Nakon Doma kulture koji Hrvatska konkretno nije ni pomenula u "non pejperu", dva velika državnika, Mandić i Spajić, još lakše će da ispune susjedu sve ostale želje iz tog dokumenta, od broda Jadran do razgraničenja na moru. Eto im i Mamula ako treba!
Plus, kao bonus, Mickey i Andrija mogu ponuditi i da se Ante Pavelić, zajedno sa Dražom Mihajlovićem, na istoj, elektronskoj sjednici vlade, rehabilituje i uvede u red junaka Drugog svjetskog rata. Na kraju, opet na predlog Mandića, ona Vulinova sablja treba da uđe na spisak zvaničnih odlikovanja države Crne Gore, pod nazivom - Dražina i Antina sablja, prvog reda.
Gotovo preko noći, premijer i spiker, inače autoritet i vođa Spajića, toliko su se "otvorili" prema Plenkiju i Milanoviću, da se ne mogu prepoznati. Jedino je zatečena i zbunjena ministarka Gorčević koja nikako da shvati kako Hrvatska navodnu rezoluciju o Jasenovcu nije primila kao poruku ljubavi, naslonjenu na "kulturu sjećanja". Ostalo je još samo da kompletna Vlada i parlamentarna većina sa ćirilice pređu na latinicu, i prestanu da mobinguju latinično slovo "u".
A koliko juče, bilo je obrnuto. Organizovan je nacionalistički pir u kome je za zločine ustaškog logora Jasenovac optužena današnja, moderna i demokratska Hrvatska, članica Evropske unije. Dok su Knežević, Bogdanović, Vučurović i ostali prvaci vlasti još jednom prekopavali po nedužnim žrtvama stravičnog logora, licitirajući opet njihovim brojem, vjerom, nacijom, ništa ih nije moglo urazumiti i zaustaviti. Bili su u elementu i na svom terenu, podignutom na 90-im i "vremenu zla". Za ilustraciju može poslužiti i no name predstavnica Srbije u Ujedinjenim nacijama koja je ovih dana protestovala u Njujorku zbog toga što je zagrebačka zračna luka, ili aerodrom na ćirilici, nazvan imenom prvog predsjednika Republike Hrvatske dr Franje Tuđmana. I to prije osam godina! Kakvo ludilo.
Zalud su proljetos opozicione partije, najznačajnije NVO, i jedan jedini nezavisni medij u državi, apelovali, kumili, molili, proključalu parlamentarnu većinu, taster poslanike nalik onom Čarapiću, da ne srljaju u propast, ne ponižavaju sopstvenu državu, ne dovode CG u podređen položaj oko niza neriješenih državnih pitanja u odnosima sa Hrvatskom - oni su nam se smijali, pravili se da ne čuju, i na kraju usvojili jedan od najsramnijih dokumenata u kratkoj istoriji crnogorskog parlamentarizma. Formalno, Rezoluciju o Jasenovcu, Dahau i Mauthauzenu, suštinski, dokument protiv Hrvatske i Njemačke, dvije članice EU. Što je odmah, i bez prinude, u prisustvu advokata i Jovane Jeremić, priznao jedan od promotora tog papira, Milan Knežević: "Njemačka je inicijator Deklaracije o Srebrenici u UN a Hrvatska sponzor, pa neka se sada suoče sa posljedicama"! I onda se divna ministarka Gorčević čudi kako Hrvati ne razumiju našu posvećenost kulturi sjećanja.
Ko se još sjeća likovanja prvaka ZBCG koalicije, nakon što ih je hrvatska Vlada stavila na listu nepoželjnih osoba?! Sprdali su se kako će im propasti sezona jer Vojvoda i Bred Pit neće stići, kako su eto planirali, na Korčulu i u Rovinj. Nadahnuti lider DNP-a, poštovalac djela Karadžića i Mladića, tada je komšijama držao lekciju: "Nije mi jasno zašto se Hrvatska ljuti jer je ovo za dobrosusjedsko pomirenje i suočavanje sa prošlošću"!
Da bi mudra i dalekovida politika, nakon samo par mjeseci, dobila šamarčinu u vidu "non pejpera" i spuštanja rampe na poglavlje 31. I sad Milan Knežević ili premijer Spajić, iz punih usta, mogu da priznaju: nema što da se ljutimo, ovo je samo za dobrosusjedsko pomirenje i suočavanje sa najbližom prošlošću!
Dok su Mandić i Spajić smišljali način kako da odobrovolje Plenkija i Milanovića, nakon što je šef Skupštine s ljubavlju i emocijom pozvao šefa Sabora Jandrokovića da posjeti lijepu našu, stigao je za naše državnike i vizionare još jedan hladan tuš, ovog puta iz Brisela - predsjednica EU parlamenta Mecola u posljednjem momentu je otkazala susret sa MNE kolegom Mandićem, pravdajući se privatnim razlozima.
A zašto je sve bilo uzalud, objasnio je predsjednik HGI Adrijan Vuksanović: "Dakle, imate jednu antihrvatsku histeriju koja se godinu dana širi po Crnoj Gori! I ako neko očekuje da će Republika Hrvatska to samo nijemo posmatrati i da će se ponašati kako su i mislila gospoda koja kreiraju sve to, onda se varaju kao što su se varali i prilikom donošenja Rezolucije o Jasenovcu".
Tako je ova država došla u krajnje nezavidnu poziciju - da maskota od premijera Spajića i njegov stvarni gospodar Mandić sada isporučuju Hrvatskoj sve što poželi kako bi oprali svoje zablude i nacionalističku histeriju. Trgovaće, dakle, nauštrb državnih interesa kako bi umanjili posljedice politike koju je, bez prinude, i u prisustvu advokata i Milomira Marića, sam Mandić nedavno definisao na sljedeći način: "Greška je što se Hrvati identifikuju sa Hrvatskom Ante Pavelića, mislim da griješe, ali to je njihov izbor"!
I onda se čudite otkud Marku i Jolu slovu U, latinično, latinično… Ili Milanu Kneževiću - nakon stavljanja na listu nepoželjnih, zaključak: "Izgleda da su ustaše i nacisti pobijedili, a mi izgubili"! Ili kolumnisti Mandićevog uglednog i ozbiljnog portala u CG naslov: "Hrvat nije nacija već dijagnoza!" A malo ranije, početkom godine, serija imenovanja ulica u Pljevljima po palima u okupatorskoj i pljačkaškoj invaziji JNA i crnogorskih dobrovoljaca na Konavle i Dubrovnik. I opet će i opet će, ako bude sreće, odnosno ako se budu pitali Vraneš, Kovačević, Mandić, Knežević i slični! Tako je bar krenulo u ovih godinu dana od formiranja istorijske 44. Vlade.
Spajić, neobrazovan i bez skrupula, kao i njegov uzor Đukanović, vodi državu u destabilizaciju i nestanak. Politički, ekonomski, vrijednosno. To što mu je sada Mandić guru, ne predstavlja bilo kakvo opravdanje. Niti se sjutra na sudu može koristiti kao olakšavajuća okolnost. Makar ne na sudu istorije. Premijer je ekonomskim populizmom uveo zemlju u neizvjesnost. Nalazimo se na pragu godine u kojoj nas očekuje još niži nivo produktivnosti, nedostatak investicija, rupa od preko 700 miliona u Fondu PIO, mogući novi pad prihoda od turizma, što sve može gurnuti državnu kasu ka velikim problemima. Politički i vrijednosno, zemlja je na koljenima. Moli za oproštaj Hrvatsku, a sprema se da sjutra zaigra na popove i topove. I jurne na Prizren, ako ne na Dubrovnik. Korupcija i kriminal su u punom zamahu, još više nepotizam i partitokratija. Prijatelj "škaljaraca" preuzima ANB, a prijatelj "kavčana" postaje njegov savjetnik. Da li bilo ko racionalan i objektivan ima dilemu oko pravca kretanja ovog društva. Osim ministarke Gorčević i njene kulture sjećanja.
Umjesto da idemo u budućnost, mi se vraćamo u prošlost, umjesto u EU Spajić i Mandić guraju Crnu Goru u srpski svet, koji podsjeća na njemački svet druge polovine tridesetih, prošlog stoljeća. Ili na ćirilici, vijeka.
Agonija društva sa aktuelnom parlamentarnom većinom samo će se produbljivati, sa nesagledivim posljedicama na političkom, obrazovnom i ekonomskom planu. Što je jedini cilj koalicije ZBCG i njihovog gazde iz Beograda. Paf-paf politika udaljava Crnu Goru od EU, iako nas premijer i njegova stranka ubjeđuju da napredujemo ka njoj brže nego nekad davno tenkovi srpsko-crnogorske JNA ka Vukovaru i Dubrovniku.
Bonus video:
