Dođe tako u životu i taj trenutak, da ti se desi . Ono kao. Da te tvoji izdaju i napuste. Da ti otvoreno kažu da nije poželjno da pišeš i govoriš o osjetljivim temama. To ti kažu, ono kao prijateljski, za tvoje dobro. Dođe tako vrijeme da ti se tvoji prijatelji više ne javljaju. Ono kao živ si a kao da nijesi, jer si izolovan.
Dođe takvo vrijeme. Ono kao. Kao kada ti kažu da napolju sija sunce, a ti lijepo vidiš da se naoblačilo od Nikšića i da prve kišne kapi udaraju u prozor.
Sve je lijepo i krasno, mi smo lideri u svemu u ovom baksuznom regionu, ubjeđuju me od nedavno i moji. Nemoj da kritikuješ, uspori malo. Popeo si se svima sa svojom pričom na vrh glave. U tvom ministarstvu sjede ljudi koji znaju šta rade, i oni ovo sve reformišu za tvoje dobro. Da bih bolje radio u učionici. Kao da su prosvjetni radnici krivi što je društvo pogubilo svoje vrijednosti. Na primjer. Kako ja da naučim svoje đake da se do uspjeha u životu može stići samo radom i znanjem, kada vide da je dovoljno biti nečiji brat ili kum ili u najmanju ruku prijatelj, pa da završiš posao na društvenoj ljestvici ili institucijama ove države. Ali ne. Ministar želi da promijeni stanje u društvu mijenjajući školu. Gasi požar kofom vode.
Reći će mi kada ovo pročitaju da nijesam u pravu. Ako i jesi u pravu, pričaj to kući između četiri zida. U cara Trojana kozije su uši. U ministra Šehovića neuspješna je reforma. Reći ću ovo, pa makar dovijeka bio izolovan. Znam puno ljudi koji su se složili sa mojim stavovima, ali tek kada su sišli sa funkcija. Sve je to život, idemo dalje. Mora neko i ovo da kaže.
Autor je nereformisani profesor istorije i geografije, JU OŠ Pavle Rovinski, Podgorica
Bonus video:
