U teorijskom okviru i praktičnoj primjeni, društvena odgovornost je koncept koji važi za poslovne subjekte i pojedince, prije svega sa značajnim materijalnim bogatstvom. Na nivou poslovnosti, obilježena je posrednom, suštinskom obavezom da svaka profitna aktivnost ima svoj konkretni iskaz u koristima za ukupnu zajednicu. Na nivou individualnosti, dužnost svakog pojedinačno je da poštuje potrebni balans između ekonomije i eko-sistema na dugi rok.
Kada sjevernjake mojeg pokojnog roditelja morate da naučite šta je koncept “društvene odgovornosti“ za kompanije, nema mjesta iznenađenju. Gornjaci su malo nagluvi za sofisticiranosti modernog svijeta biznisa pa se svaki napor treba posvetiti, jer će ga cijeniti.
Međutim, kada primorci, odnosno oni koji su pride odavno u gradu, zabudale, onda ne što dobrano nije u redu u čojskoj i sojskoj Crnoj Gori. Kada veliko primorsko preduzeće i regulator tržišta banaka uplate u ime kompanije/ institucije za liječenje djeteta, takav divni gest ne trebaju da koriste kao reklamu, pošto završavaju dobrovoljno na dnu poslovnog ponašanja i potpunog nerazumijevanja koncepta društvene odgovornosti.
Rečenice citata izvješća: “..."preduzeće _______ je kontinuirano posvećena etičkom ponašanju i razvoju humanog odnosa među ljudima i spremna je da, u svakom trenutku, u skladu sa zakonskim i finansijskim mogućnostima, iskaže izuzetnu solidarnostu akcijama humanitarnog i donatorskog karaktera. Iskrene su želje menadžmenta i zaposlenih da djevojčica_____ pobijedi tešku bolest i da se sa liječenja vrati zdrava i razdragana, nošena ljubavlju i neizmjernom podrškom svih da što prije bude opet među nama", odnosno u nastavku “... Svoje opredijeljenje da pomažu u svim ovakvim slučajevima su inače iz preduzeća _________ dokazali i nedavno, kada su isti iznos uplatili na ime pomoći za liječenje dvanaestogodišnje djevojčice___________iz____________ (napomena: drugog primorskog grada)“.
Malo je napisati da su ovakvi izlivi gluposti uzrok nezaustavljivog povraćanja, iskonskog, onog koje ublažava ljudsku i profesionalnu zgranutost i zgađenost. Dobročinstvo sa računa kompanije/institucije, posebno od profila koji iz svojih plata mogu da uplate iznose sa kojima su se bljutavo hvalili jer su pomogli djetetu/djeci, knjiška je definicija društvene neodgorovnosti, što jeste daleko miljama i vjekovima od koncepta ozbiljnog poslovnog i institucionalnog ponašanja. Puno je argumenata koji se izgleda moraju ponavljati malešnim, tunjavim, beskičmenim crnogorskim partijskim “moćnicima“.
Prvo, djeci su mnoge firme/organizacije/institucije/udruženja/organizacije uplatili novčana sredstva. Ostali su u anonimnosti prema javnosti, jer to je pravilni sistemski pristup. Dijete je svetinja i zdravlje djeteta je životno i socijalno bogatstvo. Opredijeliti sredstva u ime poslovnog subjekta ne spada pod društvenu odgovornost i ne predstavlja reklamu, nije ni privredna usluga. Čak nije ni unutar koncepta čojkanja, preko kojekakve kafanske pohvale. Dobročinstvu je mjesto u sjenci, u odsutnosti iz besplodnog zapišavanja javnosti. To čak i crkveni mudžahedini primarne vjeroispovesti u Crnoj Gori znaju i poštuju.
Drugo, izaći u javnost u ime kompanije/institucije kada je preko pedest hiljada građana klikalo poruke podrške, iz sopstvenih ograničenih sredstava, nepristojna je poslovna aktivnost. Nije važno što je društveno neodgovorno. Važno je da poštovati dijete, znači poštovati njene/njegove roditelje, suštinu akcije koju su pokrenuli jedinstveni, i za ponos u vezi ovog pitanja, mediji.
Treće, odavno znamo da su nam menadžeri (većina koja je donijela ovu odluku o reklamiranju o trošku dječjeg zdravlja) udarnog primorskog preduzeća/institucije koja bi trebalo da je primjer primjernog regulatora, nekakve partijske poslušničke nedostatne biografije. Međutim, sada su obrukali i pleme, i gradove, i partiju, i kafanu. Dobro je što će najavljeni inostrani investitor ove diletante korporativne pristojnosti sa pjene od mora lišiti bijesnih zarada i poslati ih da uzgajaju salate po vrletima. Tamo im je mjesto. Sve navedeno važi i za drugog reklamnog uzurpatora sa tržišta, ali ta institucija, “vladaoci“ o trošku banaka, ne zaslužuju puno fokusa, jer su u nedavnoj “pomoći zbog teške materijalne situacije“ doživjeli sistemski krah bilo kakve institucionalne kičmenosti za primjer i nema te rijeke/mora koja to može oprati.
Nekako obronci planina bi trebalo da su dotaknuti pozitivnošću i izuzetnošću nepreglednog morskog plaventila, ali nisu. Možda su gornjaci rođenjem u kršima ograničenosti netalentovani da poštuju žene, ali sa pjene od mora i iz grada reklamirati se preko pomoći djeci, sve je osim humanost i donatorstvo. Šteta što su sramota i bruka imenice ženskog roda, ali ovdje nekako sve češće pripadaju muškadinima prepanutim da će izgubiti svoje nezaslužene plate, pa onda nerazumno ponize preduzeće/instituciju ličnim skučenostima, nazivajući to etičnošću, a koje ne treba niti razumjeti niti prihvatiti.
Autorka je ekonomska ifinansijska analitičarka
Bonus video:
