Slobodan građanin svoj odgovor na socijalne, ideološke i političke izazove današnjice zasniva na analizi pouzdanih i blagovremenih informacija. Neometan pristup podacima na osnovu kojih donosimo određene odluke, određujemo vrijedonsne sudove i planiramo buduće aktivnosti uslovljavaju postojanje našeg dostojanstva - mogućnost slobodnog izbora. Procesi poput tranzicije, demokratizacije, restitucije, reforme javne uprave, unapređenja poslovnog ambijenta, pristupanja EU, borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala, zaštite imovinsko-pravnih interesa Crne Gore, javno-privatnog partnerstva, kulture sjećanja, denacifikacije, suočavanja sa prošlošću i mnogi drugi društveni angažmani uslovljeni ostvarivanjem prava javnosti da zna. Međutim, našim građanima uskraćuje se ovo pravo na različite načine.
Ovu tematiku manipulacije informacijom najbolje je započeti fenomenom kojeg nazivamo solipsizam istoričara, tj. proučavanje samo onih djelova naše prošlosti koji afirmišu određena ideološka ubjeđenja i, viđi čuda, ovakvim istoričarima omogućavaju dnevno-političku afirmaciju. Naravno, njihova eksplikacija na “istorijski značajno” doba obezbjeđuje im statusni prestiž i iza njihovog subjektivnog idealizma često se pomalja šovinistički populizam. Prosto uzevši, današnji dvorski intelektualci neodoljivo podsjećaju na “estradne zvezde”. Umjesto kvalitetne glazbe imamo kič, odnosno, umjesto primjerene istoriografije imamo politizaciju prošlosti, čak i književnosti. Zato ne čudi kada jedan od akademika CANU kaže da tokom svog naučno-istraživačkog rada nije pronašao podatke o ratnim zločinima četničkog pokreta. Ne iznenađuje i da kompletna arhivska građa o Golom otoku u Beogradu čeka postupak sukcesije, kao i da se dokumenta nadležnih službi bivših država na prostoru današnje Crne Gore (SFRJ i SRJ) još ne mogu razmatrati, iako njihova navodna tajnost nije potvrđena odlukom nadležnog organa države Crne Gore. Možda konačno budu obrađeni legati Državnog arhiva Crne Gore koji se odnose na 1918. godinu i kasnije posljedične događaje, ali će se i dalje u sadržaju crnogorskih propisa o dostupnosti arhivske građe nalaziti famozna odredba - ako posebnim propisom nije drugačije određeno.
Složićemo se, da pitanja koja se odnose na utvrđivanje cijene struje i ljekova, izbjegavanje poreskih obaveza, uvođenje stečaja u preduzeća, izmirenja zaostalih potraživanja iz radnog odnosa, sporazumno priznanje krivice, određivanje finansijskog obima krivičnog djela, razloge za nepodizanje optužnice i nekriminalizaciju nezakonitog bogaćenja, informacije o izradi prostorno-planskih dokumenata, legalizaciju neformalnih naselja, uvid u strateška dokumenta i tenderske dokumentacije, ugovore o privatizaciji, sudske sporove koje je država izgubila, obavljanje javnih nabavki, određivanje koncesija, postupak davanja plaža u zakup, neobjavljivanje zapisnika sa javnih rasprava i slično niti možemo, niti trebamo zaklanjati iza naše idelogizirane prošlosti. Ipak, aktuelna politička većina i dio reakcione opozicije više voli stare podjele nego konkretna rješenja za aktuelne socio-ekonomske probleme. Naravno, naš tranzicioni status quo i dalje ima istog kreatora - Vladu Crne Gore.
Umjesto da preduzme konkretne radnje na poboljšanju transparetnosti rada institucija, Vlada Crne Gore tokom svoje prve stodnevnice poziva određeni dio opozicije u svoje redove i predlaže inkriminalizaciju javne kritike rada pravosuđa. Umjesto otklanjanja nepravilnosti u dosadašnjoj primjeni Zakona o tajnosti podataka i Zakona o slobodnom pristupu informacija, javnog objavljivanja potpunih informacija (čitati - primjereno urađenih rješenja) o postupku i razlozima za određivanja tajnosti podataka i o rokovima u kojima isti važe, propisivanja prekršajne odgovornost za nedostavljanje izvještaja i netačnih podataka, pozivaju se predstavnici opozicije da budu dio izvršne vlasti koja krije podatke od sebe same. Umjesto da objavljivanjem periodičnih izvještaja o deklasifikaciji dokumenata pobije otvorene sumnje da se iza zakonskog stanovišta „značajnije od interesa za slobodnim pristupom informacijama“ kriju brojni službeni propusti i zloupotrebe javnih ovlašćenja, Vlada Crne Gore određuje ko valja u opoziciji, a ko ne. Umjesto da u novom elektronskom upravljanju Vlada Crne Gore ujednači praksu određivanja stepena tajnosti i ustanovi preglednu evidenciju o tajnim podacima, koja vjerovatno ne postoji, njen aktuelni premijer misli da je crnogorska javnost zaboravila loša iskustva Vlade izbornog (ne)povjerenja. Veoma interesantan bio bi i njegov komentar o inicijativi da se otvore dosijei svih nekadašnjih tajnih službi sa područja Crne Gore.
Uz sve navedeno, ide i najava da će se krivično odgovarati ako javno posumnjamo u pravičnost primjene određene pravne norme i slobodu diskrecionog odlučivanja vršioca pravosudne funkcije tokom trajanja postupka. Pojam zloupotrebe prava kod tumačenja nejasnih i dvosmislenih zakonskih odredbi, odnosno biranje između više mogućih rješenja, kao i ocjena podnesenih dokaza neće biti dozvoljeni. Prosto rečeno, ono što bude od strane postupajućeg sudije ili tužioca odabrano kao njemu najpravednije ne smije biti javno analizirano i ako možda nisu uzete u obzir sve okolnosti datog slučaja.
Različiti oblici ugroženosti, na koje se pozivaju izvršna i sudska vlasti u Crnoj Gori, ukazuju da postoje okoštali obrasci obrade, procesuiranja i arhiviranja informacija koje poseduju. Ovakav stav nameće se građanima Crne Gore kao opšte prihvaćena i nepromjenjiva vrijednost, a sama inertnost javne uprave i pravosuđa brani se sa pozicije njihove autonomnosti i postojećeg (možda budućeg) legislativnog okvira. Vjerovatno je slobodni izbor najteži vrh Balkana, odnosno Crne Gore, i prilikom njegovog osvajanja neophodno je proći kroz (vještačku) maglu javnog interesa. Znamo da je naša egzistencija veoma strma i opasna staza. Tako da nam dobro dođe ovo “malo sunca” nazvanog - pravo javnosti da zna.
Bonus video:
