Imasmo se pobiti poslije kijevskog nastupa Slavka Kalezića koji nije uspio da uđe u finale Evrovizije. Podavismo se oko njegove pletenice. Toliko baš želimo da se pokažemo na evrovizijskoj sceni, valjda i zbog toga što su nas i komšije iz okruženja uvijek gledale kao manje muzikalne. A mi baš vjerujemo da su nam note bliske i to želimo da dokažemo.
Srećom što se preko fejsbuka i instagrama i društvenih mreža ne puca, e bi izginuli, mada je nekoliko klipova inspirisano Slavkovom pletenicicom i izjavom šefa crnogorske evrovizijske delegacije, Sabrije Vulića, o majmunima, prešlo granice dobrog ukusa. Majmunska su to posla, iako se Sabrija Vulić izvinio gospodi majmunima, ali je častio sve koji nijesu razumjeli Kalezićev nastup u Kijevu. I to dvaput. Takvih nije baš mali procenat u Crnoj Gori. Kasnije je objasnio da je samo želio da zaštiti Kalezića.
Od pjesme, zahvaljujući novim tehnologijama komunikacije, za čas stignemo do onih koji podržavaju NATO, ili se tome protive, četnika, partizana, do kulturnih i majmuna, napredne i primitivne Crne Gore… Nama su podjele prirodno stanje stvari, ne gledamo što nas spaja, mi udaramo svim silama u ono što nas dijeli.
Pokradeni smo, poručiše nam pojedini novinari iz inostranstva. Taman smo mislili da smo preboljeli, kad oni nam so na ranu sipaju. Podsjetilo me je sve ovo na naše sportske komentatore kada brane neuspjeh fudbalske reperezentacije tako što poruče: igrali smo za oko dopadljivo, ali su protivnici, nažalost, davali golove. Uprkos tome što je dobio najveću pažnju korisnika interneta, Slavko Kalezić sa pjesmom "Space" ostvario je jedan od najgorih rezultata otkako Crna Gora samostalno učestvuje na Eurosongu. On je bio 16. u prvoj polufinalnoj večeri. Prema tabeli objavljenoj na zvaničnom evrovizijskom sajtu eurovision.tv, Kalezić je sakupio ukupno 56 poena, 39 od publike i 17 od žirija
Moram da priznam da me je dirnulo to kako su se Vulić i Kalezić međusobno branili nakon onoga što se dogodilo na kijevskoj sceni. Kao Mirko i Slavko, junaci stripa, dva mlada partizana, koji su jedan drugog upozoravali i da metak ide prema njima. Uvijek je slijedila uspješna eskivacija i metak ne bi pogodio metu.
Po ličnom priznanju Vulića, sa Slavkom se za pet mjeseci priprema za Kijev posvađao stotinu puta, dakle bio je to strastven odnos šefa delegacije i izvođača. Pogotovo se insistiralo da Slavko popravi pjevanje.
Kad su kritičari i dušmani dočekali na nož nastup na Evroviziji, pogotovo nakon neulaska u finale, kao u pravom vesternu stali su jedan drugom leđa o leđa i repetirali verbalne osice prema onima koji ih napadaju. Nijesu ni kritičari ćutali, bilo je tu svega, od nepristojnih riječi do duhovitih klipova i onih koji su na ivici ukusa. Čak je pokrenuta i peticija kojom bi se isposlovalo da Vulić zbog svoje izjave o majmunima dobije otkaz na RTV Crne Gore. Beogradski mediji pišu da je Kalezić nakon saznanja da nije ušao u finale pravio scene, očigledno pod oreolom neshvaćene zvijezde.
Kad smo već kod državne televizije, kijevska priča će je koštati 115.000 eura. Kako reče direktorica RTCG, Andrijana Kadija, još se sakupljaju računi i tačno će se znati koliko je nastup opteretio kasu državne televizije. Valja pomenuti da je većina drugih delegacija na Eurosongu imala veći budžet od nas, što je često odlučujuće na ovakvoj muzičkoj smotri.
Kalezić je pred kijevski nastup bio uvjeren da će pokoriti Evroviziju, iako su najuticajniji svjetski bukmejkeri nagovještavali da finala gledati neće. On je bio svjestan da je optimizam jedini mač sa kojim može da maše. Neka bude što biti ne može. Još kad je švedski novinar Jovan Radomir nagovorio Enrikea Iglesijasa da poželi Slavku uspješan nastup, podgrijan je optimizam da ćemo konačno pokazati Evropi da i mi imamo pletenicu za finale. Enrike je u našim očima odjednom prihvaćen kao prorok. Samo što ga naši kladioničari nijesu počeli zvati, namah nam je Iglesijas bio rod rođeni. Lijepo je bilo čuti kako velika muzička pop zvijezda baš podržava našeg Slavka. Vazda mu fala, nećemo mu ovo zaboraviti nikad. Zanio nas je. Kako je Enrike preživio naš ne ulazak u finale, nema povratnih informacija.
Kalezić je nastupio sam i desilo se da njega pojede velika scena, a ne on nju. Pletenica jeste vijorila, on se maksimalno trudio, ali falilo je da ima pomoć na ogromnoj pozorinici. Nije mu tu pomoglo ni glumačko iskustvo, ni provokativan nastup. Vulić je saopštio da delegacija nije imala para da angažuje profesionalne igrače. Jedna slamka među vihorove, odrasli smo na tom stihu. Nije pomogao ni tekst sa jasnim erotskim aluzijama pjesme “Space”.
Ono što je bilo presudno da Kalezić ne uđe u finale bilo je njegovo pjevanje, daleko od dobrog. Bilo je tu i lošeg intoniranja, falširanja, lošeg izgovora engleskog… Pletenica jeste fora, ali je ipak ovo i pjevačko takmičenje. Finale Evrovizije su ranije izborili Sergej Ćetković, Nenad Knežević Knez, sjajni vokali i bend “No name”. Čuli smo na ovogodišnjoj Evroviziji nekoliko sjajnih pjevača.
Drago mi je da je baš pobijedio Portugalac pjevajući na portuglaskom.
Slavko Kalezić nije pjevač, ali jeste glumac, igrač, performer, ili kako sam kaže multimedijalni umjetnik. Kako je više puta volio da istakne, ovo je projekat važan za državu, čini mi se da je ta poruka uvijek bila upućivana skepticima u Crnoj Gori, ovi iz Evrope je, očigledno, mnogo ne uvažavaju. Pletenica je, ipak, zaintrigirala makar evropske novinare. Biće još Evrovizija, nije smak svijeta ako nijesmo ušli u finale.
Ovogodišnji nastup Kalezića u Kijevu nas je podsjetio kako smo u Crnoj Gori sve više različiti i da je to naša realnost i što je brže prihvatimo, manje ćemo uzaludno trošiti energiju na jalovim prepirkama.
Uspjeh ćemo prihvatiti ko god da ga u Crnu Goru donese. Teže se nosimo sa neuspjesima. Onda se baš majmunišemo.
Bonus video:
