Kao nesrećne barske čemprese, pośekla je afera DiKej nekoliko crnogorskih institucija. Kako samo tresnuše neki od (trebalo bi) najvitalnijih djelova sistema - institucija Predśednika države, kilavo Tužilaštvo, Centralna banka, ASK, ASPN, mrčni Javni servis... Tačnije, da ne budemo licemjerni kao SDT, već smo svi znali da su te institucije panjevi, samo smo se od kukavičluka pretvarali da ne vidimo. Međutim, sada nam je to demonstirano toliko plastično, i vulgarno, da bi bukvalno svi trebalo da se crvenimo!
A samo su rijetki, krajem stare i početkom ove godine, tačno pretpostavili kakav nas glamur noar očekuje. Štetna letargija vlasti i opozicije, u koju se čitavo društvo bilo ušuškalo, kao balon je probušio egocentrizam i narcisoidnost jednoga nevaljaloga, povrijeđenoga i opljačkanoga Bucka. Prvo nam je pokazao jedan bezočan koverat, a onda i kvaran reket za šestoro. A najavljuje da je priča o jednoj velikoj kući za penzionera i ,,recept'' kako se pravi milion, tek početak kraja. Tako se mi kao društvo, ni krivi ni dužni, nađosmo na sigurnoj prekretnici!
Na najvećoj prekretnici su sigurno ojađeni Građani! Ali isto tako i zlosrećna crnogorska opozicija sa mr(a)čnim DPS-om, jer nije bilo veće opšte krize i izazova, makar ne od referenduma. Stigli smo do raskrsnice, sa koje više nema pravo. A ni nazad!
Od toga na koju ćemo stranu sada da skrenemo, zavise decenije pred nama. I daje se smisao proteklima! Što posebno budi bojazan i ćera na opreznost, ali i odgovornost! I za vjerovati je da pitanje ,,čiju opreznost i odgovornost?'' u stvari daje odgovor kuda dalje.
Od ,,elite'' sa vlasti bi, u svakome normalnome sistemu, bilo za očekivati odgovornost u vidu kolektivnih ostavki i insistiranja za odgovarajućima sudskima procesima, ali pošto znamo đe smo, onda to zvuči nadrealno i kao sprdnja. Tako je realnost ovo što nam prezentira, npr. magistar Simović: neetičko, nesojsko, i još tajno snimanje školskoga druga, pri čemu se zanemaruje neetičko, nesojsko, i tajno uzimanje ogromne količine novca od školskoga druga, a za potpuno delegitimisanje čitavoga sistema. Kad je u pitanju njihova opreznost, ona se može odnositi samo na eventualna buduća tajna snimanja. Ili da se pranje novca, za koje je Paroljub optužen ,,dekrimatimalizuje'' (on misli na dekriminalizaciju, ali tako izgovara kad ima tremu).
Na veliku žalost Građana Crne Gore, nerealno je izgleda očekivati i odgovoran odnos opozicije! Previše je tu sujete, kalkulanstva, jadnih i vulgarnih partijskih interesa, da bi se iskočilo iz postavljene i utabane matrice. Matrice koja savršeno odgovara i njima i vlasti, pa opreznost pokazuju samo da je ne naruše! Jer: ,,ako sad imam mjesečno šezdesetak hiljada legalno od Države/građana, zamisli kako bi mi tek bilo dobro da klemujem 100 tisuća svakoga prvoga?!'' Ili: ,,sad imam 100.000 mjesečno i jedva sve namirujem, a zamisli da se ovima što sad imaju 60.000, prelije mojih 30-40 hiljadarki''. I onda prirodno slijedi partijsko disciplinovanje saopštenjima da niko ne smije misliti svojom glavom mimo vrha partije, razne besmislene parlamentarne inicijative, oštra saopštenja, odlasci u badnjake u Srbiju kod komšije diktatora i neformalno frnjokanje Putina Vladimira.
Ostaje da se odgovornost i opreznost jedino može očekivati od Građana! Što je u stvari jako dobro, jer je ovo njihova šansa! Trenutak da se napravi razlika u odnosu na do sada viđeno i ono na što smo do sada navikli - robovanje partijama, liderima i njihovima licemjernima platformama, koje su nas orobile. Da se demontira sve ono što ograničava naše društvo i svima jasno stavi do znanja da smo svjesni sebe i svojih prava. I da ta ,,batina'' Građanske svijesti bude potencijalna kazna i za vlast i opoziciju, jer može u bilo kojemu trenutku da akumulira energiju 20-30 hiljada ljudi na ulici, riješenih da počiste bilo čiji nered i zloupotrebu sistema.
Nego, pitanje koje se opravdano nameće je - da li u Crnoj Gori ima Građana? Tj. da li ih ima toliko da bi mogli da budu faktor prijeko potrebnih promjena?
Ako želimo krenuti u bolje, onda ih mora biti. I svi oni koji dobronamjerno posmatraju ovo što nam se dešava, moraju da urade sve i daju svoj maksimum da ih bude! A najviše se očekuje od onih koji treba da su društvena elita: ljekara, književnika, univerzitetskih profesora, glumaca, nastavnika, slikara, naučnika, savjesnih pojedinaca iz političkih partija... koji su bili pasivni i umnogome doprinijeli svemu! Da oni, koji znaju da su Građani, probude sve oko njih i ukažu im da samo tako mogu sebi garantovati normalan i dostojanstven život. Bilo da su Crnogorci, Srbi, Bošnjaci, Albanci ili Hrvati! Da su oni ti zbog kojih Država kao sistem uopšte i postoji! Da su oni, Građani, njena suština i smisao postojanja, i da je upravo oni grade po svojoj mjeri i potrebama! Zato je jako bitno, da oni koji već znaju da su Građani koji odlučuju, pomognu da se što više drugih odazove i shvati da 'oće Državu! Pravu, funkcionalnu Državu, servis i okvir za dostojanstven život njenih Građana! A ne simulaciju, sistem koji nas čerupa, gura unazad i ćera odavde, zbog interesa dvije ili tri interesne grupice.
Ako ne bude po volji i mjeri Građana, biće onda dvaput gore nego do sada! Poslije ovoga, a bez promjena, prag fukarluka će svima drastično da se povećava, pa ćemo svi i od svih dobijati razne koverte i rekete - većina po nosu i turu (sa otkazima, prijetnjama, ucjenama), a razni prazni Paroljubi sa još više prljavoga novca u njima (za šestoro, za desetoro, sa i bez golmana)
Zato, Građani, oduprite se tome!
P.S. Parolu ,,Hoćemo Državu!“ plasirao je pok. Miroslav Miro Vicković 1998. godine, u jednome značajno drugačijemu trenutku od današnjega.
Uz sav rizik od pogrešne interpretacije, čini se da je simbolika i smisao izgovorenih riječi potpuno ista, jer mi još uvijek nemamo Državu!
Autor je građanin Crne Gore
Bonus video:
