Kakvi mali Berije čuče u našim političarima...
A sa dodirom Ilije Čvorovića - to je taj svjetonazor, balkanski špijun za naše vrijeme. Drugovi bezbednjaci, od političara do sveštenika. Ne znaš koji su gori. A isti diletanti.
Način na koji funkcioneri iz Demokrata koriste utamničenog Lazovića i razvlašćenog Đukanovića, u pokušaju da ospore proteste koji se dešavaju, zanimljiv je, a govori ponešto o njima. Prije svega o njima.
Ako imaju zeru obraza - ne dokažu li jasno kazano moraju podnijeti ostavke. Pa neka kukaju na Lazovića koliko god hoće. Ovo im nije on smjestio, nego njihova kratka pamet. A nije u redu da zbog toga optužuju bilo koga drugog.
Prvaci jedne stranke iz vlasti, dakle, misle da je to u redu, ali, u sređenom društvu političar koji ovako nešto izjavi ne samo da ne bi mogao (ni smio) da odlučuje u tzv. bezbjedonosnom sektoru već ne bi mogao da se bavi politikom. Ova vrsta izjave nedvosmisleno upućuje na infantilnost, na nečasno korišćenje društvene moći, na nerazumijevanje politike kao javnog posla, na kraju... I na početku: ovo je kadar za komunističke sreske komitete između 1950 - 1966, a ne za modernu državu, što god o njoj mislili.
Onaj koji ovakvo što izjavljuje nema sumnje da misli da su ljudi, tzv. javnost - kreteni koji mogu “popiti” svakakvu budalaštinu... A ni to im ne bi smjela biti preporuka.
Današnje služenje javnosti je smiješno samoreklamerstvo, iza koga ne samo da nema nikakve suštine, iza je ovo što vidite u ovakvim trenucima, kad im se, eto, otme... pa budu ono što zaista jesu. Svoja slika i prilika. Ovo. Sve to, ako ništa drugo, čini ove proteste dodatno smislenim i potrebnim.
Ljudi reaguju na vrišteći djelatni diletantizam političara. Neka oni pričaju što hoće i opravdavaju se na najmaštovitije načine, ali utisak je da je jeziva cijena zločina mogla biti manja da oni umiju da rade svoj posao. Ako to nije dovoljan razlog za građanski protest, ne znam što je...
Ajde što mali Berije čuče u našim tzv. političarima, ali kakvi mali Staljini čuče u nekim crkvenjacima...
To što se Joanikije može nalupati gluposti malo ko može... Kad se sjetim da smo devedesetih Amfilohiju skandirali Risto Sotono, a da njegov nasljednik još nema ovakav ili sličan slogan, to mi izgleda duboko nepravedno. Njegovo poređenje Crne Gore sa Ukrajinom (u smislu sudbine koju joj priželjkuje), ili nazivanje Crnogoraca “lažnim ljudima” zasluživali su reakciju sudskih organa, ali, Crna Gora nije pravna država. Više je teokratska, sviđalo se to nama ili ne. Ovdje sveštenici mogu da izgovaraju svakakve uvrede, da budu ratni huškači, ali to se ne smije primijetiti...
Njegova najnovija drskost - gdje objašnjava Crnogorcima da to nije njihovo nacionalno nego državno ime, zaslužuje neku vrstu jasne opomene. Da se to ne smije činiti. Nije ni hrišćanski na koncu, ali, ja iskreno vjerujem da njemu to ništa ne znači.
Uzgred, nakon što je u kampanji popisa Joanikijeva SPC sramno navijački uradila sve što je mogla da Crnogoraca bude što manje. Pa im rabota nije uspjela - ostali su Crnogorci većina, na njihovu veliku žalost, pa im sada moraju objašnjavati što su mislili kada su se tako izjašnjavali.
A tek visokoumni zaključak o pohrvaćenju srpskog jezika u CG... Mali čaršijski denuncijant koji se izdaje za mitropolita. Spreman da odigra na “zicer” - evo, pohrvaćenje...
Izjavio je i da vidi demone - bojim se da je našao pravo društvo.
Od njegovog prethodnika Vučić je strecao, a ovaj je samo još jedna Vučićeva pudlica u CG koja treba da “opameti” i prevaspita Crnogorce.
Sama ideja da osporavate nekome najličnije osjećanje je opasna. I nedostojna bilo kakvog duhovnika.
Ili je vrijeme za slogan: Ne damo ime... Možda ovaj neuki mitropolit tako nauči.
Bonus video:
