U objavljenim knjigama i tekstovima već sam objašnjavao kakvo je bogatstvo kada čovjek ima više zavičaja. U mom slučaju to su: Nevesinje u BiH, Podgorica u Crnoj Gori i Beograd u Srbiji. Prisutan sam u svim svojim zavičajima, pa nije teško zaključiti da je riječ o jedinstvenom duhovnom i kulturološkom prostoru.
Od političkih elita Beograda i Podgorice stalno slušamo poruke da su baš oni po svemu i svačemu lideri u regionu. Po pravilu, to liderstvo bi trebalo da se najprije odrazi na oblikovanje duhovnog i kulturnog bića u nekom društvu. Ne primjećujem to njihovo liderstvo, bar po onome pozitivnom što bi najprije zapalo za oko. Ali, primjećuje se nešto drugo. Socijalna psihologija nas upozorava da su ljudska iskrenost i građanska hrabrost prve žrtve svake rđave vlasti. Ima više matrica kako sve to izmjeriti, a ja, pored ostalih, jednu koristim punih sedamnaest godina.
Jednočasovni brzi hod u jutarnjim i večernjim satima dobar je način za očuvanje fizičkog i mentalnog zdravlja. Decenijama to upražnjavam. Trase brzog hoda su skoro pa uobičajene. Moje prisustvo u javnosti Crne Gore, Srbije i BiH rezultira time da me većina građana tih država i prepoznaje. Elem, to je samo uvod za jednu od analiza.
Pri susretu sa građanima u Podgorici, onako u hodu redovno mi diskretno kažu jednu ili dvije rečenice “zašto sam generale” ili “ne sam generale”. “Sapienti sat”, rekli bi stari Latini. Nije teško zaključiti da ti isti građani brinu za moju bezbjednost. U analizi njihove brige pođimo još dalje. Ako je njihova briga opravdana, eto razloga za sveukupnu brigu - znači da građanin koji ima kritičke stavove prema vlasti ili nije fizički bezbjedan u svome zavičaju ili mora prestati sa kritikom te iste vlasti. Čemu onda takav život bilo kom građaninu koji voli svoj zavičaj, a time voli i svoju državu. Drugi zaključak je da, ako za bilo kakav strah ne postoje razlozi, onda je među građane ušao opšti strah od vlasti do nivoa duhovne i društvene paranoje. Elem, onda je taj problem daleko ozbiljniji od onog prethodnog. Zaključak nije teško izvesti - da li zbog objektivnog postojanja straha ili zbog paranoje, u Crnoj Gori su duhovno i društveno stanje u ozbiljnom poremećaju.
Dok po ustaljenoj ruti pješačim u Beogradu, mnogi građani me zaustavljaju. Svi oni ili žele da iskažu slaganje ili neslaganje sa mojim javno iznešenim stavovima. I uvijek to rade na veoma korektan način. Zaključak nije teško izvesti - u Srbiji, još uvijek, demokratičnost i građanska hrabrost nisu ubijeni. Bar za sada, drugačije mišljenje se poštuje. Ali, postoji ozbiljna opasnost da i to bude ubijeno. Jer, dolaskom na vlast koalicije Vučić-Dačić, otvorio se proces društvene i političke hitlerizacije Srbije. Srbija ulazi u zonu velikog rizika.
Zbog mojih višedecenijskih javno iznešenih stavova prema politici Beograda i Podgorice zalijepljena mi je etiketa izdajnika srpskog naroda. Sa prezirom prema meni ta etiketa posebno je primljena u mom rodnom Nevesinju. Ne obazirući se na to, kada tamo boravim uvijek prošetam rodnim gradom. Do 3-4 godine unazad, osim bliže rodbine, prezir prema meni je bio očigledan. No, u posljednje vrijeme vidljiv je obrt. Danas mnogi, meni nepoznati ljudi, zaustavljaju me i iskreno se žele “ispovijediti”. Rečenice su skoro identične - “koje smo mi budale bili” ili “oprostite mi za sve što sam o vama mislio i govorio” ili “mi Srbi smo najgluplji” i slično. Ali, iako se vješto fingiraju nesporazumi i tobožnji sukobi, interesnom spregom Izetbegović-Dodik-Čović, otvorio se process društvene i političke hitlerizacije BiH. BiH je ušla u zonu svekolikog rizika.
Sve navedeno su samo detalji od više parametara potrebnih za izvođenje zaključaka o stanju duha, morala i stanju mentaliteta u nekom društvu. Sasvim je dovoljno parametara da se zaključi da je stanje u Crnoj Gori “zabetonirano” prema potrebama jednog centra političke moći. Proces društvene i političke hitlerizacije ovdje je odavno otvoren. Crna Gora se nalazi u zoni velikog rizika.
Ali, ništa nije trajno pa ni beton. Nevolja je u tome što će promjene u Crnoj Gori otpočeti sa pucanjem tog istog “betona”. U stanju objektivnog straha ili indukovane društvene paranoje, rasplet će svakako biti buran. Tome treba biti naredan!
Autor je general avijacije u penziji i analitičar geopolitike
Bonus video:
