Sjedjeh nedavno na konferenciji sudskih vještaka. Obalila sam čašu na skupu. Žao mi je, ali reagovala sam nesmirno na izlaganja. Jedno izlaganje konstituiše potku za pozadinu priče.
Prije prelaska na to izlaganje, kratka digresija: od strane udarne sudske vlasti na skupu je prizvano resorno ministarstvo da u sudnicama razriješi probleme sa sudskim vještacima. Na stranu fakticitet da je predlaganje da se problemi sa sudskim vještacima rješavaju od strane ministarstva vjerovatno nefizibilno rješenje, pošto su tamo u vezi ove teme nevelike kompetencije.
U sudnici je sudska vlast, kao segment neovisne grane vlasti, suvereni vladar. Ako se željelo pozvati na ukidanje sadašnjeg statusa o broju od skoro dvije hiljade vještaka, a svega dvjestotinjak u udruženju, onda je takva inicijativa legitimna. Međutim, nije se artikulisalo sistemsko stanje o opštem odsustvu znanja u sudnicama, već se ušlo u predlaganje formiranja nekakve komore kao još jednog tijela u beskrajnom nizu birokratisanja strukom i važnim temama sistemskog razvoja.
Prizivanje izvršne vlasti da uđe u sudnicu nije sistemski dobro, upravo za sudsku vlast. Tako se uvećavaju snage kafanskih i ostalih kuloarskih pritisaka bliskih politici, o tome kako bi željeno trebalo da glase mišljenja i nalazi sudskih vještaka. Nastavljaju da se jačaju rijeke advokatskih potrošnji vremena na osporavanja nalaza i mišljenja. Odnosno, nastavlja se čuvati rezervna pozicija sudijama, a kada se trebaju (u)sakriti ukoliko apelacioni organi ospore presude.
Ok, ne stajati na braniku nezavisnosti struke jeste imanentno crnogorska priča u ovih tri decenije neformalne i formalne državne nezavisnosti. To je lekcija razvoja koju možda nećemo savladati ni narednih tri decenije. Ipak, sudski vještaci bi trebali da budu primjereno i primjerno sagledani, u činjenjima za sudije i tužioce.
Zato, povratak na izlaganje u ime advokata... Tokom parnica, odbrana se često ne slaže sa nalazima i mišljenjima sudskih vještaka. To jeste legalni i profesionalni mehanizam odbrane klijenata. Zato su predlozi o konsultantima oko dostavljenih vještačenja ili pak dupla vještačenja kod značajnih osporavanja, predlozi koji su uporedivi sa regionalnim konstruktivnim iskustvima.
Ipak, nešto drugo je zatomilo eventualnu korisnu argumentaciju predloga. Na stranu što su naglašena decibelaža i nepotrebna teatralnost umanjile kvalitet predloga. Na konferenciji je konstatovana neravnopravnost odbrane u sudnici. Za tu neravnopravnost optuženi su sudski vještaci. Nije predstavljen nikakav kredibilan podatak o takvom stavu, osim nekvalitetnog laskanja u vidu zamjeranja i kuknjave. Zašto?
Nenaučne ali strogo prisutne nevidljive prakse osporavanja nalaza i mišljenja sudskih vještaka pozadinskim netransparentnim čitanjima izabranih profila vještaka od strane advokata ne služe struci. Npr. za ekonomsko-finansijske tematike, prakse polovine XX stoljeća nisu dokaz “profesure“ vještaka koje advokati listom biraju a da se osporavaju nalazi i mišljenja tamo gdje sudski vještak svojim strukovnim stavom savremenih trendova stoji iza svake rečenice nalaza i mišljenja. Kad čitate naknadna pitanja oko osporavanja nalaza i mišljenja sudskih vještaka skoro pa prepoznajete rečeničke konstrukcije, koje nemaju niti izvorište niti utočište u znanju i vještinama, još manje u onom pravu iza kojeg se žele sakriti advokati i sudije a kada traže opravdanja. Možda su krivične parnice sa pozicije sudskih vještaka obilježene normom da vještak zastupa tužbu, ali to se treba uvijek ispravljati preko sudskih odluka i odlučnosti sudija da čitaju nalaze i mišljenja tako da odaju utisak da znaju šta čitaju.
Pokretanje polemike i debate na skupu na kojem znate da neće biti suprotnog ili bilo kakvog drugog mišljenja realno iskazuje duboko nepoštovanje struke. Naše lokalno bukadžijstvo nikako da izađe iz javnog diskursa, i sve što vrijedi u dostignutom minimalnom kvalitetu polako, možda nenamjerno i nesagledano ali očigledno, umanjujemo. Šteta, bješe par dobrih advokatskih predloga koji se nisu dovoljno čuli koliko su trebali. Zato se debata pokreće tamo gdje se može i treba čuti suprotno mišljenje, a kada se sučele argumenti, koji mogu opravdano biti preglasni, jer strukovnost ne trpi, niti joj pripadaju potencijali folirantske diplomatičnosti.
Zašto su ovi krokiji sa konferencije vještaka priča sa nekom važnijom pozadinom?
Nedavno je vojni ministar naglašeno pravednički iskazao stav da će biti strog prema svima koji idu na sud zbog skraćenih primanja od 2,5 eura. Taman par dana kasnije predsjednica Vrhovnog suda i predsjednik Sudskog savjeta su u dogovorenoj glumljenoj zabrinutosti pred novinarima potvrdili da su advokati u napadu na budžet, a u vezi sudskih parnica oko uskraćenih prava iz radnog odnosa javnih zaposlenih.
Zbog neiskustva sa satnicama i radnim pravima javnih zaposlenih, istražila sam od sjajnog sudskog vještaka koji se bavi ovim pitanjima, šta bi to moglo da predstavljaju 2,5 eura.
Konkrenti životni scenario ide ovako: vojnik ste. Određena vam je smjena koja kontinuirano traje tri dana. Možda ste sami odlučili da radite tri dana. Nevažno... To je ukupno 72 sata bez odmora. Uradite svoj posao. Krajem mjeseca stigne zarada i uvidite da vam je topli obrok plaćen manje. Zbog čega? - postavite logično pitanje. Niko ne odgovara; u javnoj upravi ove zemlje uobičajena kolegijalnost se ne razvija i jača.
Pokrene se spor. Vještak uradi mišljenje i nalaz. U sudskom sučeljavanju argumenata između vještaka i zaštitinika pravno-imovinskih interesa konačno se vidi šta je presudilo da se uskrati krvavo zarađen topli obrok vojnika na straži. Zaštitnik, koji zastupa državu kao poslodavca pred sudom, branio je stav da je vojnik došao jednom a ne tri puta na posao. Ili za laike, u realizaciji radnih zadataka predmetnog mjeseca vojniku pripada, a kako su se tumačile odredbe zakona, topli obrok za jedan dolazak, zanemarujući činjenicu koliko je vojnik stvarno proveo na radnom mjestu.
Značenje i značaj ovih 2,5 eura je identifikovao-la na sudu i zakonski dokazao-la sudski vještak. Dva i po eura su đavo iz detalja, a kojem strukovno služe sudije, tužioci, advokati, vještaci, u ukupnoj široj slici sistema odgovorne cjelovite primjene zakona. Uh, kako se kroz prizmu 2,5 eura potpunije razumiju odlivenih 70-ak miliona eura štetočinstva neprimjene radnog prava u javnoj upravi, a koje je DRI nalazom činjenično prezentovala prethodne godine.
Jeste tačno da je među vještacima mnogo problema, premnogo neznanja i netačnosti. Ali, birokratska žvaka o “...neka svako radi svoj posao“ viri ispod tepiha, koji ne može sakriti suštinu pomenutih 2,5 eura. Profili sa žugićevskim zaradama medijski su pokušali da dokažu da je vojnik silnik, a ne žrtva.
Zato su sudski vještak, pa sudija, a zbog sudskog postupka, ne teorija zavjere, slijedeći zakon kreirali par stotinjaka eura troška poreskim obveznicima. Detaljčić velik kao kanjon Tare, koji dokazuje koliko je malo branilaca strukovnosti u Crnoj Gori, a tako ne smije da bude.
Autorka je ekonomska i finansijska analitičarka
Bonus video:
