Iako je od Trampove promptne najave o preuzimanju Grenlanda, te uvlačenja Kanade u američku uniju, zatim redefinicije statusa Panamskog kanala, prošao znatan broj dana, bura oko njegovog nastojanja da prekomponuje političku kartu svijeta se ne smiruje. To je pogotovo evidentno u Kopenhagenu, koji više ne može na sve gledati kao ranije kad je Tramp ponudio kupovinu Grenlanda u svom holivudskom maniru i kad su se svi nasmijali još jednoj od njegovih navodnih geostrateških egzibicija.
Ali vrag kao da je odnio šalu, tim prije što je njegova sadašnja klika odmah krenula s riječi na djelo. Iznenadni dolazak Trampa Jr. u Nuuk, malu grenlandsku šarenu prijestonicu, koji je odmah potom uslijedio, pokazao je da su stvari mnogo ozbiljnije i da nova američka administracija ima namjeru da u velikom stilu pokrene probleme Arktika i njegovog geostrateškog značenja u bezbjednosti samih SAD. Sve u svemu, da vremena za lagano pripremanje ulaska u velike tokove svjetske politike i razmatranja najbolje opcije za razvoj grenlandskog društva, kako su se nadali sami grenlandski političari, baš i nema. Danci, kao okupljačka snaga državne zajednice u kojoj se pod danskom krunom nalaze još Grenland i Farska ostrva, takođe su povjerovali da vremena ima, tim prije što su i sami Grenlanđani i njihovi političari ponavljali da najprije žele razviti domaće institucije prije nego što se bace u novu etapu razvoja. Ovu, koja će dovesti međunarodne kompanije koje će intenzivnije početi sa eksploatacijom rijetkih metala koje posjeduje ovo veliko, i uz to, strateški važno ostrvo. Istini za volju, između Danske i Grenlanda stalno je bilo varničenja, obračunavanja neprijatnih epizoda iz kolonijalne prošlosti, ali sve je završavalo nagodbama, izvinjenjima i isplatama odštete. Čak i najnovija diskusija oko uvođenja grenlandskog jezika u danski parlament tekla je blago, iako se nekima projekat činio vrlo skupim u odnosu na jednocifren broj poslanika koji tamo zastupaju ovaj dio Kraljevstva.
Diskusija o svrsishodnosti oko uvođenja grenlandskog jezika u parlament nije se stigla u potpunosti ni razbuktati, kad je otpočelo novo poglavlje priče o kupovini ostrva i kad se odigrala spektakularna posjeta Trampa Jr. Da je Kopenhagen u svemu potpuno zaobiđen, ne treba posebno isticati. Pokazalo se da na samom Grenlandu postoje snage koje će dogovoriti i provesti jedan ovakav projekat. Veliki šamar, strašno poniženje, ređale su se kvalifikacije ovog čina. Nervoza i frustracije Kopenhagena su rasle, brojne TV debate, te one koje su u javnom životu tim povodom organizovane, i vidjelo se bile vrlo dobro posjećene, pokazale su visok stepen iznenađenja i zbunjenosti, tim prije što je sve više izlazilo na vidjelo da niko od relevantnih političkih faktora Danske nema upliva na događaje, a niti je u stanju da odredi tok budućih događaja. Tim prije, što su u takvim diskusijama najčešće učestvovali i predstavnici grenlandske političke i kulturne elite koji nisu mogli da sakriju osjećanje trijumfa što su im novonastali događaji dali željeni vjetar u leđa. Došlo se u jednom trenutku i do pominjanja aktiviranja onih članova zakona koji omogućuju otcjepljenje Grenlanda i izlazak iz državne zajednice s Danskom. Pa iako je retorika bila poprilično oštra, i uz to što su neki iskusni debateri i analitičari poput Hansa Engela, pravili greške pominjući u uzavreloj situaciji novac koji Danska u vidu godišnjeg iznosa daje Grenlandu i iznosi 4,3 milijarde danskih kruna, a što je u ovoj situaciji bilo samo naljevanje ulja na vatru, primjetno je bilo da su svi relevantni grenlandski akteri sudjelovali u zakazanim pregovorima s danskom vladom. Tako se Mette Frederiksen, predsjednica vlade Danske pojavila na TV ekranu u društvu s Mute Bourupom Egedeom, predsjednikom grenlandske vlade, koji je djelovao umirujuće i, kako je izgledalo na prvi pogled, pozitivno se odnosio prema dijelu izlaganja koje predviđa poboljšanje infrastrukture Grenlanda. One, tako željene infrastrukture koja treba da bude prethodnica dinamičnije eksploatacije rijetkih metala, koja bi, pored geostrateškog položaja, trebalo da obezbijedi ostrvu neviđen napredak.
Što se samog Grenlanda tiče, raspoloženje ide gore-dole. Oduševljenje velikim interesom i neviđenim publicitetom za zemlju snijega i leda koje je odjednom zavladalo ne da se sakriti, a s druge strane strah da se jaka karta koju u ovom trenutku imaju ne proigra, ili loše odigra, podiže tenzije i nervozu. Grenlanđani bi, naravno, i jedno i drugo, sigurnost i izvjesnost koju nudi državna zajednica pod danskom krunom, a koja znači stabilno funkcionisanje etabliranih institucija i lagani uspon društvene elite koji je evidentan, ali i brži ekonomski napredak koji kao da se podrazumijeva ako se naprave radikalniji zaokreti u približavanju SAD-a. Ova dilema i ogromna nervoza oko puta koji valja izabrati za sada se pokriva krilaticom da o Grenlandu mogu odlučivati samo Grenlanđani. Ali koliko dugo sve to može trajati a da ne postane izlizanom mantrom, nije još uvijek jasno. Tim prije, što za same Grenlanđane nije nestalo onog pritiska koji je kolonijalno nasljeđe ostavilo u njihovoj kolektivnoj svijesti i što ono svako malo negativno oboji svaki pokušaj da se trezveno razgovara o stvarnoj modernizaciji državne zajednice s Danskom.
Nedavna velika debata o dansko-grenlandskim odnosima, transmitirana na oficijelnom DR-1 kanalu, pokazala je da projekat o kontroli rađanja domaćeg, grenlandskog stanovništva 70-ih godina prošlog vijeka, koji je podrazumijevao masovno ugrađivanje spirala u maternice 13-godišnjih djevojčica, ima daleko veću moć da podigne emocije grenlandske javnosti od velikih svjetskih tema. Naravno, ima tu i svjesnog povlačenja konaca i igranja upravo na kartu emocija, od strane vodećih grenlandskih političara, da se postigne najvažniji cilj, a to je što više jednakosti u partnerstvu s Danskom, pa na sve treba gledati s dozom skepse. Nuuk i Kopenhagen trebalo bi da se dovedu u odnos dva subjekta, a ne da nastave kao simbioza u kojoj se sve važne odluke donose najprije u Kopenhagenu, a onda samo prenose vlastima u grenlandskoj prestonici. Vladajuća partija Siumut, koja se zalaže za takvu soluciju, više je nego jasna u tome šta i kakvu zajednicu želi.
Što se tiče samih Danaca, oni su od prvobitnog šoka koji je proizvela Trampova izjava o Grenlandu, uz to još i otvorena prijetnja o upotrebi ekonomskog rata da se postigne geostrateški cilj tješnjeg uvlačenja Grenlanda u vlastito okruženje, djelimično stabilizovali taj prvi udar. Kako izgleda i kako nas uvjeravaju iz krugova vlade i nadležnih ministarstava, preduzeta je velika diplomatska ofanziva da se utvrdi koliko ozbiljno se s američke strane misli o svemu i koliko daleko će se ići u realizaciji najavljene politike prema Grenlandu.
Pa ipak, svima je jasno da ništa nije kao što je bilo juče, da je u sadašnjem trenutku mnogo lopti u vazduhu, kako sami kažu za ovakve situacije, a što se tiče budućnosti tek je ona neizvjesna. Tim prije, što sve ovo zamešateljstvo dolazi iz kuhinje najvažnijeg saveznika uz koga se vlasti u Kopenhagenu tijesno vežu i maltene kunu. Početni optimizam i olakšanje što Tramp u svom inauguracionom govoru nije spomenuo Grenland, već sutradan je relativizovan, obzirom na njegovu izjavu datoj drugom prilikom istog dana, da Danci nisu u stanju obezbijediti tako potrebnu sigurnost Grenlandu u situaciji kad se u arktičkoj oblasti šire ruski i kineski uticaj. Uz to, Grenlanđani ne vole Dance, a vole Amerikance s kojima nemaju prošlošću opterećene odnose. Nije zaboravio da pomene ni popriličnu cijenu koju Danci plaćaju da bi grenlandsko društvo funkcionisalo, računajući da će danske državne kase pritisnute mogućim ekonomskim ratom s Amerikom ipak posustati i prihvatiti američku ponudu. Treba naglasiti da Amerikanci žure i zbog mogućeg potpunog osamostaljenja Grenlanda, što bi stvar oko njihovih ambicija dodatno zakomplikovalo jer bi to impliciralo više ustupaka samom Grenlandu.
Bilo kako bilo, ništa više nije kao prije. Uljuljkivanje da treba prespavati i nekako preživjeti Trampov mandat, kao i mnoge druge mandate, očigledno da ovog puta neće biti moguće.
Bonus video:
