Godine 2019, kada je Donald Tramp prvi put izjavio da bi Sjedinjene Američke Države trebalo da "kupe Grenland", danska premijerka Mete Frederiksen je s pravom odbacila tu ideju kao "apsurdnu." Grenland nije na prodaju, rekla je ona. Iako Danska kontroliše spoljnu politiku i bezbjednost teritorije, Grenland odlučuje o svojim unutrašnjim pitanjima.
Sada se, međutim, Tramp vraća u Bijelu kuću i uvjeren je da je za Ameriku "apsolutni imperativ" da stekne "vlasništvo i kontrolu" nad ovom ogromnom arktičkom teritorijom. Još šokantnije je to što kaže da bi mogao da upotrijebi i vojnu silu da bi postigao taj cilj - iako mu je prijetnja "ogromnim carinama" i dalje omiljena opcija.
Koliko god ovakve izjave djelovale nevjerovatno, razloga za smijeh nema. Grenland je važno i osjetljivo diplomatsko pitanje. Njegov status treba tretirati s pažnjom i oprezom kako ne bi došlo do veće krize. A takav ishod ne bi bio ni u čijem interesu.
Istorija ovdje igra važnu ulogu. Grenland je bio kolonija Danske do 1953. godine, kada je postao jedna od njenih provincija. Godine 1979, ovo ogromno ostrvo (zapravo najveće na svijetu) dobilo je samoupravu. Od 2009. godine, Grenland i Kraljevina Danska održavaju sistem široke autonomije, prema kojem samo nekoliko oblasti politike (prvenstveno bezbjednost i odbrana) ostaje pod kontrolom vlade u Kopenhagenu.
Većina političkih partija na Grenlandu teži nezavisnosti ostrva, a prema sporazumu iz 2009. imaju pravo da održe referendum o tom pitanju. Ipak, većina Grenlanđana shvata da je prerano za takav korak. Prvo moraju da izgrade neophodne kapacitete da bi mogli da funkcionišu kao nezavisna nacionalna država.
S obzirom na Trampove najnovije inicijative, može se pretpostaviti da će pitanje nezavisnosti dominirati na sljedećim izborima na Grenlandu, koji će se održati najkasnije do 6. aprila. Ipak, malo je vjerovatno da će postojati značajna podrška da se dansko upravljanje "lakom rukom" zamijeni pohlepnim rukama Trampa i njegove MAGA koalicije. Na ovaj ili onaj način, Grenlanđani su posvećeni skandinavskom modelu socijalne države i vjerovatno neće željeti da ga napuste radi američkog modela.
Iako Grenland nije dio Evropske unije, njegovi stanovnici to jesu, jer su državljani Danske. Više od polovine državnog budžeta ostrva obezbjeđuje danska vlada, a 90 odsto izvoza (uglavnom škampi) ide na tržište EU, gdje Grenland ima povlašćen status.
Uprkos teritorijalnim i ekonomskim ambicijama koje Rusija i Kina imaju na Arktiku, vojne prijetnje Grenlandu su minimalne. Najbliža ruska ispostava udaljena je 2.000 zaleđenih kilometara, a dva kineska istraživačka broda opremljena za arktičke uslove uglavnom su aktivna u vodama oko Antarktika.
Osim toga, prema sporazumu iz 1951. godine (kao i prema kasnijim sporazumima), SAD već imaju pravo da stacioniraju vojne objekte na Grenlandu. Vazduhoplovna baza Tula na krajnjem sjeveru ostrva bila je ogroman objekat u ranim danima Hladnog rata i, iako je to javno negirano, bila je opremljena nuklearnim oružjem. Danas je preimenovana u svemirsku bazu Pitufik, a funkcija joj je rano upozoravanje i nadzor svemira. Ipak, uz konsultacije sa danskim i grenlandskim vlastima, američka vojska na ovom ostrvu može, manje-više, da radi šta hoće.
Danska, sa svoje strane, upravlja patrolnim brodovima oko Grenlanda i uskoro će nabaviti dronove za video-nadzor; ipak, glavni zadatak malog vojnog kontingenta na ostrvu jeste traganje i spasavanje.
Naravno, nasljeđe kolonijalizma nikada nije lako prevazići. Otprilike 88 odsto stanovnika Grenlanda su Inuiti, a odnosi između Grenlanda i Danske ni danas nisu sasvim oslobođeni složenih pitanja iz prošlosti. Ipak, ne može se reći da su Sjedinjene Države, koje se baš ne mogu pohvaliti svojim postupanjem prema sopstvenom autohtonom stanovništvu, u poziciji da o sličnim pitanjima drže lekcije drugima.
Istina, Grenland posjeduje velike rezerve rijetkih zemnih minerala koji se koriste u izradi mnogih visokotehnoloških proizvoda. Ali, investicioni uslovi za eksploataciju ovih resursa daleko su od idealnih, s obzirom na novu političku neizvjesnost oko ostrva, nedostatak radne snage i krhko prirodno okruženje.
Uz to, Grenland i ostatak Arktika zagrijavaju se najmanje dvostruko brže od ostatka planete, što pojačava ekonomsku, socijalnu i političku ranjivost. To je razlog više da se sporo kretanje Grenlanda ka većoj autonomiji - i, vremenom, možda i nezavisnosti - vodi pažljivo, a ne uz šokantne izjave i prijetnje.
Trampov nepristojni predlog, izrečen uz implicitnu prijetnju vojnom silom, nije samo apsurdan, on je i opasan. Postepena evolucija suptilnih odnosa Grenlanda i Danske očigledno je najbolja opcija za to ostrvo.
Autor je bio premijer i ministar inostranih poslova Švedske, specijalni izaslanik EU za bivšu Jugoslaviju i kopredsjedavajući Dejtonske mirovne konferencije
Copyright: Project Syndicate, 2025. (prevod: N. R.)
Bonus video: