Kao dio preventivnih mjera, države širom svijeta, ali i globalne sportske organizacije suspendovali su sve važnije manifestacije i takmičenja. Shvatajući ozbiljnost situacije međunarodni sportski autoriteti brzo su reagovali. FIFA je pripremila paket ekonomskih mjera u iznosu od 2,75 milijardi američkih dolara, dok su Atletska komisija i Izvršni odbor Međunarodnog olimpijskog komiteta dogovorili nastavak podrške za 1600 sportista iz 185 nacionalnih olimpijskih komiteta kroz program Olimpijske solidarnosti do jula 2021. Takođe, Evropski olimpijski komitet priprema plan mjera za podršku organizacionim i administrativnim kapacitetima Nacionalnih olimpijskih komiteta. Slijede i druge krovne međunarodne organizacije – sa podrškom prvenstveno sportistima: ITF/ATP/WTA priprema plan mjera za podršku igračima koji su ispod 100. mjesta na svjetskim rang listama. Ove razmjere opstrukcije realizacije planiranih manifestacija nijesu primijećene od Drugog svjetskog rata, no, jedna od najbrže rastućih industrija će se oporavati. Ovo su, razumije se, sve dobre vijesti za profesionalni sport. No, ostaje pitanje šta će se dešavati u Crnoj Gori.
Kako se o virusu COVID-19 ne zna dovoljno, važno je da planovi i mjere budu praćeni adekvatnom komunikacionom strategijom sa ciljem pripremanja terena za nastavak organizovanih sportskih aktivnosti – treninga i takmičenja. Nažalost, Ministarstvo sporta, Savjet za sport i Crnogorski olimpijski komitet ne reaguju. Ono što je neophodno uraditi je sljedeće. Na nacionalnom nivou važno je djelovati koncertno, kako bi se omogućila nesmetana realizacija kalendara takmičenja, kada se za to stvore uslovi. Koncertno djelovanje podrazumijeva, formiranje međuresorskog tima sastavljenog od predstavnika organa državne uprave nadležnih za oblast sporta i finansija, s jedne, te predstavnika sportskog pokreta pod pokroviteljstvom saveza svih saveza, COK-a, s druge strane.
S prethodnim u vezi, Ministarstvo sporta i mladih mora revidirati odluku od 31. januara, 2020. godine. Tom odlukom su opredijeljena značajna finansijka sredstva – recimo Crnogorskom olimpijskom komitetu (500 hiljada evra), Vaterpolo i plivačkom savezu (440 hiljada evra), Rukometnom savezu (680 hiljada evra), Odbojkaškom savezu (340 hiljada evra) i Košarkaškom savezu (730 hiljada evra). Ova sredstava su dominantno opredijeljena na osnovu takmičarskih programa u olimpijskoj godini, ali i nemali dio za administraciju. U ovom momentu, za gro sredstava ne postoji opravdanost u smislu daljeg preusmjeravanja savezima, već je neophodno ustanoviti trenutne potrebe za održavanje vitalnosti sportskog pokreta. Naime, prekidom svih sportskih aktivnosti, najviše su pogođena fizička lica u sportu – sportisti i sportski radnici. Jedan dio sportista je već pokriven Odlukom o stipendiranju. Drugi korak zahtijeva donošenje srednjoročnih mjera, imajući u vidu da će ova kriza uz prethodno nedomaćinsko ponašanje organa državne uprave, ostaviti ozbiljne posljedice po crnogorsko društvo. Predlog je da se donese dvogodišnji plan oporavka crnogorskog sporta koji bi se račvao u tri kraka: takmičarski – obezbijeđivanje posebnog fonda za sportiste i sportske radnike (trenere i druga stručna lica) i nastavak podrške stipendistima (do Igara u Tokiju); organizacioni – podrška lokalnim sportskim organizacijama (klubovima) kako bi nadoknadili dio (najviše do 50%) izgubljene dobiti; dječiji sport – pripremiti odluku za subvencioniranje kompletnog iznosa članarine za djecu do 14 godina. Ova posljednja mjera je posebno važna jer u vremenu krize roditelji su prinuđeni da ekonomišu, pa je tako nakon ekonomske krize iz 2008. globalno pokrenut zapanjujući pad stope učešća najmlađih u organizovanom sportu (45%). Takođe ovom programu treba pridodati i dobit ostvarenu organizacijom Igara malih država, za čiju organizaciju i dalje nemamo javno dostupan izvještaj, kao i sredstva od dijela prihoda od Igara na sreću.
Ova kriza se mora iskoristiti kao šansa da naš sport izađe iz ralja političkog pritiska, uspostavljajući sistem u kojem su dobrobit sportista, zdravstveni i vaspitno-obrazovni koncept centralne teme razvoja. U skladu sa navedenim, u zakonom predviđenom roku, formirati Zavod za sportsku medicinu, kao i profesionalizovati Komisiju za antidoping, odnosno izdići je u rang agencije. Sadašnji saziv Savjeta za sport je neophodno raspustiti i imenovati stručnjake u sportu i predstavnike sportista koji su voljni da preuzmu odgovornost i da rade. Na koncu, da bi se zaokružio sistem sporta, od javnih vlasti i sportskog pokreta očekuje se primjena međunarodno obavezujućih normi i standarda za borbu protiv korupcije u sportu i ograničavanje broja mandata donosilaca odluka u savezima.
Bonus video:
