Ne čudim se ponosnom ministru Jokoviću. Dočekati orden SPC nakon Palme, Dodika, Vulina, Peđe Boškovića, Milorada Vučelića, Šešelja, Mića Đukanovića, a ne Mila, onda Siniše Malog i onog, isto malog, Rovčanina - nije mala stvar. I umjesto da pustim čovjeka da bude ponosan, ja mu se sprdam. Nije hrišćanski, priznajem. Uostalom, zar nije pristojnije biti ponosan na orden SPC kao ministar Joković, nego na Plazma keks, kao Jokovićev šef Milojko Spajić?!
Po sistemu ako me se sete - sete, dočekao je i VJ, poslije Mileta, Vučele, Peđe, Vulina, Šeška i Malog, da mu ga prikače. Orden, a ne neki priključak za frezu ili muzilicu, što bi bilo logično ili prirodnije kada govorimo o jednom ministru poljoprivrede. Zato sam, ja grešni i bogohulni ŽI, očekivao da me moj ministar poljoprivrede poduči o tome kako se podiže prinos pšenice po hektaru, ili dotok mlijeka po grlu, da mi s ponosom kaže kako je u njegovim mandatu naš stočni fond zahvaljujući ES 1, ES 2 i Donaldu Trampu, uvećan duplo više nego plate i penzije, ili da je u svetu srpsku zemlju Montenegra zasađeno maslina kao niđe na Mediteranu! Umjesto toga mi, on, ministar poljoprivrede, šuma i gora, poje o istorijatu SPC, o moštima a ne o maslinama, o crvenim slovima a ne o humusu, o svecima i troparima, s naglaskom na Dritana i Temeljni ugovor.
Pa kako da ne budem onda ponosan. I ja. Kad imam ministra poljoprivrede, šuma i gora, koji se svako jutro prije posla pričesti i izusti Oče naš, onda se okupa u hladnoj Morači plivajući za krst časni, potom nazdravi šljivkom, ali do u ovoj Vladi dozvoljenih 1.5 promila alkohola u krvi - i tek onda krene put kancelarije.
Da ga ne odaje lični profil rekao bi čovjek da je VJ neki iskušenik, monah, koji je po čitav dan u molitvi i na žitu i vodi, a ne robusni ministar poljoprivrede koji ne izlazi iz naših oranica, šuma i livada, koji se ne razdvaja od našeg stočnog fonda, ili koji spava zajedno sa mladim sadnicama maslina. Ovako, jedino mi ostaje nada da će nalik Porfiriju i premijer Spajić obratiti pažnju na dosad nepoznate sklonosti V. Jokovića i da će mu u skladu sa istim, otvoriti novi, 36. resor u Vladi, ministarstvo za vjere, a posebno srpsku, kojoj VJ pripada od malih nogu. Kao i njegovi preci. Slava im i milost.
U to ime, živela Srbija i udarnik rada, koji još čeka neki orden SPC, Marko Parezanović. Mislim da se i ministar Joković slaže sa tim da je Marko P. nepravedno zaboravljen od strane SPC. Kao što su se nepravedno setili Svetog Petra. Sa kojim Joković ima veze, da ponovim, koliko i Andrija Mandić, nosilac Vulinove sablje prvog reda, na koju je i on ponosan - sa EU integracijama i vrijednostima.
Na kraju koristim priliku da zahvalim polazniku Jokoviću što će sa svim ponosnim nosiocima odlikovanja SPC moliti za mene kako bih i ja jednog dana postao ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede. Nek je vječna 44. Vlada CG, Plazma keks i mirotočivi Donald Tramp.
Željko IVANOVIĆ
Bonus video:
