Predstava “Mlijeko u prahu”, po tekstu Dragane Tripković u režiji Stevana Bodrože, biće izvedena 19. januara na Velikoj sceni kotorskog Kulturnog centra “Nikola Đurković” u 20 sati. U predstavi igraju Marko Todorović, Omar Bajramspahić i Pavle Popović. Ulaz će biti slobodan.
“Mlijeko u prahu” je drama smještena u Podgorici, 1991. godine, u vrijeme intervencije tadašnje JNA na Dubrovnik. Priča govori o tajnoj ljubavi mladog slikara i oženjenog doktora u situaciji rata, rastuće tjeskobe i užasa.
“Ratne okolnosti su izvanredna pozadina, ali i motivacioni okvir za jednako duboku intimnu dramu. Suočeni sa sopstvenim osjećajem krivice a živjeći u predominantnom socijalnom diskursu koji veliča muškost i ratničke atribute, oni postaju lak plijen za manipulaciju trećeg lika u ovom komadu - muškarca koji vrbuje i raznim ucjenama i pristiscima prisiljava muškarce da “dobrovoljno” krenu u rat. Drama “Mlijeko u prahu” obrađuje problem nesuočavanja sa ratnom prošlošću iz devedesetih godina prošlog vijeka, koji je prisutan u svim zemljama Zapadnog Balkana”, stoji u saopštenju Aletarnativne teatarske aktivne kompanije (ATAK), koja sa KIC-om “Budo Tomović” i “Taurus produkcijom” realizuje predstavu, uz podršku Ministarstva kulture, Glavnog grada Podgorice i NVO “Kvir Montenegro” i “Juventas”.
Predstava “Mlijeko u prahu” svoju premijeru imala je još u oktobru 2017. u Podgorici i do sada je ostavila jak utisak na publiku gdje god je izvođena. O njoj je za “Kroz grad” pričao jedan od glumaca Omar Bajramspahić.
Zbog čega mislite da bi trebalo da publika pogleda ovu predstavu?
Drama “Mlijeko u prahu” obrađuje probleme koji se tiču svih ljudi, intimnu dramu u ratnim okolnostima, suočavanje sa sopstvenim osjećajem krivice, manipulacije i problem suočavanja sa ratom iz 90-tih godina.
Recite nam nešto više o Vašoj ulozi i kako ste se spremali za nju?
Igram Moca, rezervistu koji ima 40 godina i koji kaže: “Nisam ja bog, pa da me se ljudi plaše, nemam nikave moći, tu sam kad nekome zatrebam i to je to, običan sluga”. Ustvari Moco je manipulator koji raznim ucjenama i pritiscima prisiljava muškarce da “dobrovoljno” krenu u rat, što dovodi do tragične sudbine preostala dva lika ovog komada.
Radnja se dešava početkom 90-ih, koliko smo se danas udaljili od tih okolnosti?
Ja sam rođen 1994. Mogu da kažem da je danas naše društvo otvoreno sa pozitivnim stavovima i razmišljanjima. Društvo koje se može suočiti sa temama koje se tiču svih ljudi ima dobru budućnost.
Koliko je po Vama bitno da se pozorište bavi ovakvim, aktuelnim ili problemima iz bliže prošlosti?
Veoma je bitno raščistiti sa prošlošću da bi se kvalitetnije živjela sadašnjost i izgradila bolja budućnost. Pozorište posjeduje moć da mijenja društvo, kao i moć da povremeno blagosilja društvo, predosjeti ili izmjeni kolektivnu svijest.
Koliko Vam znači rad sa ATAK-om, koji za glumce nudi nešto drugačije od, da tako kažem, standardnih opcija?
Bila je čast sarađivati sa ekipom iz ATAK-a. Hvala Dragani Tripković koja nam je ukazala povjerenje i pružila priliku da zajedno radimo na ovom projektu. Zadatak glumaca (Marko Todorović, Pavle Popović i ja) je bio da živimo na sceni život lika koji igramo, da piscu pozajmimo svoj glas, svoje oči, svoje tijelo, a od pisca (Dragana Tripković) uzmemo misli i osjećanja, i sve to uz pomoć reditelja (Stevan Bodroža) utkamo jedno u drugo.
Kakvi su utisci sa dosadašnjih izvođenja predstave, jeste li zadovoljni kako je prošla?
Publika je razumijela likove, njihove sudbine i tragičnost vremena o kojem se govori u komadu i zbog toga se nadam se da će ova predstava imati svoj život. 19. januara igramo u Kotoru. Dobrodošli.
Bonus video:
