušajte staroga majstora. Ne vjerujte jeftinim blefovima vašarskih opsjenara, priča o Vama i Vašem gradu nije nimalo jednostavna, niti je priča za jednokratnu potrošnju onih koji sanjaju fotelje i namještenja.
Ti znaš, na kraju, da ti pripada moć odlučivanja, moć pravog izbora. Jer, sve što si dobro i vrijedno uradio, darivao si i svom gradu i cijelom svijetu...
Bonus video:
