Sigurno u Donjoj Jablanici ne bi bilo ovih žrtava da nije bilo kamenoloma, da se nije to brdo srušilo na selo i izbrisalo ga s lica zemlje”, nije čekao predsjednik Vlade entiteta Federacija Bosne i Hercegovine Nermin Nikšić detaljnu istragu tragedije koja je u noći sa četvrtka na petak odnijela desetke ljudskih života i nanijela nemjerljivu materijalnu štetu u Jablanici, Konjicu, Kiseljaku, Fojnici, Kreševu…
Možda je “uranio” s teškom optužbom federalni premijer, ali pogriješio nije - Bosna i Hercegovina je puna raznih “kamenoloma”, koji gazdama donose milione, pa i milijarde, i odnose živote “običnih” ljudi.
Desetljećima su na ovim prostorima ljudski životi najjeftiniji “repromaterijal”, “sirovina” preko koje se samozvani biznismeni - u suštini bahati, primitivni i bezdušni prevaranti - enormno bogate i postaju sve bahatiji i bezdušniji.
Kada je otvoren smrtonosni kamenolom iznad Donje Jablanice? Je li mu prije agresije na Bosnu i Hercegovinu zabranjen rad? Da li je poslije rata privatiziran, aktiviran? Je li imao dozvole i ateste da smije eksploatirati kamen, ko ga je i kako kupio? Sve su to pitanja koja čak nisu najbitnija. Najvažniji je i najstrašniji epilog - poginuli i nestali, unesrećeni i ožalošćeni, uništeno cijelo jedno veliko naselje i poslana, po ko zna koji put, poruka: pohlepa, pljačka i prezir dugo već stanuju ovdje i zadugo ih se nećemo riješiti.
Kakva je to vlast, bez obzira na kojem nivou vlada i iz koje god ideologije ili političkog spektra dolazi, koja ne samo da blagonaklono gleda na “poslovne projekte” i beskrupulozne tranzicijske mešetare koji doslovno ubijaju ljude, nego ih na to i (in)direktno potiče? Loša, kriminalizirana, nehumana, nedemokratska, korupcionaška, nepotistička, nesposobna (slobodno nastavite niz)… sve je to uglavnom tačno, pa i nedovoljno. No, mogla bi se, uz rijetke časne izuzetke, bez imalo zazora, ustručavanja i straha da nekoga uvrijedimo, nazvati samo jednom riječju - bosanskohercegovačka.
Posljednja kataklizma u sjevernoj Hercegovini i srednjoj Bosni ništa nije ni novo, ni neočekivano, ni - nažalost - posljednje. Samo je to slijed i rezultat onoga što je ovdje postalo način života - našim životima, sudbinama, imovinom, ugledom i budućnošću upravljaju oni koji na odgovorne funkcije i najvažnije pozicije postavljaju: podobne, nesposobne, polupismene, besprizorne, bahate i nemilosrdne. Ima tu neke “logike” - kada bi birali i afirmirali pametne, sposobne, kvalitetne, provjerene… ne bi s njima mogli vladati i upravljati; pa ti i takvi bi im pokvarili sve planove i razotkrili ih ko su i kakvi su.
Da su odgovorni samo pogledali upozorenje od 2. oktobra Agencije za vodno područje Jadranskog mora (“Obavijest o prognozi mogućih povećanja vodostaja te pojavi mogućih bujičnih tokova obuhvata općine i gradove: Konjic, Jablanica, Mostar, Čapljina, Grude, Ljubuški, Široki Brijeg) i poduzeli ono što su trebali sada bi 15 stanovnika Donje Jablanice i Buturović Polja bilo kod rodbine i prijatelja ili u privremenom smještaju, a ne u mrtvačnicama, mezarima, grobovima. Da su poslušali struku, profesore, eksperte, dobronamjerne i stručne savjete i preporuke, sada bismo žalili za kućama, automobilima, cestama, prugama… i imali žive ljude.
Oni koji nas vode zaboravili su katastrofu, poplave, mrtve, nestale… iz 2014. godine; nisu vjerovatno ni čuli za ljetošnji smrtonosni vodeni val u Austriji, Italiji, Mađarskoj; ne zanima ih što su klimatske promjene “uzdrmale” cijeli svijet i kod pametnih, obazrivih i svjesnih podigle nivo prevencije i zaštite ljudi i dobara. Realno, imaju “alibi” za posljednji mjesec (ali i mnogo prije septembra), jer su dolazili lokalni izbori, ko će sad “razbijati glavu” raznim kamenolomima i mogućim poplavama. Samo da dobro prođemo na ovim “historijskim” općinskim izborima (a svi su bili takvi do sada i bit će ubuduće), pa ćemo se onda posvetiti “lokalu”.
E pa, priroda je bila brža od praznika demokratije, vratila nam je za ono što smo mi njoj naudili, i to samo djelić, te upozorila kako pohlepa, pljačka i prezir mogu bez kazne “proći” samo kod ljudi, koji će, po ko zna koji put, humanošću, empatijom, srcem, saosjećanjem pokušati i donekle nadoknaditi materijalno. Čak će i ono što velikodušno obećavaju i daju razne vlade i ministarstva na svim nivoima, agencije, fondovi, javna preduzeća… opet platiti ti “obični” ljudi, jer su sva ta namjenska sredstva i budžetske rezerve oni napunili - iz plata, honorara, poreza i ostalih “prihodovnih strana”.
Iz Vlade Federacije biH su samo nekoliko sati nakon tragedije poručili kako “sistem nije zakazao”. Koji sistem, kada nije zakazao, uopće ili samo u slučaju posljednjih bujičnih poplava? Bit će da “nije zakazao” ni što je u posljednjih 25 godina u požarima izgorjelo 7.000 kvadratnih kilometara šume (13 posto površine Bosne i Hercegovine), dok vatrogasci nemaju adekvatna sredstva da djeluju; što su posječene hiljade kvadratnih kilometara šume, trupci izvezeni, a milijarde pokupili zna-se-čije perjanice tranzicije i privatizacije; što su izmještani potoci i rijeke, sužena korita, do zadnjeg kamenčića izvađeni pijesak i šljunak, što su stotine, moguće i hiljade, kamenoloma i divljih deponija “posađeni” po cijeloj zemlji, jer mini-hidrocentrale uništiše vodu, prirodu, floru, faunu, što su neplanska gradnja i bespravni objekti postali brojniji od “planskih i pravnih”…
“Pravna država od ponedjeljka”, krilatica lansirana prije 35 godina, mogla bi krenuti već danas, ali teško da će. Ako ova vlast brzo, temeljito i efikasno ne pronađe odgovorne i krivce za posljednju tragediju (ne samo smrtonosni kamenolom) i počne sprečavati nadolazeće nesreće, onda slobodno može nastaviti po starom - gledati, podržavati, sponzorirati one koji uništavaju sve redom, asfaltiraju i betoniraju brda i planine, krče šume, presušuju izvore, bez vode ostavljaju potoke i rijeke…
A onda će, vrlo skoro, “iznenada i neočekivano”, nova bujična poplava i kamenolom (poluotvorenog tipa) dovesti do nove kataklizme. Nije pitanje hoće li, nego kada i gdje, jer je žarišta potencijalnih katastrofa mnogo i samo što se nisu aktivirala.
Bonus video: