NEKONVENCIONALNA EKONOMSKA MUDROST

Kraj progresa?

Iako su SAD dugo predvodile svijet u napretku fundamentalne nauke i tehnologije, teško je zamisliti kako bi to moglo da se nastavi pod predsjednikom Trampom i uz uspon oligarhije u zemlji. Odbacivanje prosvjetiteljskih vrijednosti u Americi imaće ozbiljne posljedice

6466 pregleda 3 komentar(a)
Foto: Shutterstock
Foto: Shutterstock

Prije trideset pet godina svijet je doživio epohalnu promjenu - krah evropskog komunizma. Frensis Fukujama nazvao je taj trenutak „krajem istorije“ i predvidio da će vremenom doći do konvergencije svih društava ka liberalnoj demokratiji i tržišnoj ekonomiji. Danas su, međutim, komentari o tome da se ta prognoza ispostavila pogrešnom postali kliše. A nakon povratka Donalda Trampa na vlast i njegovog pokreta „Učinimo Ameriku ponovo velikom“ (MAGA), vjerovatno sadašnje doba treba da nazovemo „krajem progresa“.

Većina nas progres vidi kao nešto što se podrazumijeva. Ipak, prije 250 godina životni standard se malo razlikovao od onog prije 2.500 godina. Tek zahvaljujući epohi prosvetiteljstva i industrijskoj revoluciji postigli smo ogromna poboljšanja (dužina života, zdravlje, životni standard) koja definišu savremeni svijet.

Mislioci prosvetiteljstva prepoznali su značaj ne samo naučnih eksperimenata i istraživanja, koji omogućavaju ljudima da bolje razumiju prirodu i stvaraju nove, transformativne tehnologije, već i društvenih nauka, koje pomažu u koordinaciji rada na poboljšanju životnih uslova svih članova društva. Taj napredak zahtijevao je da apsolutizam ustupi mjesto vladavini prava, da poštovanje istine nadvlada mračnjaštvo i da u ljudskim poslovima ekspertsko znanje dobije veću ulogu. Među različitim aspektima MAGA revolucije, posebno zabrinjava njeno otvoreno odbacivanje svih ovih vrijednosti.

Može li se napredak nastaviti? Sovjetski Savez je uspio da lansira „Sputnjik“, a Tramp i njegove pristalice mogu ostvariti izuzetne tehničke uspjehe u svemiru i oblasti vještačke inteligencije (AI). Ali možemo li zaista očekivati od nove američke oligarhije da teži stalnom i širokom napretku? Ljudi koji su danas na vlasti motivisani su isključivo željom za bogatstvom. Oni ga bez zadrške gomilaju kroz eksploataciju i rentijerstvo. Svoju domišljatost ne koriste za opšte dobro, već za manipulaciju masama i širenje dezinformacija, upotrebljavajući tržišnu moć, medije i tehnološke platforme za ostvarenje ličnih interesa.

Šta razlikuje današnju američku korupciju od njenih ranijih oblika? Razmjere i drskost. Ideja o kovertama sa novčanicama od 100 dolara djeluje smiješno u poređenju sa današnjim metodama. Američki oligarsi sada mogu otvoreno „donirati“ stotine miliona dolara u izborne kampanje političara u zamjenu za njihove usluge. Kredit od 465 miliona dolara, koji je administracija predsjednika Baraka Obame bez ikakvih posebnih uslova dodijelila kompaniji Tesla prije 15 godina, djeluje beznačajno u poređenju sa onim što se danas sprema.

Progres zahtijeva obrazovanu radnu snagu i ulaganja u fundamentalnu nauku. Međutim, tokom svog prvog mandata, Tramp je predložio toliko drastično smanjenje finansiranja nauke da su mu se čak i njegove republikanske kolege usprotivile. Da li će i sada pokazati istu spremnost da mu se suprotstave?

I da li je napredak uopšte moguć kada su institucije odgovorne za razvoj i prenos znanja pod stalnim napadima? MAGA pokret želi da sruši institucije „elite“, a upravo se u njima sprovode najnaprednija istraživanja. Nijedna zemlja ne može istinski da prosperira ako značajan dio njenog stanovništva pati od nedostatka obrazovanja, lošeg zdravlja i neuhranjenosti.

U Americi oko 16% djece odrasta u siromaštvu, rezultati međunarodnih procjena kvaliteta obrazovanja su u najboljem slučaju osrednji, glad i beskućništvo postali su uobičajena pojava, dok je prosječan životni vijek najniži među razvijenim zemljama. Jedini izlaz je povećanje i poboljšanje državne potrošnje. Međutim, Tramp i njegov tim oligarha namjeravaju da maksimalno smanje savezni budžet. To će dodatno povećati zavisnost SAD od strane radne snage. Ali čak i kvalifikovani imigranti predstavljaju anatemu za pristalice Trampovog MAGA pokreta.

Amerika je odavno postala globalni lider u fundamentalnoj nauci i tehnologijama, ali je teško zamisliti kako će zadržati to vođstvo pod Trampom. Vidim tri moguća scenarija.

U prvom, Amerika prepoznaje svoje duboke probleme, odbacuje MAGA pokret i potvrđuje posvećenost vrijednostima prosvjetiteljstva. U drugom scenariju, SAD i Kina nastavljaju svojim putevima - prvi ka oligarhijskom kapitalizmu, drugi ka autoritarnom državnom kapitalizmu - dok ostatak svijeta zaostaje. Konačno, dok SAD i Kina ostaju na svojim kursevima, Evropa preuzima zastavu progresivnog kapitalizma i socijaldemokratije.

Nažalost, najvjerovatniji je drugi scenario, što znači da moramo razmisliti o tome koliko dugo će američki problemi biti pod kontrolom. Kina ima značajne prednosti u tehnologiji i vještačkoj inteligenciji zahvaljujući svom ogromnom tržištu, velikom broju inženjera, dugoročnom planiranju i potpunom nadzoru. Osim toga, kineska diplomatija je, u odnosu na otprilike 60% nezapadnih zemalja, daleko uspješnija od američke. Ipak, ni Kina ni Trampova Amerika nisu posvećene vrijednostima na kojima se progres oslanja još od kraja 18. vijeka.

Tragično je što se čovječanstvo već suočava s egzistencijalnim problemima. Napredak u tehnologiji dao nam je sredstva za samouništenje, a najbolji način da ga spriječimo jeste međunarodno pravo. Pored prijetnji koje donose klimatske promjene i pandemije, sada moramo brinuti i o neregulisanom vještačkom intelektu.

Moglo bi se tvrditi da će, uprkos zastoju u progresu, ranija ulaganja u fundamentalnu nauku i dalje donositi vrijedne rezultate. Pored toga, optimisti će dodati da svaka diktatura prije ili kasnije doživi kraj, a da se istorija nastavlja. Prije sto godina svijet je bio zahvaćen talasom fašizma. Ali potom su uslijedili talasi demokratizacije, dekolonizacije i borbe za građanska prava, koja se suprotstavljala rasnoj, etničkoj i rodnoj diskriminaciji.

Problem je u tome što ta uspješna društvena kretanja još nisu ostvarila potpuni uspjeh, a vrijeme ne radi u našu korist. Klimatske promjene neće čekati da se mi organizujemo i počnemo da djelujemo.

Očekuje li Amerikance postepen i stabilan napredak ka opštem prosperitetu, uključujući bolje obrazovanje, zdravstvo, sigurnost, javne interese i čistu životnu sredinu? Sumnjam. Da li bi kraj progresa u Americi izazvao domino efekat u ostatku svijeta? U to nema sumnje.

Još je prerano da sagledamo sve posljedice drugog predsjedničkog mandata Donalda Trampa. Istorija se, naravno, nastavlja - ali progres može ostati u prošlosti.

Autor je američki ekonomski ekspert; dobitnik je Nobelove nagrade za ekonomiju; profesor je na Univerzitetu Kolumbija; bio je glavni ekonomista Svjetske banke (1997-2000)

Copyright: Project Syndicate, 2025. (prevod: N. R.)

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")