Već zamišljam Bokija Bogdanovića kako piše reagovanje na sami naslov kolumne, koje će potpisati ministar Krapović, državna sekretarka Kažanegra, ili svih sedam veličanstvenih poslanika DCG. Bez Bečića, koji je jedini iz redova Crvenih ispao pametan nakon cetinjske tragedije - ćuti i pravi se mrtav. Bolje tako nego kao Boris, sa svakim novim pojašnjenjem šta je i na koga mislio, samo sve dublje pokopava stranku i Vladu, čija je kičma. Nakon polomljenog Andreja. Zamišljam dakle reakciju DCG, poslaničkog kluba, GO i njihovih porodica, u kojem traže da im predočim dokaze za “nadstrešnicu”. Jer niko od njih nikad nije bio u Novom Sadu, nikad nigdje preticao na punoj liniji, pogriješio kod željezničke signalizacije, a kamoli nekog ubio!
Svjesno i u nedostatku argumenata za suštinu priče koja se tiče političke i moralne odgovornosti za smrt 13 nedužnih Cetinjana, Demokrate iz dana u dan sve više podsjećaju na braću iz SNS-a i njihovog vođu, majstora spina i kriznog PR-a. Čak su ih u konkretnom slučaju nadmašili, jer ni sami AV ne zamjera, makar javno, studentima na transparentima i poklicima “krvave su vam ruke”! Dok su naši Crveni samo tako naježeni na skandiranja - “ubice, ubice”. Zašto, kada ni oni koji to uzvikuju ne smatraju da je neko iz vrha Bogdanovićeve stranke lično ubio nekog od 13 Cetinjana, ubica je A.M., svi znamo! A pomenuti slogan je samo opora opaska na očigledan pokušaj Demokrata, koji kontrolišu bezbjednosni sektor, da umanje ili poptuno prikriju svoju odgovornost za još jednu crnogorsku tragediju. Prethodna je bila ona u opštini Bijelo Polje, sa ubicom A.B.
Kada je Severina objavila na svom Instagramu portret AV sa sloganom - najveća nadstrešnica Srbije - jasno je da nije mislila kako je predsjednik Srbije lično učestvovao u projektovanju i izvođenju radova na željezničkoj stanici u Novom Sadu, već je samo metaforično poručila da je tragična smrt 15 nedužnih ljudi posljedica autokratskog režima koji po prirodi proizvodi korupciju, neznanje, partitokratiju, zarobljene institucije, što sve u jednom momentu počinje i da ubija nedužne građane.
Ne ubija, dakle, samo ubica, već ubija i svako neznanje, improvizacija, prikrivanje, minimiziranje ili relativizacija zločina. A u tragediji na Cetinju toga je bilo previše. Počev od samog starta i onih “naočara” i “vraćanja u redovno stanje”, do čudne i mnogo puta ponovljene fraze te prve večeri, o takozvanom “situacionom događaju”.
Pošto svaki ozbiljan čovjek mora da se drži maksime kako je važno ne samo to ko nešto izgovori već i šta kaže, tako sam i ja, krajnje ozbiljnim doživio pravno objašnjenje advokata Piperovića, glede čudne sintagme ministra Šaranovića i direktora UP Šćepanovića o “situacionom događaju”, koju su, odmah nakon zločina, upadljivo ponavljali. Ispalo je, po dosta ubjedljivom objašnjenu pomenutog advokata, da su čelnici bezbjednosnog sektora svjesno manipulisali pogrešnim terminom kako bi prikrili svoju odgovornost za ubistvo sada već 13 ljudi?! Naime, ta čudna i znakovita fraza o “situacionom događaju” se, po Piperoviću, u cetinjskom zločinu mogla odnositi samo na ubijenih četvoro ljudi u kafani, dok ostalih osam, odnosno sada i devet ubijenih, nemaju nikakve veze sa “situacijom” iz koje je krenuo masakr. Umjesto da odgovore na ozbiljnu optužbu Piperovića, da li im je bila namjera da sve ubijene ubace u polaznu “situaciju”, i time sakriju za njih najtežu i optužujuću činjenicu da je ubica još dvadeset i više minuta ubijao po gradu, i to u više drugih “situacija”, Demokrate, njihov poslanički klub, Šaro, Krapo, sve su prebacili na difamaciju “advokata mafije”, bemaxovca i miloistu Piperovića. Čime su, bar meni, samo potvrdili osnovanost sumnji advokata.
Posebno nakon što sam gotovo istovjetan spin i krizni PR gledao u režiji velikog majstora AV, nakon tragedije u Novom Sadu. Više dana su, naime, Vučićeva propaganda i plaćeni analitičari odgovornost za pad nadstrešnice i 15 poginulih prebacivali na daleku 1964. godinu, kada je zgrada podignuta, pa onda na navodnu činjenicu da je Vesić sve renovirao ali ne i nadstrešnicu, da bi, kada je vrag odnio šalu a grudva nezadovoljstva zbog poniženja zdravog razuma počela da se kotrlja ulicama srpskih gradova, ministar urbanizma podnio ostavku. Zbog objektivne odgovornosti. I bio čak uhapšen narednog dana. Očito greškom, jer omerta garantuje svojim najvažnijim ljudima nedodirljivost. Zaključak: ako su Demokrate, koje su po sopstvenoj želji jedine odgovorne za našu bezbjednost, kreirale falš priču o “situacionom događaju”, onda nemaju šta da se ljute ni na povike “ubice, ubice”, jer tako i djeluju - kao “ubice” profesije, nepristrasne istrage i objektivnog utvrđivanja pojedinačne odgovornosti.
Čak i da, na momenat, ostavimo po strani temu cetinjske tragedije i odgovornosti bezbjednosnog sektora, skandiranje “ubice, ubice” opet nije pretjerano etiketiranje grešnih, već se može koristiti za kompletnu parlamentarnu većinu nastalu na 30. avgustu! Jer su ti famozni “oslobodioci” za ove četiri godine ubili svaku nadu. Znate u kom smislu, rekla bi profesorka Maslovarić, nadu u promjene! Ta većina, od Alekse i Dritana, do Mande, Meda i Milana, svako na svoj način, zgazili su i ubili gotovo sve ideale i vrijednosti koje su građanima obećavali nakon što DPS oligarhija padne s vlasti. Da bi nakon četiri godine i ubijene nade, pogaženih obećanja, jedino što im je ostalo kao sredstvo samoodbrane bila fraza - ipak je DPS bio gori. Ili, samo da se ne vrati Milo i družina! Opet, djeluje kao kopija načina na koji Vučić brani svoja nepočinstva i zločine prema građanima Srbije. Kada na prozivke za neviđenu korupciju, spregu s kriminalom, loš standard, odlazak mladih, ubistva i stradanja nedužnih građana, uzvraća izlizanom frazom - “žuti” su bili gori. Ili “žuti” su krali više nego mi! Iako ni nakon deceniju i po vlasti nije procesuiran niko od tih “žutih”. Čitava borba protiv korupcije se svela na cirkus oko hapšenja Miroslava Miškovića, kome se sada Vučić izvinjava za “grešku”. Plus mu iz budžeta, novcem građana Srbije, plaća desetine miliona eura odštete za nezakonito hapšenje tada “zloglasnog tajkuna”.
Vlast znači i odgovornost, tako da ova odbrana Crvenih prljavim DPS-om više ne pije vodu. Znaju to Boki i Krapo, ali svjesno i nadasve nedemokratski manipulišu u pokušavaju da sa partnerima u Vladi zagospodare 27. izbornom jedinicom, kao šef iz Beograda njegovom Srbijom. Privatnom i zarobljenom. Autokratija kao model vladanja, neodgovornost kao vrhovni princip, teorija zavjere ili krizni PR kao izgovor. Šta god i bilo ko da kaže ili klikne na temu korupcije, nepotizma, partitokratije, neznanja, podjela, nacionalizma, i ostale sramote vlasti - ima da se ućutka diskvalifikacijama tipa da je domaći ili strani agent, iza koga stoje određeni autokratski ili kriminalni krugovi. To smo gledali prije 30. avgusta 2020. od DPS-a, kada su rijetke koji su ukazivali na privatnu i zarobljenu državu, etiketirali da su četnici i rusofili, koje plaćaju Vućić i Putin. Isti film gledamo nakon 30. avgusta gdje “oslobodioci” kritičare njihovih nepočinstava tretiraju kao strane agente ili miloiste, bemaxovce i “kavčane”. Građani Srbije žive tu noćnu moru od 21. maja 2012. I sada kažu da je bilo dosta.
Zato, ako misle da ulože u budućnost, Bečić i Šaranović treba da podnesu ostavke. Još nije kasno. Još koji dan, mislim. Jer time postavljaju standard. Pa tako sjutra, kad opet budu opozicija, mogu da se pozovu na odgovornost koju su njihovi prvaci pokazali nakon cetinjske tragedije. Kao što DPS danas, koliko god nad njim i dalje stajala sjenka kriminala, s pravom podsjeća “oslobodioce” iz 2020. kako su njihovi ministri, Radunović (afera inficirane bebe u BP), Škuletić (afera gimnazija CT) i Radulović (afera inspektori) podnosili ostavke kao čin moralne ili objektivne odgovornosti. Zato neka se Aleksa konačno oglasi na pravi način, a i Šaranović to može iako ga BB ubjeđuje da još malo ne popusti. I ostavke su za ljude, posebno za političare.
Bonus video:
