Poslanički imunitet uveo je Britanski parlament 1689. godine poslije tzv. Veličanstvene revolucije. Razvoj demokratije zahtijevao je dalje ograničavanje kraljeve samovolje. U tu svrhu trebalo je poslanika zaštititi od osvete izvršne vlasti za ono što kaže u parlamentu. Kasnije je dejstvo te mjere prošireno i na građanske parnice. U toj formi preuzele su je zemlje Komonvelta, a danas i sve parlamentarne demokratije imaju institut poslaničkog imuniteta.
Ustav savremene Indije čak predviđa da osuđeni poslanik ne može biti uhapšen četrdeset dana prije i poslije zasjedanja parlamenta da bi mu se omogućilo da obavi tekući zadatak. A zadatak poslanika je da se i u parlamentu i izvan njega bori za ostvarenje programa zbog kojeg su građani glasali za njega. To znači da se imunitet poslanika shvata i kao zaštita političkih prava građana.
Postavlja se pitanje ko je i zašto nestrpljiv da Medojevića uhapsi prije suđenja i presude i da mu ne dozvoli da se u sudskom postupku brani sa slobode? Medojević godinama postavlja pitanja koja su razorna za korumpirani režim i zato većina pripadnika režima želi da ga vidi nemoćnog i ućutkanog. Nažalost i Medojević slabo stoji sa načelima, pa je o mnogim ljudima koji su njegovi prirodni saveznici rekao i što je istina i što nije. Stoga u demokratski nezreloj Crnoj Gori ima dosta i onih koji ne protestuju protiv Medojevićevog hapšenja iz neke vrste osvete. To je pokazatelj žalosnog stanja političke svijesti crnogorskih građana, koji nijesu u stanju da nadrede opšti interes sopstvenim emocijama.
Tačno je da ljude više pokreću strasti nego razum (Jaspers), ali ko ne shvata koliko su krupne posljedice igre sa Medojevićem, ne treba da se bavi javnom politikom. Prijetnja njegovim hapšenjem prije presude prevazilazi pitanje jedne lične sudbine. U pitanju je brutalni napad na ideju o nadzoru nad izvršnom vlašću od strane parlamenta i građana. Kad su vrhovni i specijani državni tužilac izabrani prije dvije godine, rodila se nada da je prošlo vrijeme kad je bilo moguće da izvršna vlast, odnosno šef režima, naruči hapšenje i progon ljudi. Sad se tužilaštvo svojski trudi da vrati vrijeme “vrhovne državne sluškinje” Ranke Čarapić.
Živimo u zemlji u kojoj su bjelodano opljačkane stotine miliona eura i oprane desetine i stotine miliona stečenih u međunarodnom kriminalu. Specijalni tužilac hoće da Medojevića uhapsi bez suđenja zbog nekoliko desetina hiljada eura poznatog porijekla koje su prispjele na žiro račun partije u vrijeme izborne kampanje, a da navodno nijesu sve dažbine državi podmirene. Ostaje gorak utisak da se specijalni tužilac sveti Medojeviću za to što ovaj problematizuje njegovo učešće na dubrovačkom ratištu. Ako sve informacije koje Medojević iznosi nijesu valjano provjerene, to ne smije biti razlog za ličnu osvetu i progon.
Dva čelna tužioca ne smiju postati dvije noseće poluge državnog terora nad građanima. Nepotrebno hapšenje je jasna prijeteća poruka: Kad možemo ovo da radimo poslaniku koji je zaštićen imunitetom, šta onda tek možemo da učinimo vama - običnim građanima.
Osnovni princip diktature je strah. Ljudi žive u stalnom stanju straha i bilo čija čast i vrlina su osporive. Strah pritiska duh ljudi i gasi i najmanji osjećaj ambicije. Njihov politički instinkt transformiše se u životinjski instinkt za potčinjavanje zbog straha od kazne.
DPS-ovska vojska u Skupštini glasanjem za Medojevićevo hapšenje, što po važećim propisima nije u nadležnosti parlamenta, pokazala je spremnost na nezakoniti obračun sa protivnicima režima. Bez obzira da li je razlog za to njihova korumpiranost ili strah od vrha režima, njihov postupak je opasna legitimizacija zloupotrebe državnih institucija.
Neobična je nova hrabrost predsjednika države koji je svojevremeno na predsjedničku binu nezakonito izguran, da VDT-u sugeriše izdavanje naredbe specijalnom tužiocu da ne hapsi Medojevića prije suđenja. Poslije javnog DPS-ovog protivljenja ovom činu, VDT se našao u teškoj situaciji. Mora da se opredijeli da li da makar odglumi da institucije postoje ili da se bespogovorno potčini partiji i diktaturi.
Ne moraju se čitati Monteskijeove knjige o demokratiji i despotizmu da bi se shvatilo da je hapšenje Medojevića prije fer suđenja i presude čin razaranja Crne Gore kao moderne političke zajednice zasnovane na podjeli vlasti.
Stoga protivljenje zloupotrebi tužilačkih ovlašćenja u slučaju Medojević ne znači opredjeljivanje za ili protiv Medojevića i njegovih političkih stavova. To je borba za Crnu Goru kao zajednicu slobodnih ljudi.
(Monitor)
Bonus video:
