U startu Trampovog mandata pomislio sam da se radi o čovjeku koji je spreman da ispuni sve svoje sulude ideje, ali i da se pridržava koncepta koji mu je i podario trijumf na izborima. Isprva sam bio u pravu, a onda nisam, pa jesam, pa još jednom nisam.
Predsjednik SAD pravi takve korake da ga ni rođena majka ne bi provalila da je pijan, iako je pomiješao rakiju i pivo, sapleo se na štok od ulaznih vrata i udario glavom o radijator.
U ovom momentu, ulogu majke imaju svi ostali narodi i narodnosti osim SAD, jer ne mogu da protumače šta će sljedeće da uradi glavna faca u Vašingtonu.
Njegove rakete koje su uništile 20 odsto vazduhoplovnih kapaciteta Sirije nisu nešto što je predvidjela svjetska javnost. Tramp se zalagao za umanjenu angažovanost američkih trupa u sukobima na
Bliskom istoku, a onda je poput tetke na svadbi poskočio i okrenuo glavu na drugu stranu kako bi ostatku NATO-a dao znak da kolo krene u suprotnom smjeru.
Povod je bio navodni napad hemijskim oružjem na civile u Siriji od strane snaga predsjednika Asada, koji to uporno negira. To njegovo negiranje i ima smisla, jer bi diletantski bilo da u momentima kada stavlja stvari na svoje mjesto učini tako gnusnu stvar.
Tramp nije mogao da gleda kako djeca grcaju u bolu i bore se za vazduh, a onda je "bijesnom psu" dao kosku u vidu sirijske vojne baze koja je propisno desetkovana.
Ovo nije ono što je Tramp obećao. Obećao je da će sagraditi zid na granici sa Meksikom i zapravo čini sve da bi se to desilo. Stavio je ruku na srce kada je drugom pokazivao na Hilari Klinton i njene, po njegovom mišljenju, mutne radnje.
Takođe, obećao je da će oboriti Obamaker i trudi se da do toga i dođe. Ne prolazi, ali se bori.
Kao da selektivno čini ono što može i gdje misli da će naići na manji otpor. Samo što se čini da svugdje nailazi na otpor osim kada bombarduje nekoga.
Tada mu aplaudiraju i Klintonova i Kejn i Moćni rendžeri i Badi pas košarkaš. I prijatelji i neprijatelji. I Demokrate i Republikanci.
Sa druge strane, svijet i dalje stoji u čudu. Tramp se ponaša kao gojazna osoba na trampolini. U oscilacijama najviše strahuje na najnižoj tački onog rastegljivog materijala, jer može da pukne, a onda je opušten kada se vine u vazduh.
Takve su mu i ideje. Skaču po trampolini onako gojazne i u velikoj mjeri neshvaćene, dok svijet gleda i čudi se.
Gleda i Crna Gora. I ona je gutala brufene čekajući njegov potpis za pristup NATO-u. I opozicija i vlast su vjerovali u njega, bacali su se sa razlozima kao Randu sa noževima zašto bi on trebalo da bude za/protiv ratifikacije.
I tu je radila trampolina, ali se čini više u našim glavama nego u njegovom mišljenju, on je znao izgleda od samog početka šta mu je činiti.
Neće se Godo čekati, samo će se sabrati Trampova djela kada istekne godinu dana njegovog dirigovanja. Do tada, sumiranja ne može biti, samo pokušaju da se razumije njegovo djelovanje.
Za sada, jedino je sigurno - Tramp svoje planove krije od svijeta, a ilegalni migranti u Americi od njega, jer je i to pitanje izgubilo predznak "aktuelno". Hop još jednom.
Bonus video:
