Mlada crnogorska operska pjevačica, sopran Marijana Šovran, nastupiće 1. januara na dnevnom koncertu klasične muzike u Budvi, u 13 časova, koji se, kako ističu iz budvanske Turističke organizacije, tradicionalno održava.
“Da, 1. januara sam u Budvi, na trgu u Starom gradu. U pitanju je tradicionalni koncert klasične muzike, sa početkom u 13 sati. Ranijih godina je počinjao u 14 časova, a ove godine sat vremena ranije. Pored mene će nastupiti Marko Kalajanović,Sara Vujošević, Emilija Minić i Lana Asija Dabović uz pratnju Mediteranskog revijskog orkestra pod dirigentskom palicom našeg maestra Radovana Papovića. Radujem se koncertu zaista!”, sa oduševljenjem priča Šovran za “Vijesti” i poručuje:
“Dođite u Budvu da zajedno uživamo i proslavimo Novu godinu uz najljepše arije klasične muzike. I povedite djecu”.
Ovom prilikom, Šovran govori za “Vijesti” o svojim počecima, muzici, repertoaru, ali i o tome kako je biti ‘operska diva’.
Bavite se pjevanjem i izvedbama klasičnih ali majstorskih djela. Kada ste prepoznali da će glas biti Vaš ‘alat’ za životni poziv i koliko ste truda uložili da biste došli do zvanja operske dive?
Oduvijek sam znala da ću se baviti umjetnošću. Od malih nogu pjevam i glumim, te sam spoj toga pronašla u operskom izvođenju.
Svoje prve časove glume imala sam u Kotoru u školi našeg poznatog reditelja Petra Pejakovića. A u svijet klasične muzike ulazim sa svojih 6 i po godina, upisom u muzičku školu “Vida Matjan”. Tu su i razni dječiji festivali na kojima sam učestvovala. Put školovanja i rada na sebi je dugačak, tako da mogu reći da sam se mnogo trudila, a i dalje se trudim i radim na sebi. To dokazuje ovogodišnji upis specijalističkih studija na fakultetu Muzičke umetnosti u Beogradu.
Koliko se Vaš poziv i Vaš posao razlikuje od uobičajenih, te samim tim da li se i Vaš život razlikuje s obzirom na to da svoj instrument - glas, nosite i koristite svuda sa sobom?
Svakako da se razlikuje. Mnogi moji prijatelji koji nemaju instrument u svom tijelu mogu bez opterećivanja leći kasno u krevet, kafenisati u zadimljenim kafićima, biti prehlađeni bez pritiska da brzo ozdrave, jer možda imaju nastup za par dana... Dosta je odricanja, ovo su samo neki od primjera. Sve u svemu to je jedan sportski život. Pripreme za nastup mogu trajati mjesecima... Tako da iza tog našeg pojavljivanja na sceni, bilo koncertnog ili operskog izvođenja, stoji ogroman rad i ozbiljne pripreme.
Usavršavali ste se kod mnogih velikih imena muzičke scene. Kakav je to utisak ostavilo na Vas i koliko znači sticati vještine uz pomoć renomiranih klasičara?
Uvijek mi prija da čujem mišljenje i sugestije operskih umjetnika iza kojih stoji ogromno iskustvo na sceni i u radu sa mladim pjevačima. Svakako da mi mnogo znači. Iskustva koja su oni imali pomogla su mi u nekim dilemama koje sam možda imala u određenim trenucima.
Da li je neko od koga ste učili i ko Vas je podučavao ostao posebno u Vašem sjećanju, kako po stilu, umijeću, metodama, pristupu...?
Radila sam sa mnogo renomiranih umjetnika i kada bih mogla sve bih ih pomenula, jer su to divni umjetnici i ljudi. Ali izdvojiću one sa kojima sam najviše sarađivala, a koji ne žive na našim prostorima, dakle ne računajući dirigente iz pozorišta i redovne profesore sa fakulteta sa kojima sam sarađivala i sa kojima sada sarađujem. Oni zauzimaju posebno mjesto.
Pohađala sam najviše master klasova kod Marijane Mijanovići Predraga Goste u Baroknoj akademiji koja se održava skoro svake godine u Beogradu. Tu sam stekla dragocijeno iskustvo u izvođenju barokne muzike. Zatim korepetitor i ‘vocal coach’ Đorđe Nešić, sa kojim sam imala i solistički koncert u Kotoru prije dvije godine. Katherine Haataja kod koje sam pohađala master klas, ali koju bih izdvojila kao važnu personu za mlade umjetnike naših prostora. Ona je osnivač udruženja Operosa, kao i jedinog operskog festivala koji se održava svake godine u Herceg Novom. Zahvaljujući Operosi, imala sam prilike da pohađam master kurseve kod: Darine Takove, Jenifer Larmore i drugih, kao i da završim “Career plan workshop” kod Sune Hjerrilda i Jan Pilgaarda. Pomenula bih i Liliju Ilijevu koja često održava master kurseve u Kotoru.
A kada bih krenula da nabrajam imena ICAV ljetnje Metropolitan škole koju sam pohađala u Kanadi, to bi zauzelo veći dio ovog intervjua, pa ću se zaustaviti. (osmjeh)
Publika biva oduševljena i ekspresijom emocija koje primi od Vas, ne samo kroz glas, već i mimikom, pokretima, pristupom... Da li to namjerno praktikujete ili prosto ne možete da se suzdržite? Poznato je da su koncerti klasične muzike često statični...
Pravi umjetnici u sebi nose veliku dozu emocija koja prosto izlazi iz njih i prenosi se na publiku. Ako to nemaju, za mene nisu potpuni. Ono što izlazi kroz glas je moja duša, a mimika lica prosto prati sadržaj djela koje izvodim, odnosno tekst/libretto. Kod koncertnog izvođenja, pogotovo nekih težih arija potrebna je određena doza smirenosti, a kod nekih atraktivnih i ne previše teških kompozicija, često volim da napravim koreografiju i razbijem monotoniju. U operi je drugačije, tu sve zavisi od reditelja...
Šta najviše volite da izvodite i kako birate repertoar?
Najljepše se osjećam kada pjevam ulogu neke opere, tada sam neko drugi, izmjestim se iz stvarnosti i bude čarobno. Ako bih trebala da izdvojim nekog kompozitora, za sada je to Pučini. Ali ima još puno kompozitora čija djela izvodim sa velikom radošću!
Kada nastupam, ne biram uvijek sama program. Sve zavisi od prilike i publike.
Postoji li neko od kolega sa kim posebno volite da nastupate, ko i zbog čega?
Ne postoji. Volim da pjevam sa kvalitetnim i ozbiljnim izvođačima.
Smatrate li da klasična muzika, pa i izvedba klasične muzike, treba da se mijenja u skladu sa vremenom, zbog čega?
Svakako da vrijeme čini svoje, pa su na primjer neki maniri u operskom vokalnom izvođenju, koji su bili dopustivi nekada, sada više nisu i smatraju se za neukus. Svaki vremenski period nosi određeni pečat. Što se tiče modernih režija opere, za neke je možda dopustivo i lijep način da se opera približi mlađoj publici koja tek ulazi u svijet klasike, ali za neke, odnosno za većinu opera sam tradicionalista i volim da vjerno oslika vrijeme radnje u kojoj se ona dešava...
Kako je to biti operska diva i koliko je opera bitna danas?
Lijepo se osjećam kada mi upute kompliment operske dive, ali nekako smatram da se do tog zvanja u pravom smislu stiže malo kasnije, kada se otpjeva veći broj uloga, kada se dođe u određene godine koje nose pečat ogromnog iskustva. Lijepo je baviti se operom, osjećam se blagosloveno što sam u mogućnosti da se bavim umjetnošću, i što mi je priroda darovala lijep glas i talenat. Sve ostalo je veliki rad! Jako je bitan i faktor sreće kao i inteligencija prepoznavanja istog.
Kakvi su Vaši planovi za dalje, imate li neke projekte na kojima radite, neke koje priželjkujete?
Sada sam trenutno na specijalističkim studijama gdje spremam dvije velike uloge, te mi je to glavna okupacija. Imaću nekoliko koncertnih izvođenja u narednom periodu u Srbiji i Crnoj Gori, to je ono što je sigurno. U aprilu ili maju bi tebalo da putujem u Grčku gdje ću raditi na jednoj operi.
Crnoj Gori treba operska kuća
Iako ste iz Kotora svoju karijeru gradite van Crne Gore. Koliko naša država nudi mladim umjetnicima - muzičarima?
Crna Gora ima puno divnih festivala koji pružaju određene mogućnosti umjetnicima. Imamo Crnogorski simfonijski orkestar, sa kojim se trebamo ponositi. Ali kada god imam priliku ja apelujem da Crna Gora treba da ima Opersku kuću. To bi zaista bilo divno.
Da li je i koliko popularna ili bolje rečeno vrednovana klasična muzika, kako kod nas tako i u svijetu?
Klasična muzika ima svoju publiku i kod nas i u svijetu. Svakako da je manje vrednovana, jer je posredstvom medija izbor raznih mogućnosti preveliki.
Uz RnB đuskam dok se šminkam ili radim kućne poslove
Da li iz izbora muzike u nečijem telefonu možete zaključiti kakva je osoba u pitanju i šta obuhvata Vaša plejlista?
Nisam nikada razmišljala o tome. Ne mora da znači da će nečija plej lista odrediti tip osobe... U zadnje vrijeme slušam samo operu i to najčešće razna izvođenja onoga što i sama treba da izvedem. Inače, moja plej lista je šarenolika, jer ima više pravaca koji mi se dopadaju, ali ako su pjesma i vokal kvalitetni, svakako da će mi skrenuti pažnju. Ono što volim da slušam dok se šminkam ili radim kućne poslove jeste plej lista na SoundCloud-u moje najbolje prijateljice didzeice Lee Davogić. Dakle, u pitanju je RnB,-Hip hop and Rap, uz takvu muziku najviše volim da đuskam.
Dosta je faktora zbog kojih treba slušati klasičnu muziku
Koliko je muzika funkcionalno vaspitno-obrazovno sredstvo, prema Vašem mišljenju?
Važno je biti edukovan u svim sferama. U istoriji muzike opera zauzima veliko mjesto kao muzičko-scenski i vokalno-instrumentalni oblik u kome se radnja izvodi pjevanjem, sviranjem, igranjem i glumom. Spoj najdivnijih elemenata umjetnosti. Tako da treba djecu učiti od malih nogu slušanju i gledanju iste, na taj način ćemo dobiti novu, podmlađenu publiku koja će kada odraste biti i dobar kritičar. Kada bebama pustite klasičnu muziku ona djeluje smirujuće na njih, zar ne?
Ima dosta faktora zašto treba slušati klasičnu muziku...
Bonus video: