VIŠE OD RIJEČI

Bazen

Ako mene pitate, Hrvati su potpuno u pravu kad odbijaju da igraju u bazenu koji nosi ime slavnog vaterpoliste koji je, pored toga, bio i čuvar u logoru Morinj. Kao što bih smatrao potpuno ispravnim da Crna Gora odbije da igra na bazenu koji bi nosio ime nekog hrvatskog vaterpoliste koji je bio, recimo, stražar u Lori. Ali, tamo takvog bazena nema. Ja zapravo ne vidim što je tu sporno?

25616 pregleda 89 reakcija 79 komentar(a)
Bazen u Kotoru, Foto: Krsto Vulović
Bazen u Kotoru, Foto: Krsto Vulović

Zoran Gopčević i Stanko Zloković, jedan Kotoranin i jedan Novljanin, bili su igrači iz crnogorskih klubova u vaterpolo reprezentaciji SFRJ na Olimpijskim igrama u Moskvi, ako se dobro sjećam. Zloković je obično bio najbolji strijelac, a Gopčević jedan od ključnih igrača. Pa jugoslovenska titula Kotora iz sredine osamdesetih - u vrijeme jedne od najjačih evropskih vaterpolo liga. Tadašnje ljubitelje vaterpola Gopčević je obradovao mnogo puta. Danas je njegovo ime razlog za nesporazume i sporenja. Kako je došlo do toga?

Ovdje nije riječ o vaterpolu i nekadašnjim zaslužnim sportistima, tu je uglavnom sve jasno. Ovdje je riječ o odnosu prema mračnom nasljeđu devedesetih i kako se danas taj odnos mijenja na način koji je krajnje problematičan.

Zato bi znatno bolje bilo da smo kao društvo osvojili mehanizme koji ne bi dopuštali ovakve nedoumice, da se zaista za svakoga jasno objelodanilo što je i kako činio u vrijeme zla i potonuća. Ali, kako je osnovna kalkulacija društvene elite bila sačuvati Gazdu, odnosno falsifikovati njegov učinak, onda su se kroz tu i takvu prevarantsku igru “provukli” još mnogi...

Dakle, u vrijeme kada je Gopčević bio čuvar u logoru Morinj, Đukanović je bio dio vojno-političke mašinerije koja je vodila tzv. “Rat za mir”, i “oslobađala” Dubrovnik. Na ispitu devedesetih mnogi su pali... I to se ne smije prećutkivati ili zaboravljati.

Ako mene pitate, Hrvati su potpuno u pravu kad odbijaju da igraju u bazenu koji nosi ime slavnog vaterpoliste koji je, pored toga, bio i čuvar u logoru Morinj. Kao što bih smatrao potpuno ispravnim da Crna Gora odbije da igra na bazenu koji bi nosio ime nekog hrvatskog vaterpoliste koji je bio, recimo, stražar u Lori. Ali, tamo takvog bazena nema. Ja zapravo ne vidim što je tu sporno?

Sporne su, svakako, neke druge stvari, ali, pođimo redom.

Otkada se bazeni zovu po čuvarima iz mučilišta? Pa sve i da nisu nikoga mučili, biti čuvar na takvom mjestu dovoljno je kompromitantno. Bar u normalnim zemljama.

Ne vjerujem da ijedan sportski objekat, škola ili ulica treba da nosi ime bilo kojeg logorskog čuvara. Iskustvo i ideja logora u dvadesetim vijeku ne smije se realitivizovati ili minimizirati ni na koji način. Kiš je govorio da je to vijek logora, i da je to jedini ispit na kojem se pada...

Zbog ovakve afere desiće se ne samo da se po Gopčeviću (ne)zasluženo zove kotorski bazen, već, poznajući logiku navijačkog svijeta možete biti sigurni da će njegovo ime biti najprisutnije na tribinama kad god CG bude igrala sa Hrvatskom. Naravno, biće to rasplet po ukusu onih koji tvrde da je Morinj bio odmaralište...

Uzgred, umjesto o imenima bazena bilo bi ljepše raspravljati o njihovom broju i funkcionalnosti. Koliko je otvoreno bazena od onih pet koje je 2008, nakon osvajanja evropske vaterpolo krune obećao tadašnji podgorički šerif?

Naravno, u cijeloj priči najinfantilniji pristup je onaj gdje se ljutite na Hrvate što njima smeta takva stvar. Ono - mi se njima ne miješamo kako će da nazivaju bazene, pa neće ni oni nama... Nije baš tako.

Poptuno je nevažno ko postavlja ovo pitanje - trebalo bi nama da je najvažnije - i pitanje i odgovor na njega.

Pa otkud nama ovako nazvan bazen?

Problem - danas su dio vlasti u CG (i) politički potomci onih koji su devedesetih vodili ratove (i nisu odustali od te ideologije), i, prirodno, njihov odnos prema devedesetima počiva na falsifikovanju.

Jedan od pravaca reagovanja ima unekoliko demagoški postavljenu tezu - pa se ljudi pitaju, time što je takmičenje izmješteno iz Kotora i sa bazena koji nosi “problematično” ime, nismo li time kao “popustili” Hrvatima, što mi radimo Džimiju Gopčeviću...

To je pogrešan pristup, pravo pitanje bilo bi što je Džimi Gopčević uradio sebi kada je odlučio da postane stražar u logoru.

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")