Sedam života je imao milijarder Dejvid Rokfeler, sve dok smrt nije došla po njega u ponedjeljak, u 101. godini. Ako je vjerovati medijskim napisima, Dejvid je preživio sedam transplantacija srca, a svaki ozbiljniji hirurg će vam kazati da je tako nešto nemoguće. Rijetkost je da čovjek preživi i dvije transplantacije. Mačke, kažu, imaju devet života, ali kraće žive. Dakle, čovjek koji je prema tvrdnji medija sedam puta imao transplantaciju srca, “težak” je samo tri milijarde dolara, što je mala suma u poređenju sa mnogim start-ap tehnološkim milijarderima na Forbosovoj listi.
Dejvid Rokfeler je bio bogati bankar koji je u dobrom dijelu odlučivao kako će se odvijati mnogi događaji u svijetu. Države su mu priređivale doček kao državniku, zbog njegovog uticaja i, ne samo, finansijske moći. Mediji su spekulisali da je imao uticaja i na to kako su se stvari rasplele u bivšoj Jugoslaviji, a ako pratite trag novca njegove fondacije, lako ćete zaključiti koga je više, a koga manje pomogao.
Hronologija zdravstvenog vaskrsavanja Dejvida Rokfelera, tvrde mediji, počela je 1976. godine - tada mu je prvi put obavljena transplantacija srca, jer je usljed saobraćajne nesreće doživio srčani udar. Čovjek se sedmicu kasnije vratio svojoj velikoj ljubavi - džogiranju.
U naredne četiri decenije, na svakih šest do sedam godina, presađeno mu je po jedno srce, a posljednja transplantacija izvršena je u avgustu 2016. godine, nedjelju dana nakon neuspjele, šeste transplantacije. Trajala je šest sati, a hirurzi su izvršili zahvat u glavnoj rezidenciji na njegovom porodičnom imanju u Pokanriko Hilsu u blizini Njujorka. Sve da ovo nije istina, dobro je za novinsku priču.
Dejvid je tada u šali rekao da planira da živi 200 godina.
Svaki put kada dobijem novo srce, osjetim da dah života prostruji mojim tijelom. Osjećam nalet nove energije, osjetim se živim", rekao je novinarima.
Dejvid Rokfeler imao je i dvije transplantacije bubrega - jednu 1988, a drugu 2004. godine.
Cinici bi kazali da Rokfeler dugovječnost duguje i tome što nije morao da čeka u redu ispred doktorskih ordinacija.
Vremešni bogataš je uticao na naše živote, ne samo kroz kredite koje su i bivša Jugoslavija i njene nasljednice uzimale od njegovih banaka, već i preko svoje fondacije.
Odbornici Skupštine Glavnog grada nedavno su usvojili predlog odluke da grad prenese Vladi Crne Gore, bez naknade, zemljište od 3.679 kvatrada za potrebe izgradnje Kuće građanskog društva u zahvatu DUP-a “Servisno skladišna zona-izmjene I dopune”. Tom prilikom je reagovala direktorica CRNVO, Ana Novaković, rekavši da “grad ne treba da usvoji ovakvu ulogu, jer je projekat izgradnje Kuće, koji uključuje raspolaganje javnim resursom, dogovoren iza zatvorenih vrata... Glavni grad je odabrao da učestvuje u projektu mimo pravila i procedura”.
Izgradnju Kuće građanskog društva finansira Rokfeler fondacija, tako da će novac i duh starog Dejvida i dalje biti među nama. Ovog puta je novac posvađao nevladine organizacije u Glavnom gradu. Povodom izgradnje kuće Vlada (Ministarstvo finansija i Ministarstvo održivog razvoja) je sa Rockefeller Brothers Foundation (RBF), sa sjedištem u Njujorku, nevladinom fondacijom i “Fondom za aktivno građanstvo” (FAKT), nevladinim udruženjem “Centar za demokratsku tranziciju” (CDT), nevladinom fondacijom “Građanska alijansa” (GA) i Glavnim Gradom Podgorica napravila dogovor o izgradnji građevinskog objekta pod nazivom ”Kuća građanskog društva” u Podgorici. Ostale NVO su zaobiđene.
Dvojica Podgoričanina, Đuro Pajović i Vladimir Čobeljić, objavili su čitulju Dejvidu Rokfeleru u podgoričkom listu "Dan". Vrlo brzo postali su pravi hit na društvenim mrežama, a svi regionalni mediji preneli su fotografije njihovih čitulja.
“Riječ je o sarkazmu, ali to mnogi nisu shvatili,“ kaže Pajović.
Posljednji pozdrav vremešnom milijarderu poslali su riječima "Bolji nisi moga' biti" i u toj poruci leži ono što oni nazivaju humorom, a što mnogi nisu shvatili.
“Kada smo davali čitulju u novinama mislili smo da će to pogledati samo starija populacija, sad vidimo da se i mladi dosta interesuju za tu hroniku. Rokfeler je mog druga zadužio, platio mu je školovanje na prestižnom univerzitetu u Americi. Planirali smo čak da odemo avionom i da svojim prisustvom pokažemo kakav je on bio. Dali smo ovu skromnu čitulju jer je i on sam bio takav, skroman” - kaže ironično Vladimir.
Dejvida Rokfelera sasvim je drugačije vidjela novinarka Mira Adanja Polak, koja ga je intervjuisala 1980. godine kada je dolazio u Beograd. Kaže da je bio srdačan, ljubazan i otvoren čovjek. Čejsmenheten banka, na čijem čelu je tada bio, prva je američka banka koja je posle Drugog svetskog rata počela da sarađuje s Jugoslavijom i koja je pokazala interesovanje za privredu tadašnje nam države.
Koga nema u čitulji, taj u Crnoj Gori nije ni umro. Iako su u posljednje vrijeme sve prisutnije sahrane u krugu porodice. Čitulja se pokazuje vitalnom, ne da se, siguran je to posao.
Svakog 25. maja u čituljama osvane pomen Josipu Broz Titu. I kad je ubijen Pablo Eskobar u čituljama su osvanuli posljednji pozdravi njemu. Tako da su čitulje Dejvidu Rokfeleru, osvanule u crnogorskim novinama, rekli bismo, očekivane i ukazuju da će njegov novac i duh i dalje bojiti naše živote. Kao i da njegov kapital ima više života od svog vlasnika.
Bonus video:
