Ko od meteorologa ljetos prvi najavi kišu u Podgorici, slavićemo ga kao Iliju Gromovnika. Dan te najave biće crveno slovo u svim kalendarima, od poslovnih do crkvenih. Sve konfesije i banke će ga prihvatiti i poštovati. Nekima, vele, samo vjera pomaže kad je plus 40 Celzijusa, uz malu pomoć klime i ventilatora.
Pravo da kažem dosadilo mi je da Dušan Pavićević, Branko Micev, Dragan Burić… ovih dana budu zvijezde informativnih emisija. Propušta se prvi dio dnevnika, politika, crna hronika, ništa, utišava se zvuk, tek kad na red dođe meteo, prati se svaka riječ, čita se podtekst, neće li biti kiše. Ko prvi javi da je onaj mrki oblak, sa sve munjama, izviše Glavnog grada, pojaviće mu se duga oko glave kao oreol. Postaće Rejnmen Podgorice.
Glavni grad je ovih dana u vatrenom obruču, sjever izgubio kalendar, razgoropadio se, rastjera svaki oblačak koji se pojavi na horizontu, kiše nigdje na vidiku. Ne preostaje nam ništa nego da svi, koji smo ostali u gradu, odigramo jedan kolektivni dodole, valjda kišu dozovemo. Red je da takvu akciju povedu i najpozvaniji, dakle prvi ljudi u upravi grada. I meteorolozi da budu prisutni. Ovi iz dijela opozicije jedini imaju opravdanje da ne prisustvuju tom činu, imaju pametnija posla, njih je ova žega natjerala da usitne ono što im je od partija ostalo, dijeljenje im je omiljena matematička operacija na plus 40.
Dva mjeseca nije pala dobra kiša.
Požare u Podgorici gasili su vatrogasci, ali su i građani Rogama, Bera, Zelenike, Dahne, Karabuškog polja… i drugih naselja branili svoje kuće i imanja od vatrene stihije. Komandir podgoričkih vatrogasaca, Andrija Čađenović, kaže da je čovjek u 95 odsto slučajeva uzročnik požara. Gdje nađoše da pale po ovoj vrućini?
Ljeto je, osim za turiste, omiljeno godišnje doba i za piromane. Jak sjeverac im je desna ruka i glavni saveznik. U Podgorici nijesu uhvatili do sada nijednog i niko nije odgovarao za podmetanje požara. Podgorički piroman, ili više njih, voli i noć, vampir neki od piromana, nekoliko baš velikih buktinja planulo je pod mjesečinom. Novljani su bili brži pa su jednog, stranog državljanina, uhvatili kad je podmetnuo požar u Sutorini. Čovjek je platio kaznu.
Članovi Udruženja ljubitelja Gorice i prirode svake večeri dežuraju kako bi spriječili piromana da zapali brdo po kome grad nosi ime i posljednju oazu rekreativaca.
Sva je prilika da će ovo biti pakleno ljeto. Vatrogasci će zaraditi svaki cent svoje plate. Nadimiće se dima kao pršute. Neće biti čudo ako mnogi od njih budu na kraju sezone požara tražili da ih prebace u Vodovod.
Podgoričani se, već poslovično, na razne načine bore protiv vrućina. Bazen ne radi, pa pokušavaju da se rashlade pored rijeka koje su sve pliće.
Ima ona starovaroška legenda koja kaže da su se pojedini stanovnici najstarijeg dijela Podgorice u vrelim ljetnjim noćima ogrtali čaršavima umočenim u ladnu vodu. Iako će vam baš mnogi koji su odrasli na sastavcima Ribnice i Morače upravo kazati kako baš na ovim temperaturama dišu punim plućima. Svaki iole ozbiljniji doktor će vam odmah saopštiti da je umotavanje u mokar čaršav po ovoj žegi - prečica za dobru prehladu ili upalu pluća…
Visoke cifre Celzijusa zbunjuju i podgoričke domaćice, pa mnoge traže savjete preko društvenih mreža kao što je “Smijem li veš koji se pere na 30 stepeni okačiti da se suši na 40 Celzijusa?”
Jedan moj prijatelj, selo mu je pored grada, priča da mu se djed uvjek ljeti šalio kako bi ovaj vreli podgorički vazduh valjalo u mjehove hvatati, pa ga držati negdje uskladištenog i puštati ga u decembru, januaru…
Ne znam da li je istinita priča kako su Njegoša, dok je boravio u Francuskoj, pitali šta bi se sa ljepotom Mona Lize moglo uporediti u Crnoj Gori i da li išta tako postoji u toj malenoj državi na Balkanu.
Vladika je, kaže legenda, odgovorio da je ljepoti Da Vinčijeve Đakonde ravna jedna dobra ljetnja kiša u Crnoj Gori.
Nemam neku jasnu ideju kako bi mogao da se riješi problem sa piromanima tokom ljetnjih mjeseci. Da se organizuje neka NVO, nazovu je “Veseli plamičak” ili “Vatrena šibica”, koja bi okupljala ljude kojima miris paljevine dušu napaja. Možda i neko prvenstvo piromana, odredi se teritorija, dio Ćemovskog polja, kamenito neko brdo, dovuče se sijeno, pa neka tu pokažu svoje umijeće, nek' se oprobaju. Nek' pokažu na koje sve načine može da se upali trava… Neka ostave ovo malo šume što imamo na Gorici, Ljuboviću, Dajbabskoj gori… Kako piromanima ne smeta onaj garež što pada na grad, u kome se ljudi bore za vazduh tokom ljenjih mjeseci… Treba li piromanima kiseonik? Na šta dišu ti ljudi? Možda da ih angažuju naši muzičari, da im zapale atmosferu na koncertu.
Prema definiciji psihijatara, piromanija spada u poremećaje kontrole impulsa baš kao i kleptomanija ili kompulzivna sklonost kocki. Naziv bolesti dolazi od grčke riječi za vatru 'pyr'. Ogleda se opsjednutošću prema vatri, a bolesnik ne uspijeva da odoli želji da podmetne požar.
Vjerovatno su baš piromani najvjerniji gledaoci meteo izvještaja u informativnim emisijama. Kada meteorolozi najave plus 40 Celzijusa i sjever, njihovoj sreći nema kraja. Kad se na ekranu pojavi onaj tamni oblak sa grmljavinom, ugase se kao žeravica pod mlazom vode!
Bonus video:
