Ko god da kaže da je “DPS bio bolji” ili pati od amnezije ili je zlonamjeran. Treba ljudima opravdanja za svoje (ne)činjenje, da se opravdaju prošli i budući koraci, lizanja ili saradnje sa režimom. DPS je možda djelovao stabilnije, možda su ljepše izgledali i pravilnije govorili, a ako zaista želimo da se prisjetimo svega, tad niko ne može reći da su bili bolji.
Te tri decenije mogu samo da se nesvjesno potisnu ili da se zlonamjerno glorifikuju. Previše se loših likova obogatilo na foru “štićenja države”. Da je nisu tako fino štitili, budžet bi bio puniji. Da su za nju radili, ne bi toliko ljudi iz Crne Gore pobjeglo glavom bez obzira. Da su neki manje voljeli Crnu Goru riječima a više djelom, bila bi snažnija, bogatija i ne bi bila tu gdje je danas, na ivici.
Nekome je odlazak DPS-a značio prekid priliva finansijskih sredstava ili odlazak sistema u kom su mogli telefonom da riješe sve što im treba. Sad za DPS-om najviše kukaju oni koji nisu zvanično bili u DPS-u ali im je debelo koristio. Naplatili su žmurenje. Sad je neka nova ekipa stigla, ne snalaze se, a opet, snalaze se i previše. Zapošljavaju lopatom, pečatiraju nogom, brži su od svoje sjenke i ne gledaju kud udaraju. Poenta je što nema boljih i gorih, mogu biti samo isti i ništa više. Gore teško da je moglo od DPS-a.
Ali nikad, baš nikad ne smije se izgubiti iz vida da DPS nije pao s neba, sve su to ljudi nikli u Crnoj Gori, dio i dobre i loše strane mentaliteta. Kao što ni PES, DF, BS, URA i svi, ali baš svi su sa istog drveta. To smo mi i to je naša slika. Pitanje je koliko smo spremni da se iscimamo da tu sliku promijenimo, koliko je ko sebičan, lukav, pokvaren, a koliko su ostali dobri, plemeniti, iskreni i pošteni. Vidjećemo na koju će stranu kantar da prevagne.
Ima u Vladi ministara kojima je rizik dati i dvije nacrtane ovce da pričuvaju na pola sata. Ima i ministara koji su sjajni, kao ljudi i kao profesionalci. Problem je u galamdžijama i preambicioznim mediokritetima koji će uvijek lako da se izlaktaju, dok će znaveni i pristojni da stoje po strani. To je boljka Crne Gore, to nije samo DPS, to je i PES i ZBCG i URA i svaka partija u Crnoj Gori. Dok se ne uspostavi sistem u kom će biti normalno da se reaguje na sve što nije dobro po građane i državu, ispod žita će ekipa i dalje da radi sve što im padne na pamet.
DPS ima pravo na popravni, ali kad na čelo dovede nove neukaljane ljude, kad se iz njihovih usta čuje makar jedna pokajnička rečenica i izvinjenje zbog svega što je Đukanović uradio Crnoj Gori. Jer, ne može se zaboraviti Limenka, Koverta, računi i računi, brat i sestra, kumovi i drugovi, pritisci i pozivi pred izbore, maltretiranje novinara, Minut dva, huškanja i brutalnost na ulicama. Ne mogu i ne smiju se zaboraviti Jovanović i Šćekić. Nikad!
Jer, ako se zaboravi sve ovo, opet ćemo isto doživjeti od ovih novih. Izgleda da i ovi imaju svoje kumove, dilove, ideje i planove. Zato nije pravo da se kaže “DPS je bio bolji”, a nije pravo ni da se isto ponovi. Ko ne pamti, iznova proživljava, to nije novina, to je matrica koju je neko zabilježio kao pravilo jer se ponavljala kroz vjekove.
Ne treba novim likovima dati toliku šansu da postanu novi DPS, njima treba dati šansu da pokažu da neće raditi isto što i DPS. Jer, DPS odavno nije politička partija, to je sindrom. Vidimo da DPS može da uđe u pojedine ministre, državne sekretare, DPS može da uđe u druge partije, institucije, čovjek može da podepesi.
I ko bi rekao da će narod tako lako i brzo bravara zamijeniti novom partijom, da će umjesto ironične izjave “Bravar je bio bolji” reći “DPS je bio bolji”. Sve je to ista matrica ponašanja i samoopravdavanja.
Bonus video:
