Dok univerziteti po Srbiji gore od vapaja za pravdom i slobodom, a crnogorski umiru od tradicionalne šutnje i služenja politici, ukazala nam se prof. dr Biljana Maslovarić, sa Filozofskog fakulteta u Nikšiću, i rekla iz glave cijela građanina, nešto što treba da se ponovi i zabilježi. Da se ne bi zaboravilo.
Ali evo da se uključimo uživo. “Boje jutra”, posljednji dan minule 2024.
Biljana M., profesorka, samo za nas:
Šta je obaveza građanina/ke?
Ja sam ovdje prvenstveno kao građanka i eto imam privilegiju, i na tome vam hvala, da moja mala misao dođe do ljudi koji nas sada gledaju. Koliko god meni ovo bilo stresno, koliko god zbog ovog trpjela kritike, smatram da je ovakvo javno obraćanje moja obaveza, kao nekog ko radi sa mladim ljudima, ko se zalaže za kritičku svijest i kritičko promišljanje…
Šta je obilježilo 2024?
Koliko god su moje prognoze iz posljednjeg dana 2023, kada sam takođe ovdje gostovala, bile da nas čeka teška godina, nisam ni u snu mogla da zamislim kako ćemo doći do ovog momenta… Gubimo predsjednika države… Nema ga tri, četiri dana, vidim da je jutros dao neki intervju koji još nisam čitala… Definitivno, izgubili smo godinu dana, kao društvo ušli u regresiju, imali smo lokalne izbore u PG koji su bili državni, tako su nam bar ovi dični političari njih predstavili… Da bi na kraju ispalo da se samo radi o zamjeni dva čovjeka… dvije osobe. Mi smo, kao građani, bili pod stresom, izašli smo na te izbore, glasali, i šta je bilo na kraju?! Pojma nemamo! Nestao nam je čovjek koji je upravljao procesom... I?! Ništa! Oprostite, ali mislim da se ovdje radi o sujeti dva dječaka, dva mlada čovjeka, koji se igraju državom… Pa imamo predsjednika Vlade koji onako olako isporučuje neke čudne stvari, bajke, da ćemo imati ovo ili ono... A s druge strane, najednom vidimo da su se oni nešto pomirili! I?! Ništa. Idemo dalje?
Kako su nam ubili nadu?
Generalno, političari, mislim na Vladu, koliko ih ima u ministarstvima, 32-33, stotine, kao zbir želja ovih političkih partija da se te foteljice popune, a da ništa ne odgovaraju, da ne znaju čak ni resor kojim upravljaju… Mi smo kao društvo stvarno pali, nažalost je tako… Međutim, ja mislim da istina osvješćuje, koliko god da je bolna, to je proces i putokaz kako da ustanemo i krenemo dalje. Mislim da je očigledno, imamo političare koji su sada na vlasti a kojima je 'pod a)' kako je bilo za vrijeme DPS-a! Četiri godine su prošle i sad oni više nemaju pravo da ponavljaju kako nam je bilo za vrijeme DPS-a jer su oni pokazali da može da bude gore i od DPS-a! A znate u kom smislu - oni su nam uništili nadu! Nadu da je moguća promjena!
Zašto otvorene liste?
Ja računam na nešto što postoji u homo sapiensu, u nama, u ljudskom biću, a to je da se ne damo! Da se ne damo u smislu, koliko god nam političari bili loši oni zavise od nas, jer jednog dana moraju doći da ih zaokružujemo… I prvo što tada treba da tražimo su otvorene liste. To političkim partijama, ni ovima koje su sada na vlasti, ni onim bivšim vlastodršcima, nikako ne odgovara. To bi značilo da ja kao građanka, vi, svi mi, sjutra zaokružujemo ime osobe za koju sigurno znamo da je završila fakultet, legalno, da zna oblast kojom treba da se bavi, da želim da je čujem u parlamentu, nju ili njega, i da imam vjeru da tu nijesu stigli tako što su puzali kroz političke partije da bi se dodvorili svojim liderima! Znači, mislim da mi kao društvo, kao građani, moramo da počnemo da ih guramo kako bi shvatili da ne mogu, kao oni od kojih su učili 30 godina, da vladaju na zavadi! Oni žive od toga, oni nas sistematski dijele, ko je Srbin, ko je Crnogorac, koje nam je nacionalno opredjeljenje… Prave se rezolucije, imam osjećaj kao da su devedesete, da smo ušli, odnosno da smo se vratili u devedesete, samo nam fale još neke stvari - i to je to!
Zašto smo na Titaniku?
Pitali ste me ko je obilježio prošlu godinu?! Ja sam odmah bila jasna, zaista ne mogu da iskažem količinu prezrenja koje osjećam prema svima njima, na čelu sa gospodom Spajićem i Milatovićem. Ne znam kako da to kažem drugačije a da budem vaspitana, osim da izrazim ogromnu količinu prezrenja, i ljutnje na njih koji se igraju sa nama i sa ovom državom. Kao da smo njihova zvečka… pa će oni lako s nama, računajući kao i DPS, da ćemo im brzo sve zaboraviti… Stvarno mislim da smo kao društvo na jednom Titaniku, i ne znamo kud plovimo, a oni koji su plaćeni da to znaju uživaju u tom našem strahu, misleći da imamo pamćenje kao mušica. Ovi bi da vladaju a da ne odgovaraju. Kao što je i DPS radio i 30 godina nam pričao o neoliberalnom konceptu i tržištu koje će sve da riješi. Tržište u Crnoj Gori?! Gdje mi ništa ne proizvodimo i gdje imamo veliko povećanje plata a ne znam da se otvorila jedna fabrika, da su se podržala mala i srednja preduzeća, seoska domaćinstva… Jedan ministar priča jedno, drugi drugo. Jedna opšta kakofonija… Vidite, ja mislim da ćemo mi najgore proći! A oni, paf-paf političari, i truć-truć, ili evo jutros vidim i da su i buć, sve je to jedan koš, i oni su zamislili da njima bude dobro, da im se CV popuni sa tim da su bili ministri, premijeri, predsjednici, šta god, i da im to nekako prija, hrani im sujetu, ali ne bi nikako da odgovaraju. I mnogo im prija da zabranjuju, da nema dijaloga, da nema kritike… Vjerovatno je to po Poslovniku, ali čuli ste predsjednika Skupštine - zabranjujem vam govor! Poslanicima se zabranjuje ono što je njihov glavni posao - da govore!
Da li smo nezreli kao društvo?
Ja nemam dilemu da je našim političarima stalo samo do njih samih. I njih ne zanimaju građani. Jer misle da mi možemo sve da progutamo… Mi kao društvo nismo zreli… Sistem vrijednosti je potpuno razoren… Stanje svijesti, kolektivno, me brine… Imali smo ne samo 30 godina nego i duže, jednoumlje, jedno, uno, jedno, i onda za posljedicu imamo kolektivnu svijest koja je problematična, uz obrazovanje koje u suštini nikad nije bilo, ili je bilo rijetko kad, u posljednjih tri decenije, a da je imalo emancipatorsku ulogu i vrijednosnu orijentaciju. Ljudi su prosto prepušteni sami sebi, da kao pojedinci plivaju i da imaju ili nemaju hrabrosti da saopšte ono što misle.
Ima li na Univerzitetu CG bunta kao na Beogradskom?
Nema… nema… Imamo li intelektualnu elitu koja treba da drži jedno društvo budnim?! Slabo! Jako slabo. Odgovornost za stanje u društvu i te kako snosi akademska zajednica. Ja kao profesorica ne mogu da govorim o Deklaraciji o ljudskim pravima i slobodi govora a da to ne pokažem studentima… I u učionici i van nje… Zato je važan obrazovni sistem i kvalitet rada u njemu. A šta smo mi imali?! Imali smo jednog ministra prosvjete koji je prepravio 500 ocjena! I građani su prećutali. Jer tih 500 roditelja i 500 đaka su bili zadovoljni što im je nacrtana petica umjesto jedinice! Da bi se javnost onda ostrvila na one koji su procjenjivali i otkrili skandal. I taj je ministarčić otišao. I niko ga više ne spominje. I tako smo stigli dovde gdje političari pokazuju da ih zanima samo lojalnost a ne kritička svijest. Čak ni mali šum... Evo ja ću imati posljedice zbog ovoga što pričam sa Vama jutros. Ali ne žalim. Jer istinom se stvara svijet. Možda sam ja u zabludi ali vjerujem da je tako.
Eto… Bravo za profesoricu Maslovarić. Oni bi da vladaju, a da ne odgovaraju. Samo dva dana nakon što je izrečena ova precizna definicija, stigla je i potvrda njene zasnovanosti kroz cetinjski masakr i tragediju. Takozvani bezbjednosni sektor i njegovi tragikomični komandanti (Spajić, Bečić, Šaranović), više su brinuli o kriznom PR-u i saniranju posljedica zločina za njihovu vlast, nego što su bili voljni da preuzmu svoj dio odgovornosti za strahotu u prijestonici. U nakazno vrijeme DPS-a jedan ministar (urbanizma) podnio je ostavku samo zato jer je inspektor iz njegove nadležnosti uhvaćen u primanju mita. Ovdje u kontinuitetu padaju glave nedužnih ljudi, prvo Pavino Polje, sada Cetinje, a premijer se cjelokupnoj javnosti smije u lice i na pitanje odgovornosti i ostavki odgovara kako je, eto, Brđanin “pao” zbog Balijagića! Iako svi znamo da nas laže, iako i premijer zna da ga znamo, on ne odustaje od lagarija. Kako zine! Jer i ptice na grani poju kako je Brđa pao zbog podjele plijena i fotelja između premijera i Demokrata! Partitokratija i neznanje čine čitav državni aparat, pa i bezbjednosni dio, nesposobnim ili nedoraslim da odgovori na brojne izazove i zadatke. U pravu je profesorka Maslovarić: Vidite, ja mislim da ćemo mi najgore proći! A oni, paf-paf političari, i truć-truć, sve je to jedan koš, oni su zamislili da njima bude dobro… Itd… Itd...
Da se riječi Biljane Maslovarić ponavljaju svakog dana bilo bi malo, ali bi to bio značajan napor na putu osvajanja slobode i zadržavanja nade. Zato šerujte ovaj nastup profesorice po tim famoznim i bolesnim mrežama, ovo je kao “domestos”, ubija otrov i prljavštinu novog svijeta Maska, Zakerberga i slične družine.
Bonus video:
