Popisani

Nema otpisanih, svi su - popisani...

Iako držim da bi zanimljiviji popis bio sa podacima o broju pročitanih knjiga ili odgledanih predstava, očekivano je najveću pažnju izazvalo - nacionalno izjašnjavanje.

Sa rezultatima ovoga popisa je kao i sa pameću - znate onu staru mudrost - da je pamet savršeno raspoređena, svi su uvjereni da je imaju dovoljno... Svi su zadovoljni, iako je jasno da je to zadovoljstvo makar dijelom ili prije svega - medijska strategija.

Sa crnogorske strane - ne tako veliki procentualni pad, iako je na djelu bila združena kampanja neviđenih razmjera - država Srbija, SPC i srpske partije u CG upirali su iz sve snage da bude što više “njihovih”... a što manje Crnogoraca, iako su ranije tvrdili da su i Crnogorci njihovi, ali, izgleda da više nije tako.

Sa srpske strane, nesumnjivo su očekivali više, mnogo više - jedan je grmio - ako bude jedan manje od pedeset posto mi Srbi smo najgori narod na svijetu i slično...

Opet, Crnogorcima nije prijatno vidjeti najveći mogući gubitak populacije, od ranijih popisa gdje su Crnogorci bili šezdeset i više procenata, do današnjih četrdeset i kusur.

Ali, sve je to razumljivo... Očito su SFRJ decenije manje naglašavale antagonističku prirodu crnogorskog i srpskog identiteta u Crnoj Gori, odnosno, od tih vremena oba su crnogorska identiteta u određenoj mjeri evoluirala. Prema nepomirljivoj konfrontaciji.

Ali kada pročitate da su rezultati popisa odgovor na navodno antisrpsku politiku i to što je neko htio da Srbe prikaže genocidnima, shvatatae da se pelcer Vučićevog političkog ludila itekako primio među CG Srbima. Vučićevština na djelu.

Sve su to zanimljive teme, ali očito je da u CG postoji jedna kategorija populacije koja nema svoju stavku na popisnom listiću, ali mogla bi se prilično precizno nazvati - ni tamo ni ovamo...

Možda je upravo taj dio stanovništva najreprezentativniji, najbolje dočarava sva protivrječja ovdašnjih identiteta, ko zna?

Postoji dakle jedan dio stanovništva koji je od popisa do popisa mijenjao svoj identitet... i koji su u međuvremenu “postali” tvrdi Srbi.

Uzgred se servira priča da im je neko branio da budu Srbi ranije?!

Ali, na prošlom popisu kao Srbi su se izjasnili gotovo trideset posto populacije - kako njima niko nije branio? Koja je razlika između Srba koji su to bili i na prošlom popisu i “novopostalih” Srba?

Zanimljivo je da medijski odjek u srpskom svetu inistira na narativu da su ljudi sada “dobili slobodu” da se izjasne, pa je zato povećan broj Srba, što je očita glupost.

Što ga je sprečavalo da i prije bude Srbin. Zašto je čekao do sad.

Ne vjerujem da će bilo ko od njih reći - Ja sam “novopečeni” Srbin. Osjetili bi neku vrstu stida, zašto tek sad?

Među Srbima koje poznajem takvih nema.

Ko su ti ljudi?

Sjećam se, kada je prošlo doba “komunizma”, novopečeni vjernici, hrpa njih, najednom je tvrdila da nisu išli u crkvu jer su komunisti tamo postavljali zasjede i lovili nesrećne, neoprezne vjernike. A nije bilo tako. Tako i sada sa srpskim identitetom. Ovi “novi” Srbi nose na leđima duh prevare. I kad su Srbi i kad su Crnogorci.

Popis je takva aktivnost da nemate razloga za strah - tako je bilo i ranije. Potpisnik ovih redova, 1991. kao stanovnik Beograda, tražio je da mu gospođa popisivačica upiše crnogorski jezik što je gospođa bez ikakavih komentara ili čuđenja ili neke forme nelagode, i uradila...

Dakle, mogli ste reći što god ste htjeli, samo ako je vama bilo jasno ko ste i što hoćete...

A bojim se da ovi koji danas govore o nekoj neslobodi da se izraze kako žele, spadaju u neku drugu grupu. Možda je ovo popis koji je konačno dao relativno precizan odgovor o broju onih koji su (uzgred, to je vrlo značajna populacija u crnogorskoj istoriji) - “ni voda ni vino”.