Agent

Odabir ključne riječi “agent” zapravo do kraja objašnjava namjere ovakvih “zakona”. I što hoće “zakonodavac”. Iluzija o zakonu: riječ je o pravu vlasti da etiketira.

Mada, teško je danas dočarati kakavu je dodatnu težinu riječ “agent” imala u tzv. doba socijalizma. Ipak, utisak je da je nešto od baš takve upotrebe riječi ostalo i u namjeri današnjih ljubitelja ove riječi. Ipak je sve to svjetonazor jednog tipičnog - balkanskog špijuna.

Toliko je eksplicitna glupost i gadost u pitanju da sam prvo pomislio da se neko - šali. Ideja Mandićeve koalicije o “što hitnijem usvajanju” zakona o stranim agentima među NVO je skidanje kakvog odavno nije bilo. Ogoljavanje do srži. I ne samo sopstvenog političkog djelovanja. Izgleda da će Andrija Mandić ovakvim akcijama najbolje pokazati ko je u ideološko-političkom smislu Milojko Spajić. Ovo ostalo je već odavno jasno. Naime, ako Spajić evropsku putanju Crne Gore vidi sa ovakvom politikom, onda je Crna Gora u debelom problemu.

Ali valjda je današnje crnogorsko društvo u stanju da jasno odgovori na izazov ove vrste?

Toliko antievropskog naboja ima taj čin, u terminološkom smislu preuzet iz Putinove verzije ruskog samodržavlja. Pogledajte kako je Putin “očistio” političku scenu zahvaljujući i takvom zakonu i biće vam potpuno jasan njegov smisao.

Ta vrsta uklanjanja neistomišljenika je uslov da jedno društvo utone u autokratiju i fašizam. To se na žalost desilo Rusiji. Strašnu cijenu plaćaju mnogi, ali, na koncu, uvijek bude to očigledno - najstrašniju cijenu platiće Rusija.

“Potreba” za ovakvim zakonom upućuje na politički obračun sa kritikom i kritičkim diskursom bilo koje vrste. Uvijek je status kritičke misli centralni problem sa ovom političkom sviješću.

Ako je nešto smislena kritika kakva je važnost da li je na ovaj ili onaj način podržano ili je dio neke internacionalne mreže?

Nikada neću zaboraviti jedan primjer koji su mnogi zaboravili - bez Soroš fondacije devedesetih godina u Crnoj Gori ne bi postojalo ni umjetnosti ni izdavaštva, ni medijske raznolikosti... Oni koji su tada strecali od Soroša danas predlažu ovakve zakone. Jednačina je ubitačno jasna.

Postoji dakle i taj temeljni strah od kosmopolitskog, internacionalnog pogleda na stvari.

Što će nama ljudska prava, nas to ne zanima, to je rečenica koju često čujete u kontekstu potrebe da se delegitimiše ideja planetarne pravde ili univerzalnih ljudskih prava.

Suština je u tome - Putin stvarno misli da Rusima ne trebaju ljudska prava. Ali, na osnovu čega? Ne misli on to zbog građana, već zbog vlasti. Ako vlast ne mora da se bavi takvim pitanjima (takvim efemerijama) što joj drugo preostaje nego da budali o nukleranim potencijalima i ojađuje komšiluk...

Ovakav zakon je jedna vrsta lakmus papira - sjećate se kakvu je političku (i mnogo širu, zapravo, civilizacijsku) polarizaciju izazvao u Gruziji.

Ali, puno značenje možda dolazi do izražaja u kombinaciji sa retorikom koju smo par dana ranije čuli od Mandića prilikom susreta sa izvjesnim Fincem - antievropski model koji im je ostao u svijesti još od Sloba M: “mi ćemo uspravni u Evropu a ne na koljenima”... Kao da neko traži da bilo gdje dolazite na koljenima. Ali, ako to vjerujete, jasno je što mislite o onima kod kojih idete. Klasična prevarantska figura svakog antizapadnjaštva. Svakog političkog mraka koji vjekovima vri po rubu Evrope, i smisao vidi isključivo u mržnji prema svemu drugačijem.

A Dačić veli da svako selo u CG ima mafijaški klan... Kao da slušate one “duhovitosti” Milomira Marića, kad mu gostuje Vučić sa nekom od svojih crnogorskih pudlica...

Kad smo već kod Vućićevih pudlica - veli Milan da je osam NVO dobilo 100 miliona dolara. Mora da je to čuo od Karleuše...

Balkanski špijun, došlo je njegovih pet minuta: ima da ulovi sve strane agente.