Pišem kao delegat Skupštine Ljekarske komore, održane 31.01.2017, kao neko ko je prvi put bio delegat na skupštini svog esnafa i to je moje najveće zvanje za 25 godina bavljenja ovom strukom. I došao sam sa vjerom i nadom da će se nakon toliko vremena probuditi svijest uspavanih ljekara i konačno promijeniti uhodani izbor tijela Ljekarske komore. Sada već bivši predsjednik sa mandatom od 22 godine otvorio je Skupštinu i dalje vođenje prepustio najstarijem delegatu, dr Milica Vuksanović, do izbora novog predsjednika, jer mu je mandat istekao prije dvije godine.
Predsjedavajuća je iznijela predlog Izvršnog odbora za sastav Verifikacione komisije, sa tri imena ljekara samo neizabranom Izvršnom odboru (IO) i bivšem predsjedniku znano đe i kako predložena. Odmah je nastupio revolt zbog provjerenog načina biranja delegata za komisiju, pa su delegati sami predložili tri člana i stavljanjem na glasanje jednoglasno su izabrani za članove komisije dr Predrag Bajić, dr Žanka Cerović i dr Velibor Majić. Niko ko je predložen od strane neizabranog IO nije prošao. Verifikaciona komisija konstatovala je da svih 47 prisutnih delegata ispunjavaju formalne uslove za dalji rad. U startu sam bio ponosan što sam izabran u legalnoj proceduri jer su zbog dva sporna delegata dva sata izgubljena za utvrđivanje legalnosti zbog opstrukcije starog rukovodstva Komore. I odmah su počele ružne riječi i vrijeđanje pojedinih delegata od ljudi koji nisu delegati već članovi neizabranog IO, do granice neukusa, da je direktor DZ u Nikšiću Veselin Bulatović uputio riječi “lažeš, kolega” uglednom crnogorskom hirurgu dr Bajiću, nastupajući s apsolutnom arogancijom prema svim delegatima da tako podupre “svog čovjeka”. Konačno je konstantovano 47 delegata prisutnih, 2 odsutna.
A meni je taj početak imao ukus starog isprobanog komunističkog recepta, pamtim i ja to vrijeme i čitao sam o nekim delegatima tog doba kako promrzli satima putuju, ali iz ruke ne ispuštaju ceduljicu sa imenom kandidata ili njegovo ime stalno ponavljaju naglas, jer je to ime centrala partije odredila kao bogom dano za tu funkciju, da slučajno ne zaborave.
Da bi se smirila situacija, sama je uzela riječ dr Milanka Raičević, vječiti član IO ili nekog tijela Komore i sa još mnogo funkcija van nje, iznijevši stavove bliske starom rukovodstvu, koji su je glasno podržavali i po završenom ličnom hvalospjevu pokazala uvažavanje cijelog skupa napuštajući salu.
Konačno se nakon usvajanja poslovnika sa 24 glasa pristupilo izboru novog predsjednika Skupštine Ljekarske komore sa 5 predloženih kandidata od strane delegata i jednoglasno je izabran za predsjednika Skupštine dr Nebojša Sekulić, a u ponovljenom glasanju za zamjenika dr Žanka Cerović.
I opet je proradila ljekarska sujeta jer je riječ uzela dr Gordana Reljić, inače kandidat za predsjednika Skupštine od strane neizbranog IO, završavajući svoj govor riječima: “Znamo se mi dobro ovdje ko je ko” i napustila salu.
Pomislio sam - i znamo, jer je mala Crna Gora. Jer sam vidio oko sebe kolege iz esnafa sa najvećim referencama iz oblasti struke, vječite podstanare koji jedva sastavljaju kraj sa krajem, koji ljetuju u selima svojih roditelja, nemaju novca da školuju svoju djecu van ove zemlje, ali sa velikom željom da se konačno promijeni njihov status. Kao i većina ljekara u CG bili smo u “zavjeri ćutanja” da li zbog osjećaja prevarenosti struke, osjećaja bespomoćnosti, vjerovanja da je na ovom prostoru nemoguće bilo što pomjeriti sa mrtve tačke ili vjerovanja da se kad velika zvona zvone mala ne čuju. Pošto se znamo, bilo je tu i kolega potpuno lagodnih sa dozom konformizma koji su delegirani da se očuvaju stare funkcije dobijene partijskom pripadnošću i disciplinom, kao i da se očuvaju kapitali stečeni zaradama kroz dopunski rad, učešćem u komisijama, upravnim odborima i visokim funkcijama u crnogorskom zdravstvu.
Novi nacrt Statuta nije usvojen već je donijeta jednoglasna odluka svih delegata da se dostave amandmani i primjedbe u roku od mjesec dana i tada na novoj skupštini glasa o nacrtu novog statuta, pa je izbor predsjednika Komore urađen po starom Statutu u čijem članu decidno stoji da se i predsjednik i zamjenik Ljekarske komore mogu birati od prisutnih delegata. Tada je nastao teatar uživo najvećeg pada esnafa u Crnoj Gori u posljednjih 25 godina, koliko mu pripadam.
Ta velika zvona našeg esnafa oličena u liku bivšeg predsjednika Ljekarske komore dr Đoka Jočića i pravnika Komore Bata Radovića, jer su nebrojeno puta izlazili za govornicu i iznosili neargumentovane stavove, forsirajući neizabrani IO na skupštini, ali izabran u centrima moći crnogorskog zdravstva a u dogovoru sa direktorima najvećih zdravstvenih ustanova u CG. Granica neukusa je išla dotle da niko od prisutnih delegata nije znao imena kompletnog Izvršnog odbora, izabranog u kuloarima van znanja crnogorskih ljekara. Ipak, izražavam poštovanje i zahvalnost prema svim kolegama koji su ostali časno do kraja skupštine iako su tih par velikih zvona očekivala da će za njima trkom izaći i oni, ali su za sobom vidjeli samo zatvorena vrata. I uz nebrojeno puta ličnu promociju, uz zdušnu podršku pravnika valjda svih ljekara članova komore, konačno predsjednik nakon 22 godine podnese ostavku, i reče: “Nikad više u komoru”. I napusti salu. I nikom žao. Toliko je uradio dobrog za četvrt vijeka na mnogim funkcijama za esnaf, da ne želim da trošim vrijeme čitalaca jer je status ljekara dobro poznat javnosti.
Tada sam kao ljekar shvatio šta je sujeta, jer je bivši predsjednik dr Jočić dugo stajao u hodniku i čekao da se desi čudo, da centri moći pretočeni u ostalog pravnika svih ljekara u Crnoj Gori, Bata Radovića izmijene sad već jedinstven skup, apsolutnu većinu i njegovog kandidata izglasaju za predsjednika. I predložena su četiri kandidata od strane svih delegata za predsjednika Ljekarske komore CG, najviše glasova, 26, dobio je dr Aleksandar Mugoša koji je i izabran za predsjednika Ljekarske komore. Kandidat koji je bio određen u centrima moći crnogorskog zdravstva je dobio najmanji broj glasova, ali izražavam poštovanje i puno uvažavanje prema tom kandidatu kom je bila “namijenjena” funkcija, i kao i ljekaru i kao čovjeku što je ostao do kraja skupštine i čestitao izabranom. I na kraju, putujte, uvaženi “vječni” predsjedniče, u zasluženu penziju da Vas pamtimo kao vrhunskog ljekara, profesionalca i čovjeka što ste i bili do ove skupštine.
Ja, mali čovjek ovog esnafa daću sebi slobodu da citiram našeg velikog, sada već “genocidnog” Njegoša: “Čast i bruka žive dovijeka”.
Neka ovaj pad esnafa bude i ponovno rađanje za sve slobodno misleće i nezavisne ljekare u Crnoj Gori, da dignu svoj glas za svoj esnaf, jer “ćutanjem o tuđim greškama, činimo sopstvenu grešku”.
Prim. dr Danilo Jokić
Bonus video:
