Opasnost da četnici i njihovi saradnici preuzmu vlast u Crnoj Gori nije nerealna. Odmah da se razumijemo, ovo nisu četnici iz Drugog svjetskog rata, a nisu ni oni sa kojima se politički borio Liberalni savez, već neki novi, demokratski izabrani parlamentarni četnici. Današnji, tzv. "novi četnici", nose strukirana odijela, tamne naočare, aktovke, androide i po pravilu su uredno podšišani i svježe obrijani. I to nije maska, oni su stvarno takvi, jer brkovi, brade, kame i šubare od njih bi napravili komične figure, kojima bi se plašila mala djeca ako ne slušaju roditelje. Nema sumnje da ovi "novi četnici" zajedno sa brojnim službama i družbama, danonoćno razvijaju strategije, kuju planove i zavjere kako da dođu na vlast i unište CG. Vanredni izbori, ulični protesti, bojkot parlamenta i lokalnih izbora samo su neki od podmuklo skrojenih planova sa samo jednim ciljem, da se preuzme vlast. Ovo nije plod moje mašte, već ovakav zaključak može izvući bilo koji samosvjesni građanin, čitajući štampu i prateći elektronske medije, ne računajući naravno medije pod četničkom kontrolom.
Znam da će neki stari skojevac ili liberal reći, da se sa četnicima trebalo boriti 1941. ili 1991. godine, a ne sada, ali jednostavno, heroji ne biraju vrijeme, već vrijeme bira heroje. Današnji crnogorski heroji protiv novih četnika mogu se boriti samo na jedan način - izborima. Kad se već ne mogu ukinuti demokratski izbori ili se novim četnicima zabraniti da na njima učestvuju, ostaje samo jedno. Uvijek ih i po mogućnosti, sa apsolutnom većinom dobijati na izborima. Tako to treba, ne može se Crna Gora braniti iz opozicionih klupa i sa biroa rada. Samo se sa pozicije vlasti može garantovati stabilnost države i miran san svim građanima.
Kako su ipak u strahu velike oči, razmišljao sam, šta bi se to stvarno desilo, kada bi kojim slučajem na vlast došli "novi četnici" i njihovi saradnici. Ne treba tu puno pameti, sigurno je da bi pokušali razoriti privredu, ostaviti ljude bez posla i dovesti ih u kreditno ropstvo, ali ja sam razmišljao o kulturi. Ipak je to moja oblast i predmet mog punog interesovanja. I tu su čini mi se stvari potpuno jasne, jer svaki građanin CG zna šta to svakom četniku bode oči. Pogodili ste, Njegošev mauzolej na Lovćenu, kao istinski simbol crnogorske samostalnosti. Brzo bi četnička elita shvatila, da je rušenje Mauzoleja, tehnički moguće, ali da bi puno koštalo, dugo trajalo i imalo niz negativnih efekata. Ne sumnjam da bi "novi četnici" pribjegli drugoj taktici. Objekat bi ostavili, ali bi instituciju uništili, i to na način što bi Mauzolej pripojili nekoj muzejskoj ustanovi, ukinuli mu sve aktivnosti, ugasili sajt i praktično ga izbrisali iz stvarnosti. Šta još to smeta četnicima, naravno Dukljanska država i Dukljani. Ali i za to ima lijeka. Četnici bi prije svega prestali da finasiraju sva arheološka istraživanja za ovaj istorijski period u CG, a zatim bi formirali Arheološki muzej i to od dijela Istorijskog muzeja CG. Možda vam zvuči nelogično, ali nije. U Arheološkom muzeju CG pratili biste razvoj društva od najstarih vremena do 12. vijeka, a u Istorijskom muzeju sami eksponati bi vam govorili da istorija CG počinje dolaskom Nemanjića u Zetu. Četnici bi skoro sam siguran izvršili udar i na kulturno nasljeđe CG. To bi učinili tako što bi pogrešno primjenjujući odredbe Zakona o zaštiti kulturnih dobara, sva kulturna dobra u CG ostavili bez pravne zaštite. Udarili bi četnici i na prirodno nasljeđe, ugasili bi Zavod za zaštitu prirode, ostavili Prirodnjački muzej na ulici, a Kotorski zaliv devastirali do te mjere da bi ga Unesco morao izbrisati sa Liste svjetske kulturne baštine. Naravno, oni bi kao, branili probijanje zaobilaznice oko Starog grada i izgradnju mosta na Verigama, dakle onih projekata koji suštinski jesu zaštita Kotorskog zaliva, a sa druge strane bi dopustili izgradnju kič naselja i objekata, kuća na pontama i uz samu obalu.
Četnici bi udarili i na Crnogrsku crkvu i jezik. Svjesni su oni da je sloboda vjeroispovijedanja temeljno ljudsko pravo, pa im ni na pamet ne bi palo da zabrane rad Crnogorske crkve. Zato bi i iz budžeta finansirali njen rad, ali uvijek dozirajući njeno prisustvo u javnosti, na način da je prikažu kao zajednicu koja podržava homoseksualnost, abortus, korišćenje lakih droga i svega onog kontradiktornog, što po pravilu ne podržava tradicionalno hrišćanstvo. Slično je i sa crnogorskim jezikom. Ime mu sigurno ne bi mogli uzeti, ali bi udarili na pismo, sa ciljem da ga izvrgnu ruglu i podsmijehu.
Negdje na kraju četnici bi udarili i na intelektualnu svojinu. Samo bi naivni mogli da pomisle kako "novi četnici" ne znaju koliko su prava intelektualne svojine značajna i cijenjena u svijetu, a samostalne institucije prijeko potrebne za ostvarivanje ovih prava. Udariti u institucije, ugasiti ih ili ih pripojiti nečemu ili nekome, poznata je strategija svih rušitelja država i sistema pa samim tim i ovih novih četnika.
Pod plaštom demokratije, dali bi "novi četnici" prostora i crnogorskim intelektualcima, da navodno ili stvarno, protestuju zbog zle sudbine i da "kukaju" nad crnogorskom kulturom, crkvom i jezikom. Znaju oni da od kolumni, stručnih tekstova i reagovanja, osim demokratskog dekora, nema neke vajde.
Tako bi to čini mi se radili novi četnici i njihovi saradnici, samo ako bi preuzeli vlast u Crnoj Gori. Nažalost, koliko god bi trajala njihova vlast, šteta koju bi načinjeli trajala bi još duže, upravo po onoj narodnoj: "Kada budala baci kamen u bunar, poslije deset pametnih ne može da ga izvadi".
Bonus video:
