Većina građana Crne Gore ne zna, ili ne pamti, veličinu i značaj preduzeća „Luke Bar“ i njen uticaj na razvoj Bara, Crne Gore i gravitacionog područja. Sa prugom do Beograda i krakom do Nikšića predstavljala je nedjeljivu funkciju, jer jedna bez druge ne bi imale smisla. Zajedno su koštale blizu jedne milijarde dolara. Samo popravka lukobrana, oštećenog u nevremenu prije 15 godina koštala je preko 25 miliona eura. Nedavna rekonstrukcija pruge Podgorica-Nikšić, koja je vršena isključivo zbog teretnog saobraćaja (boksiti, željezo) koštala je preko 50 miliona eura.
U srećnim vremenima samo „Luka“ je zapošljavala blizu 3 hiljade radnika, i prekrcavala oko 3 miliona tona raznih tereta. Redovno 15-20 brodova na ukrcaju/iskrcaju i još 10-ak na sidrištu. Sve ozbiljnije jugoslovenske špedicije, kontrolne kuće i drumski prevoznici imali su i predstavništva u Baru, sa brojnim zaposlenim.
Sunovrat „Luke“ počeo je 1989. godine. Prvo, prinudna uprava, zatim ratovi, raspad Jugoslavije, sankcije. Ipak „Luka“ je nekako preživjela, sačuvala supstancu i dio kadrova. A onda su neke neznalice ili namjerne štetočine rasčerečile preduzeće, pregradile ga ogradama i žicama, zapriječile unutrašnje saobraćanice i oformile više privrednih društava, međusobno posvađanih i neproduktivno konkurentnih. Što bi rek’o Njegošev Vladika Danilo: „Da kad glavu razdrobiš tijelu, u mučenju umiru členovi“.
Uslijedila je rasprodaja „Luke“. Prvo, monopolski i veoma profitabilni sektor PIOB Služba - remorkeri i pilotaža. Zatim KTGT (Kontejnerski terminal i generalni tereti ) - „srce“ luke i budućnost transporta, Ugovorom o kupoprodaji 62% akcija za neobjašnjivo nisku cijenu od svega 8 miliona eura, a u paketu sa već dogovorenim Ugovorom o ustupanju koncesije, za simboličnu koncesionu naknadu, uz nezakonitu ekskluzivu djelatnosti i druge brojne pogodnosti, onako kako i piše u Ugovoru o kupoprodaji „na razumno zadovljstvo ugovornih strana“.
„Razumno zadovoljstvo“ je dosta nedefinisan pojam, ali upućuje na pitanje: ko je tu razuman, a ko zadovoljan? Bilo kako bilo, već tri godine, u ime većinskog vlasnika akcijskog kapitala - Global Ports iz Turske, privrednim društvom i koncesionim područjem upravlja firma „Port of Adria“ iz Bara. Koncesionaru su pride poklonili 10 hiljada m2 zemljišta van koncesionog područja. Prt of Adria je Ugovorom o koncesiji prihvatio neke obaveze, koje je morao da izvrši za protekle tri godine. Sindikati uposlenih radnika i neke parlamentarne stranke tvrde i dokazuju da najveći dio tih ugovornih obaveza nije izvršen, a na štetu Koncedenta-Države, čijih su najmanje pet organa osnovani, ovlašćeni i plaćeni da kontrolišu izvršenje Ugovora . Država ćuti. Zašto?
Ono što svi vidimo i što se ne da sakriti jeste da nova privatna firma nije donijela bilo kakav boljitak u poslovanju. Naturalni finansijski rezultati poslovanja nijesu povećani i sve više zaostaju u odnosu na luke u okruženju (Kopar, Rijeka, Ploče, Drač) kojima upravljaju države, koje još nijesu doživjele „razumno zadovoljstvo“ da ih drugima predaju u bescjenje.
Novi gazda Luke je donio jednu novinu koja će obradovati sve osnovce u Baru. Naime, čim završe osnovnu školu moći će punopravno da konkurišu za najviše funkcije Port of Adria. Tako piše u Pravilniku o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, a piše i da radnici sa fakultetom mogu biti raspoređeni za brojače tereta, što će biti šansa za zaposlenje ovih 10-ak hiljada nezaposlenilh fakultetlija. Posebno će biti privilegovani sociolozi, filozofi, novinari, profesori engleskog jezika, biolozi, ekolozi... koji su, po istom pravilniku, „bogom dani“ za poslove električara. Znam da je Pravilnik poslat na ocjenu ustavnosti i zakonitosti. Rekoše da je - zakonit.
Ali, da ne zakeramo. I onako ćete od velikog broja zaposlenih u privatnim firmama CG čuti da su tretirani i da rade kao robovi. Zato bi ulazak u feudalizam bio istorijski i veliki korak naprijed . Pa, i SAD su samo prije 150 godina bile robovlasničko društvo („Prohujalo sa vihorom“), a pogledajte gdje su sada!
Rasprodaja preostalog dijela luke je u toku. Pred izbore, Barani su pitali da li će se prodavati A.D. „Luka Bar“, koja i u ovim otežanim uslovima posluje pozitivno. Odgovor tumača državne politike bio je da neće. A zatim - u nedjelju su bili izbori, a tender za prodaju objavljen je u utorak, samo dva dana kasnije. Prevara, koja je ovoga puta „upalila“ biće zaboravljena do nekih sledećih izbora, do neke nove prevare. Inače, i ova prodaja se vrši suprotno važećem Planu privatizacije, kakav god da je.
Svi odbornici Skupštine opštine Bar, pozicija i opozicija, što bi za svaku drugu temu bilo nezamislivo, jednoglasno su tražili da se Informacija o privatizaciji A.D. „Luka Bar“ uvrsti u dnevni red Skupštine 16. novembra 2016. Zatraženo je od Savjeta za privatizaciju da pripremi tu informaciju. Ni informacije, ni abera. Može im se, jer oni prodaju državno, a to znači svoje. Naš svemoćni i sveznajući Savjet za privatizaciju, miljenik tajkuna i vlastodržaca.
Savjet za privatizaciju, odnosno njegovi nalogodavci, omalovažili su cijelu jednu opštinu i sve njene građane. Opštinu, koja je prije 30 godina bila pozitivan primjer svake vrste, a doživjela je užasne posljedice rasprodaje svih njenih dobara. Kupci naše luke, simbola našega grada su Turci? i Poljaci?, za koje smo prije 30 godina bili daleka budućnost.
Na kraju, jezikom nespornih činjenica. Cijela Luka Bar će biti otuđena za mnogo manje novca nego što je koštala opravka lukobrana prije 15 godina. Prodaja profitabilnog dijela Željeznice CG-Teretni saobraćaj (Montecargo) će se izvršiti za cijenu 25 (dvadesetpet) puta manju od cijene rekonstrukcije pruge Podgorica-Nikšić. Sva Barska preduzeća, sa sve „Lukom“, nekada bez ijednog gubitaša i sa preko 10 hiljada zaposlenih, prodata su za ukupnu cijenu manju od nabavne cijene dva broda iz Kine, koji će, prema sadašnjem iskustvu poslovati sa velikim gubicima.
„A narod ogoljen, opljačkan, osiromašen... Ponižen i posramljen... Pa ipak spreman, da podržava svoje političke lidere koji su ga doveli do ovoga haosa i bezumlja“, kako to lijepo reče Rade Šerbedjija u intervujuu za NIN.
Bonus video:
