“Bilo je dramatično i osetili smo se nebezbedno”, rekla ja Jelena Mirković, reporterka N1 televizije, kada se uključila uživo sa jedne od raskrsnica na kojima se branio Stari savski most. Rušenje Starog i podizanje novog, starijeg i ljepšeg mosta, brani Prva Srbija, i ona zvanična, u odijelima, i ona nezvanična, pod maskama. Baš ti sa kapuljačama su udarili po ruci reporterku N1, a onda i snimatelja, pokušavajući da neutrališu njihova sredstva za rad, mikrofon i kameru. Ali evo da se uključimo uživo: “Ne dirajte me, ja sam na radnom mestu”, zapomaže reporterka. “Jebem vam mater ustašku”, žestoko uzvraća goloruko lice ispod kapuljače. Djeluje kao saborac i istomišljenik Marka Kovačevića i Jovana Vučurovića. Naših poslanika, bez kapuljače. “Zbog čega, zbog čega si mi povukao mikrofon”, pitala je uznemirenim glasom novinarka. Goloruki sa kapuljačom uzvraća još žešće: “Zato što ste N1, ajde, bež’te jebem vam mater ustašku”. Falilo je samo da im nalijepi na čelo veliko slovo U. Latinično, latinično, što bi rekao njihov saborac, goloruki Marko K., gradonačelnik srednji prst.
Novinarku Mirković je maltretirao neki uzoran pristaša SNS-a, poput one dvojice “naših” sa Kosova, koji su ponos ministra vojnog jedne NATO zemlje. Nećemo im kidati glave, kaže Krapo. A za širenje nacionalne netrpeljivosti ima orden da dobiju od komandanta Vučića jer, brzo će Sretenje. Ili makar onu sablju od Vulina, kao njihov lider Andrija M.
Nekako paralelno sa dešavanjima oko Starog savskog mosta, u Skupštini Crne Gore je tekla slična rasprava, istina bez kapuljača. I fizičkih napada. Ali evo da se uključimo uživo. Poslanica Aleksandra Vuković Kuč: “Nakon što je lider borbe protiv NATO-a i lider borbe protiv nezavisnosti Kosova, u Švedskoj postao lider u promociji NATO-a i promociji nezavisnosti Kosova, sada je došao ovdje da stavi ovaj logo kako bi sakrio ono iz Švedske. Eto to je Andrija Mandić.”
Na prozivku njihovog vođe žestoko je uzvratio goloruki poslanik Nove, Jovan Vučurović: “Neki bi ovdje htjeli da logo Skupštine bude slovo U, jer to najviše odgovara njihovoj politici”. Našta je njegov brat Marko K., poslanik, dobacio - “latinično, latinično”! A Vučurović spremno dočekao: “Latinično slovo U”!
Vasilije Čarapić kaže, nebitno i banalno, najvažnije je da poslanica Kuč prošla bez povreda i fizičkog nasilja, njen mikrofon nije isključen, a RTCG nije ostao bez tona kao nedavno u Nikšiću. Kada se svirala himna.
Valjda je sad svima, uključujući i Harija Potera, jasno da Rezolucija o Jasenovcu, Dahau i Mauthauzenu nije imala nikakve veze sa logorima smrti, već je to, kako je uostalom priznao Milan Knežević, bila rezolucija o Hrvatskoj i Njemačkoj. “Mater im ustašku”, rekao bi onaj ispod kapuljače, našta gradonačelnik Marko dodaje - latinično U, latinično.
Djeluje da, za aktuelnu parlamentarnu većinu, koju prevodi trojka Mandić, Kovačević, Vučurović, nisu samo svi Hrvati ustaše, već i svi mi koji se potpisujemo latinicom. Zakonsko rješenje kojim će se zabraniti latinica još nije stupilo na snagu, ali je nacrt, siguran sam, u pripremi. Kao i onaj Zakon o stranim špijunima, koji, gle čuda, nema nikakve veze sa pomenutom trojkom. Jedina srećna okolnost za nas koji od 1990. nosimo U na čelu, i to latinično, jeste što imamo Krapa za ministra vojnog - on neće dati da nam se zbog latinice skidaju glave. Pa neka onda neko kaže da Demokrate nisu građanska stranka ili da jesu političko krilo ZBCG!
Pošto Vulinov Zakon o stranim špijunima koji je u pripremi, nema veze sa Mandićem, Kovačevićem i Vučurevićem, nikog nije iznenadilo njihovo novo, prelijepo rješenje loga Skupštine Zetske banovine. Ili na ćirilici: 27. izborne jedinice. Novi logo je od strane svih lidera parlamentarne većine, dobio 12 points, uključujući Nika i Ervina, proglašen je za najljepši, logo s dušom i Vasilijem Čarapićem. Koji naravno podsjeća na istorijsko trajanje Crne Gore sve do 31. oktobra 2023. kada je formirana 44. Vlada Zetske banovine.
Tako vam treba, jebem li vam mater ustašku, kad vam Srbija nije matica, a Beograd na vodi prestonica. I AV predsednik. Kaže onaj pod kapuljačom.
Tragično je koliko se brzo Mandić ofirao. Uoči predsjedničkih izbora krenuo je sa pričom o pomirenju i demokratiji, toliko vatreno branio suživot i Evropsku uniju, da se Milo i u njega zaljubio, više nego u Vučića ranije, o čemu govori najljepši duel, duel s dušom, Đukanovića i Mandića, na vrhu hotela Hilton.
Kako Andriji tada ni Milo nije pomogao da prođe u drugi krug, kao decenijski omiljeni opozicionar i najljepši protivkandidat, ljepši od ovog loga, lider Nove je obnovio priču o pomirenju i suživotu - uoči pregovora o Vladi. I opet osvojio protivkandidata, ovog puta Spajića. A zašto su ti tolike oči, pitao je mandatar Mandića? Da te bolje vidim, kaže ovaj. A zašto su ti tolike uši? Da te bolje čujem. A zašto su ti tolika usta? Da te bolje progutam - i vidjeli ste šta se desilo u Budvi. Vuk (Andrija) je progutao Crvenkapu (Mikija) i njenu sestru bliznakinju (Aleka). A nek se spremi Jakov.
Mater li mu ustašku, slika se na Tjentištu i slavi Sutjesku, Ričarda Bartona i Savu Kovačevića, kaže onaj Markov saborac, ispod kapuljače.
Za samo godinu dana Mandić je vratio Crnu Goru u devedesete, mnogo brže dakle nego što je Vučić istovjetan udes priredio Srbiji. Njemu je trebalo 12 godina. Tako su Srbija i Zetska banovina danas više nacifikovane i zapljusnute govorom mržnje, šovinizmom i kičom, nego što su bile u vrijeme Miloševića, Mila i Momira. I dok Spajić papagajski ponavlja da ga ostavimo na miru, i pustimo da nas sam uvede u EU i na Velje brdo, dotle Mandić razara građanski karakter države. Od “dogodine u Prizrenu”, preko Rezolucije o Hrvatskoj i Njemačkoj, odnosno “mrš Picula, ustašo bedni”, do najnovijeg, Karleušinog posta “kao Srpkinja, ne želim da mi neko ko se izjašnjava kao Rumun soli pamet” - teče rijeka mržnje i netrpeljivosti koja prijeti da Crnu Goru baci u vrtlog etničkih tenzija i sukoba. I udalji, zauvijek, od članstva u EU. Što je glavni cilj stratega.
Ko se još sjeća bajke mandatara Spajića o tome kako je Andrija pravo jagnje a Knežević vuk (Vučićev), da bi u blickrigu došli do najljepšeg loga koji svjedoči o istorijskom nestanku jedne države. Mater li nam ustašku, kako to ranije ne vidjesmo. Zaključuju Spajić i Đukanović dok ispijaju “rojal salut” i dime “kohibu”, na vrhu Hiltona. Usamljeni, i ostavljeni, od Vučića i Mandića.
Da su odmah nakon referenduma udareni temelji ozbiljne države, pravde i meritokratije, ne bi Mandić, Kovačević i Vučurović, ili bilo koja druga trojka, imali šansu da još jednom zaigraju kolo mržnje i šovinizma po Montenegru. Niti bi neki Spajić došao u priliku da nadmaši Šćepana Malog. Da nije bilo nakaradne politike “oca nacije”, ne bi bilo Nika i Ervina, niti bi se u najružnijim snovima, događala federalizacija Crne Gore, po etničkim osnovama. Zastrašujuće, ali to je put kojim banovinu vodi Andrija Mandić: nakon loga, slijedi državljanstvo, onda kapela na nekom obronku Lovćena, službeni jezik serbski ali i bosanski, table na svim institucijama na tri strana i nerazumljiva jezika, a iznad njih, na ulazima u sva ministarstva i škole, po četiri a ne tri zastave, da i albanskog crnog orla ispoštujemo, i u finalu formalna federalizacija banovine sa dvodomnom skupštinom! Nikad u dom građana i nikad u dom naroda. Bravo, Milo. Bravo za Mickeya, Nika i Ervina. Bravo za Vučića, Ramu i Erdogana. Živela Zetska banovina i najljepši logo i šef parlamenta.
Bonus video:
