Amaterski propusti? Neke momente u ponašanju svojih važnih službenika premijer tako objašnjava, tako naziva. Bojim se da je ovdje previše amaterizma da bi se govorilo o propustima. Ili previše propusta da bi se govorilo o - amaterizmu.
Dakle, pitanje je da li je to prava riječ za ono o čemu premijer govori. Jasno je da je mnogo toga oko nas, kada je riječ o aktuelnoj vlasti, klasični amaterizam, ali, bojim se da je ovdje konkretno (a riječ je o “zaboravljanju” crnogorske zastave prilikom posjete Srbiji) zapravo na sceni surovi profesionalizam. Onaj koji to radi dobro zna što radi i zato to i radi.
U toj vrsti djelovanja riječ je o vrhunskim profesionacima. Tako da je premijerova kvalifikacija o “amaterskim propustima” krajnje neadekvatna. Amaterska, takoreći...
A tek način na koji se Ibrahimović (svud su straže, svud su straže, sa svime se slaže) svojski trudi da pomogne svojim neočekivanim i novim saveznicima: kao on opominje svoje da vode računa da zastava uvijek bude tu. Principijelni političar, to se odmah vidi. Ali ovo je zapravo način da se šteta minimalizuje, da se namjera predstavi što manje namjernom i što manje malignom, u suštini.
Istina je bojim se kudikamo jednostavnija. Obično je uvijek tako.
Nije ta zastava samo protokolarni detalj, tek puki ornament dobrog političkog vaspitanja, već mnogo više - jasan znak onoga što se ne prihvata i ne voli. A u Crnoj Gori imate svijest koja zazire od bilo kog oblika i značenja Crne Gore. Sjećate se, predsjednik parlamenta nije mogao preko usta prevaliti čestitku javnosti za državni praznik?
Odusutvo te zastave je jasan stav. Samo što se premijer pravi da to ne vidi. Ili da to vidi kao - amaterski propust.
Ako misli da je to dobro, zdravo okruženje za evropski put, onda je on amater, i to najtužniji na cijeloj političkoj sceni.
Ili, možda je zaista sasvim amaterski njegov odnos prema istini, ako je vjerovati predsjedniku, ali i svojim očima, svom kalkulatoru...
Nije li zapravo opasni amaterizam poigravati se sa ciframa na način kako to radi premijer Spajić. Njegova verzija zlatnog Misovog pravila iz arhitekture Manje je više u ekonomiji postaje uvreda zdravog razuma.
Nije li amaterski na ovaj način bagatelistai i parodirati evropsku ideju u Crnoj Gori?
Jer što je drugo nego parodiranje (i amaterski propust) ako svoj politički projekat zasnujete na evropskoj perspektivi Crne Gore a onda poluge evropskog puta date u ruke onima koji su na sve spremni samo da taj put zaustave, prije svega jer su ideološki na sasvim različitoj, drugoj strani.
Cijenu takvog amaterizma plaća današnja Crna Gora. I njena evropska budućnost. To je surova kazna za jedno društvo.
Da li je moguće uvesti Crnu Goru u EU sa dijelom vlasti koji to ne želi, ili bar ne želi prije nego i Srbija bude u sličnoj situaciji.
Čitav set ozbiljnih pitanja pokriva se ovom krajnje benignom kvalifikacijom o amaterskom propustu. Zar premjerovi politički partneri ne mogu Srbiju da vole drugačije osim na račun Crne Gore? Jesu li oni Srbi ili Vučićevi vazali? To je izuzetno važno pitanje. Valjda je Amfilohije bio neki Srbin, a ne sjaćam se da je nešto baš volio i cijenio Vučića.
U svakom slučaju, vratimo se aktuelnom amaterizmu: ako je Evropa sad 2 elementarna prevara (i to od početka, reklo bi se), evropski put u rukama antievropskih političara, je tek prevara na kvadrat...
Možda je premijer, prije svega, žrtva amaterskog samoobmanjivanja? Sjetite se, njemu to od kada se pojavio dobro ide - što je sve vjerovao (i govorio, dajući javnosti čvrstu vjeru) o sebi, pa se ispostavljalo nešto drugo. Ipak je on, izgleda, prvi amater u ovoj amaterskoj opereti...
Bonus video:
