Krenulo je Milojavljanje. Dovoljno je taj čovjek usta da otvori i da se sve trese u Crnoj Gori. I eto ga, neko je snimio djelić govora Mila Đukanovića iz Nikšića i zaboravili smo i plaže, Arape, tendere, Velja brda i ordenje, studente, oba jezika i obje crkve, poskupljenja, budžete, rupe, zastave, matice i ljubavnice.
Može se za Đukanovića mnogo toga reći, ali niko ne može reći da je glup. Daleko od toga. Ubo je u neuralgičnu tačku politike u Crnoj Gori. Pipnuo je crveni osinjak, Demokrate. Prozivao ih je što Aleksa i Bogdanović nisu nosili neke kutije sa potpisima i što nisu prošetali prvi u koloni, a zna se da Demokrate vole da se slikaju i šetaju mimo naroda. Na prste se penju, svako dugme na dvorednim odijelima zakopčaju, a tako uniformisani izgledaju kao kondukteri željeznice. Svima redom fali samo ona kondukterska kapa sa petokrakom.
I kako baš njih da nagazi baš Đukanović? Demokrate bi to zlatom platile. To je prilika koja se ne propušta, jer koga Đukanović proziva, taj obično nešto dobro radi. Ali Demokrate su kao napaljeni fudbaler pred golom, kad je potpuno sam, primi dobru loptu, sve što treba da uradi je da je lagano sprovede i poentira. Ali Demokrate su svaku priliku upropastile, jer ih pregrabi srce. Oni su onaj igrač koji ne može da izdrži i iz sve snage opali loptu preko prečke. Nebu pod oblake.
Tako su i ovu priliku propustili. Možda je do Bogdanovića koji na pragu prve četvrtine 21. vijeka plasira marketinške fazone iz sredine osamdesetih (kao kad je Šaranović nosio brendirane bijele majice preko košulje tokom TV debate). Ali se čini da su ovog puta otišli još dalje, jer se oglasio “Momo od Nikšića”, on je otišao još više u rikverc, te poslao poruku simboličku, metafizičku i epsko-fantastičnu. Svojstveno Demokratama.
Milo je rekao “Dabogda oči jedni drugima povadili” aludirajući na glasine da se u Demokratama javljaju frakcije, što je boljka svake partije u Crnoj Gori. Umjesto da odgovore Đukanoviću postavljanjem ogledala, jer je od njega već odronio Duško Marković, a spremaju se još mnogi, Demokrate opet ne mogu da izdrže, reaguju emotivno umjesto racionalno. Reaguju ishitreno stvarajući još više konfuzije umjesto da ispadnu smireni šmekeri jer im lopta ide na volej, a golmana nema na liniji.
Javlja se Momo kao da je sledbenik velikog mistika Fulkanelija i kaže: ”Kažuj, babo, jesi li vještica?/Jesam, kneže, nije fajde kriti.../Kažuj, babo, rašta si lagala./Al’ na našu dušu pod kamenje /(Baba se prepada i drhti)”. Velika većina ljudi u Crnoj Gori Njegoša čita površno, kroz citate, bez udubljavanja i tumačenja. Njegoš se sve više čita na prvu loptu.
Tu dolazimo do problematike tumačenja. Momo i Demokrate upadaju u sve moguće zamke književnosti i oglašavanja, tačnije kriznog PR-a. Dakle, prvo su zagazili u afektizam (afektivna zabluda), zatim intencionalizam, hermeneutiku (čitanje književnog djela i razumijevanje književnog djela dvije su različite stvari), ali i višeznačnost!
Prostim rečnikom, Milo im se nacrtao i namjestio, a oni su promašili cijelu loptu. Po ko zna koji put! Talentovani da omanu. Svakako, Đukanoviću mogu da zahvale što ih je vratio u centar pažnje, digao im je rejting u startu ove igre za Nikšić.
Dok jedni vode kampanje, drugi trube o vađenju očiju, babama i vješticama. Godina je 2025. Valja napomenuti jer mnogi gube iz vida da postoje Chat GPT, MidJouney i Sora AI. Džaba sve, izgleda da ne umijemo da komuniciramo bez baba i vještica.
Narodu ne preostaje ništa drugo, do da bude sluđen.
Bonus video:
