Kada sa temperature od minus 16 stepeni Celzijusa pređete na plus 16 euro centi povećanja goriva, prestajete da vjerujete da postoji subjektivni osjećaj i shvatate da ste objektivno u velikom problemu. Krenućemo vicem sa Cetinja: „Već dva dana nema vode, ali je subjektivni osjećaj da je nikada nije ni bilo“, ili da se vratimo u relalnost: „Parlamentarni izbori su objektivno neregularni, ali je subjektivni osjećaj da su izbori u Crnoj Gori oduvijek ovakvi“. Ili: „Milo više nije na čelu Vlade, ali je subjektivni osjećaj da je i dalje premijer“...
Ovako bi mogli beskonačno izazivati istinitu šalu na sopstveni račun i kroz osjećaj subjektivnosti opisivati našu objektivnu društvenu zbilju. Međutim, povod za ovaj tekst su prije svega anti-teze razuma koje ovdašnja nelegitimna vlast svakodnevno postavlja, a koje se, ako ništa drugo, zbog čuvanja mentalne higijene, moraju stalno i iznova pobijati.
Da počnemo od novog premijera, koji sasvim logično, s obzirom na bezbjednosni staž, postavlja „sumnjive“ hipoteze. Parafraziraću njegovu tezu. Kada bi se izbori ponovili za godinu dana i ako bi na tim izborima omjer snaga vlasti i opozicije bio suprotan od sadašnjeg, da li to znači da onda i DPS (koji bi u tom slučaju bio u manjini) može tražiti izbore ponovo za godinu dana? Ovako nešto za premijera je besmisleno. I jeste, jer nije ni razmislio o tome, postojala je samo sumnja. Prvo, svako može postaviti hipotezu, ali važni su konačni rezultati kojom se ona pobija ili potvrđuje. Međutim, jedina besmislenost je postavljati hipoteze koje ne treba dokazivati jer su kristalno jasne (u matematici se to naziva teorema). Dakle, DPS bi mogao tražiti ponavljanje izbora ako bi oni bili neregularni, ali bi to značilo da su sami sebe pokrali ili da sami sebe svrgavaju izmišljenim državnim udarom. Drugo, kada bi se izbori ponovili, ne godinu već deset dana nakon što DPS jednom ode u opoziciju, oni bi sa tih imaginarnih 39 poslanika pali na 20 ili manje, što govori u prilog tezi da im to ne bi padalo na pamet. Zaključak: hipoteza se pobija, a besmislena je samo ovako stvorena većina.
Teza vrijedna komentara je takođe naizgred korektan politički apel da CANU (parafraziram) ne podstiče podjele na Crnogorce i Srbe, već da doprinese društvenoj integraciji, međunacionalnoj koheziji i jačanju ukupnih veza kao važne pretpostavke razvoja našeg društva. Ovakva teza zaista stoji i u potpunosti je podržavam! Ali, i ona ima temeljni problem konekcije sa razumom. Zašto? Pa zar nije upravo partija koja je predložila mandatara ista ona koja svakodnevno preko svojih režimskih medija truje građane CG i podstiče nacionalne i vjerske podjele? Zar nijesu za njih svi koji su protivnici DPS-a zapravo samo četnici, teroristi, rušitelji države...? Zar nijesmo svi mi koji smo u bojkotu zapravo neprijatelji CG i kočničari obećanog razvoja kroz „gvozdenizaciju“? Kako je onda moguće da neko ko je decenijama generator podjela, ko socijalizira mlade ljude da idu prema desnici, aktivno promoviše političku segregaciju i diskriminaciju, očekuje od neke državne institucije, pa makar ona bila i CANU, da se suprostavi tome?! Algoritam političke šizofrenije kojeg promovišu je sljedeći: čelnici izvršne vlasti pozivaju institucije da krenu u borbu protiv propagandističke politike DPS-a, čija su oni personifikacija?! Ponavljam, ovakva teza, zaista je korektna, moralna i potpuno opravdana sa ljudskog aspekta, ali je, opet, izvan svake granice elementarne političke logike.
No, ako ovakve anti-teze razuma pripišemo prazničnoj atmosferi u kojoj se popije po neka časa više ili pretjera sa hranom, pa mozak slabije radi, jer je energija koncentrisana u stomaku, mjera povećanja akcize na gorivo sigurno potpomaže da nam se razum odledi u ovim hladnim danima. Nakon što smo zakoračili u novu fazu političke blokade, izazvane onom sprdnjom nazvanom „državni udar“, krenule su mjere nelegitimne Vlade za spasavanje CG od bankrota. I taman kad smo očekivali da Vojska CG proda oklopna vozila i puške, te kupi praćke, jer se, valjda, država može braniti istim sredstvima sa kojima se može i srušiti, stigle su popularne mjere štednje atakom na majke i djecu. Junački, nema što!
Totalna nesposobnost upravljanja javnim finasijama, ulazak u megalomaske projekte bez pokrića, konstantno zaduživanje i pomaganje domaćim kockarima i međunardonim tajkunima umjesto realnim stvaraocima, dovela je ekonomsku „krvnu sliku“ u totalnu anemiju. Sada već žuti kao Kinezi (ali bez radnih navika) pribjegavaju smušenim opravdanjima i pričama kako je sve u redu. Svakodnevno pozivaju opoziciju da se vrati u Skupštinu, dok paralelno tvrde kako mogu funkcionisati i bez nje. Ovoliko konfuzije u politici stranke za koju sami kažu da je najorganizovanija u Evropi, zaista niko nije očekivao, osim vođe kriminlanih grupa koji su na privremenom odmoru.
No, sve ovo i nije neko iznenađenje ako znamo da se policijski upravlja državom, a većina stvara „kidnapovanjem“ članova DIK-a prije ponoći. Kada takva vlast postavlja teze i hipoteze, spas je jedino u pobuni razuma. U redu, neće nove izbore, neće da rasvijetle državni udar i neće da priznaju poraz. Ali, kako misle da u državi sa dubokim podjelama, paralizovanim političkim sistemom, slabom i nelegitimnom vladom sprovode značajne reforme? Takav primjer teorija ne poznaje, a sumnjam da će CG moći da u ovom segmentu nametne svoju inovativnost.
Stoga je logično da će se, ako uskoro ne bude političkog popuštanja od strane vlasti, traženja dijaloga i konsenzusa o budućnosti ove države i organizovanju fer izbora, igra brzo preseliti na ulicu. Socijalni pritisak će polako ali sigurno da narasta, a građani, čak i oni koji pasivno sagledavaju stvari, umorni od korumpirane vlasti i kilave opozicije, shvatiće da jedino mirnim, dostojanstvenim, građanskim okupljanjem mogu ostvariti pravo na bolji životni standard koje im je neopravedno osporeno, a davno im je obećano.
I umjesto što pokušavaju svakodnevo da prikriju svoja nepočinstva postavljajući hipoteze oko kojih se mogu voditi samo kafanske rasprave, bilo bi pametnije da se svi dozovemo razumu i pomogmemo da Crna Gora krene istinskim putem razvoja. Za tako nešto potrebna je legitimna i snažna Vlada, koja odgovara suverenoj volji naroda i ljudi koji razvoj države promišljaju dugoročno, održivo i na bazi univerzalnih demokratskih standarda. Ako se to ne može postići u institucijama koje su zarobljene, alternativna sredstva djelovanja moraju biti aktivirana. Stoga je vrijeme da krenemo sa razgibavanjem. Ne bude li zdravorazumskih ustupaka, moraćemo odšetati do slobode!
katakomba@hotmail.com
Bonus video:
