Činjenica da je Marko Milačić u zatvoru zaista je dobra fora. Bez obzira šta ko mislio o Marku, vjerujem da čak i oni što ga smatraju previše eksponiranim populistom treba da se srame što prećutkuju svaki njegov dan proveden u Spužu.
Dok automobili lete u vazduh, ubijaju se kriminalci u Baru, Budvi i Kotoru, dok se evakuiše Delta svakodnevno, kad se nakon dugo godina hapse gradonačelnici i direktori firmi i preduzeća, dok ko zna koliko pravih kriminalaca je na slobodi, Marko je u zatvoru, tome se zaista mora nasmijati.
Taj smijeh naravno da nije zlonamjeran, već je proizvod tegobe koja jede svjesnog građanina, onog koji vidi kako (ne)funkcioniše Crna Gora. Kad na ulici sretnete nekog za koga znate da je diler, ubica, prevarant, a svi vi dragi čitaoci znate po nekoga takvog, kad ga vidite kako slobodno hoda obavljajući i dalje poslove, punog novčanika i stomaka, sjetite se da je Marko Milačić u zatvoru, pa pokušajte da nabrojite te njegove velike prekršaje. Pokušajte da opravdate robiju i to što se država čisti od repa.
Ažuran je naš sud kad treba osuditi neistomišljenike, kad treba hitno procesuirati sve koji na bilo koji način remete sudsku i političku kolotečinu. Tu se okuraže naše sudije, podignu mač pravde i govore kako tako mora, kako je pravda neumoljiva, a zaboravljaju da je jednosmjerna. Zaboravljaju koliko kriminalaca šeta slobodno, čak se i šepure.
Ako iko zna koliko kriminalaca slobodno šeta Crnom Gorom, znaju to sudije i policija. Ponavljam, što god ko mislio o Marku, ipak je čovjek u zatvoru. U Crnoj Gori se to ne može nazvati lišavanjem slobode. Koliko god je Marko kao bivši novinar zavisan od informacija i medija, ako nečemu može da služi Spuž može da ga oslobodi medija makar to vrijeme koliko će biti u zatvoru. Neće gledati ove naše njuške sa političke scene, neće vidjeti ko je hapšen zbog Primorke, ko se to čeka iz Brisela da dođe u aps, neće vidjeti tu poznatu facu funkcionera što je od zgrade Vlade do Alan Forda u vrijeme rabote teturao da stuče koju čašu žestine pa da prekrivljen u toku radnog vremena visi mlađanim koleginicama na vrat, dok se one kikote očekujući produžetak ugovora na određeno.
Ne zna čovjek sa koje strane žice je u Crnoj Gori bolje, ovima izolovanima u Spuž, ili ostalima što su u prilici da vide i čuju makar Minut, dva. Sva Crna Gora stane u par stotina kvadratnih metara, ispred parlamenta majke traže prava, a stotinjak metara od njih „sinovi stijenja“ ispijaju kafe. Glume da im je dobro.
Kad bi se čistila Crna Gora od kriminala, kad bi postojao Eliot Nes koji bi se latio tog posla, ako ga ne bi ubili isti dan, ako bi hapsio kako treba i po zaslugama, malo bi bilo da imamo i deset zatvora kao što je onaj u Spužu. Cijela Crna Gora bila bi jedan Žspu, jer četvrt vijeka svijest građana funkcioniše po mjeri DPS-a, što znači da je prevara sastavni dio života, i svi se drže za vratove, zato se i bore grčevito da ostanu na površini. Zato i hapse svakoga ko se ogriješi o zakon, da bi dokazali privid pravde. Marko je u zatvoru samo zbog toga, da se pokažu zubi, da država zna da reaguje, da se pošalje poruka kako se bilo kakav aktivizam neće praštati. Reaguje država, ali ne ka onima prema onima kojima treba.
Bonus video:
