Tačno prije 35 godina (1989), prije nego što su “mladi, lijepi i pametni” po “o-ruk” sistemu proglasili Crnu Goru ekološkom državom, Ekološko društvo Boke Kotorske (dr Mišo Lazarević, novinarka Slavica Kosić i ja) predložilo je zabranu upotrebe plastičnih kesa u opštini Herceg Novi.
Trgovinske firme su tada plastične kese zamijenile vrlo kvalitetnim papirnim (“Natron” - Maglaj), što smo smatrali našim velikim uspjehom.
Ovih dana (20.10. 2024) Vlada Crne Gore je primijenila dugo najavljivanu odluku o zabrani plastičnih kesa debljine 20 mikrona. I umjesto očekivanim papirnim kesama, oni su ove zamijenili plastičnim kesama debljine preko 50 mikrona. Ovom neodgovornom prevarom političara nastaviće se zatrpavanje našeg podmorja još većom količinom plastike koja će se razgrađivati stotinama godina.
Podatak da Crna Gora godišnje upotrijebi preko 63 miliona plastičnih kesa ne može nikoga da ostavi ravnodušnim.
Ostavljamo čitaocima da izračunaju kolika će biti masa plastičnih kesa koje su više od dva puta teže (21,46 grama) u odnosu na one od 20 mikrona (8,29 grama) i kolika će biti zarada trgovinskih lanaca ako su one sada tri puta skuplje.
Industrija plastičnih masa naglo se razvila poslije Prvog svjetskog rata. Pod polimerizacijom plastičnih masa podrazumijevamo takve produkte koji se iz pojedinačnih molekula istog hemijskog sastava, tzv. monomera, pretvaraju, pod uticajem svjetlosti, toplote i hemijskih katalizatora u visokomolekularne proizvode koji se sastoje od lančastih molekula. Ti visokomolekularni lančani molekuli su međusobno isprepleteni, što uslovljava njihove plastične i elastične osobine.
Jedna od najčešćih masa je tzv. polivinil hlorid ili skraćeno PVC. Predmeti od polivinila imaju veliku mehaničku tvrdoću i otpornost prema hemijskoj koroziji. PVC proizvodi su danas najvažniji i njihova proizvodnja iz decenije u deceniju je enormno rasla, što govori o njihovoj ogromnoj upotrebi i značaju.
Ako se analiziraju plastični otpaci, vidi se da u njima najčešće učestvuju plastične kese za svakodnevnu upotrebu. Njihova upotreba i neadekvatno odlaganje naročito je izraženo u turističkoj sezoni kada armije turista uz pomoć domicilnog stanovništva, iz nehata, obijesti ili neznanja, nemilice zagađuju okolinu ostavljajući iza sebe velike količine otpada, bez obzira da li se nalaze na morskoj obali ili na planini. Pa možemo reći da čovjek ostaje čovjek, odnosno da od prirode stalno uzima, a ništa ne daje. Kao ilustracija neka nam posluži ono što kažu naši ronioci koji su u svakodnevnom kontaktu sa morem u našem zalivu. Oni kažu: “Tek kada zaronimo vidimo što se događa sa našim lijepim zalivom. Na deset-dvadeset metara dubine vide se plastične kese, ostaci plastičnih ležaljki, plastičnih stolica, plastičnih flaša koje su prekrile dno. Situacija je poražavajuća s obzirom na to šta se sve nalazi u moru. Ribe je sve manje, a svuda prisutan otpad i beživotna pustoš. Ništa nije bolja situacija ni na otvorenom dijelu Jadrana.”
Plastika se kada se nađe u moru postepeno razgrađuje. Na njenoj površini stalno teče proces razgradnje. Odbačeni plastični predmeti se vremenom razgrađuju pod uticajima morskih valova, sunčeve svjetlosti i kao rezultat imamo morsku vodu “natopljenu” nevidljivom plastikom. Ovakva plastika postaje sastavni i vrlo štetni dio morske sredine i više se ne može odstraniti iz nje, tako da postaje dio prehrambenog lanca morskih organizama u kome i mi učestvujemo. Sve isto se dešava sa našim rijekama i planinama na kojima se na otvorenim deponijama - smetlištima deponuje PVC otpad sa primorja čijom razgradnjom trajno zagađujemo podzemne vode.
Ogromno PVC zagađenje stiže sa plaža Crnogorskog primorja. Na našoj obali ima ukupno 302 plaže, od kojih je 217 uređeno i izgrađeno. Na svakoj od ovih “uređenih” plaža postoji tzv. otvoreni šank, zbog koga se uostalom plaža i zakupljuje. Otvoreni šankovi su sličnog izgleda, prekriveni PVC tendama. U zaleđu takvih privremenih objekata nalaze se privremena skladišta pića u plastičnoj ambalaži koja je posložena u plastičnim gajbama. Ispred otvorenog šanka nalazi se terasa sa plastičnim stolovima i stolicama (obično od 30-100 garnitura). Još dalje na zakupljenoj, izlicitiranoj plaži nalazi se ogroman broj (50-400) plastičnih ležaljki i ostalog, naravno, plastičnog materijala.
Pošto je većina novokomponovanih biznismena ili tzv. menadžera plaža zaključila da je ovo jednostavan, brz i veoma lak način zarade (posebno od izdavanja ležaljki), posljednjih godina nastaje prava jagma za zakup plaža.
Vijek trajanja plastičnih ležaljki je oko tri godine. Šta se sa njima dešava kasnije kada, vjerovatno, završavaju u moru ili na planinskim smetlištima kojima Crna Gora obiluje? Naučno je dokazano da je razgrađena plastika postala redovna hrana morskih organizama, zamjenjujući im plankton kojeg je sve manje, a vrlo sitnih fragmenata plastike sve više. Čak i bez ove razgradnje, posljedice plastičnog otpada za živi svijet u moru su katastrofalne jer milioni morskih ptica i riba hranu zamjenjuju plastikom. Ubrzano se približavamo trenutku poslije kojeg neće biti moguća revitalizacija i oporavak morske sredine.
Ako naša Vlada nastavi sa ovakvom neodgovornom politikom kao što je ova “zabrana plastičnih kesa”, smatram da bi u “prvoj ekološkoj državi na svijetu” trebalo da razmišljamo o promjeni prvog člana našeg Ustava - jer ona to stvarno nije.
Autor je viši naučni saradnik Instituta “Dr Simo Milošević” Igalo
U zalivu ispred Igala - fotografije iz monografije dr Lj. Radojičića “Moja borba za prirodne ljekovite resurse Igala”, foto: Dragan Gačević
Bonus video:
