Čovjek je u svakodnevnoj borbi sa sobom, da bude bolji

Predstava “Samoubica” po tekstu Nikolaja Erdmana i u režiji Veljka Mićunovića biće odigrana na Velikoj sceni CNP-a u srijedu 30. januara sa početkom u 20 časova. Ovaj komad, prema riječima reditelja donosi priču o “običnom čovjeku”, a glavna uloga povjerena je crnogorskom glumcu Milivoju Mišu Obradoviću. Sa predstavom su učestvovali na nekoliko festivala, a upravo je uloga Semjona Semjonoviča Podsekaljnikova Obradoviću prije dvije godine donijela Veliku nagradu CNP-a. Pored ovog projekta, tokom naredne sedmice Obradović će igrati i u komadu “Revizor” čije je igranje zakazano za ponedjeljak 28. Januar, a više o pomenutim predstavama glumac priča za dodatak Kroz grad.

Ova satirična drama “Samoubica” govori o običnom čovjeku. Uspijevate li da tokom predstave odgovorite na sva pitanja koja ga muče?

Na sva ta pitanja najprije smo morali da odgovorimo u toku procesa. Jer odgovori do kojih smo došli poslužili su nam kao putokaz. U toku samog izvođenja predstave trudim se da sve te zadatosti budu sugestivno i vješto izvedene, a i da u svemu tome što radim uživam, da se zaigram.

S obzirom na to da glumiš Semjona Semjonoviča Podsekaljnikova iskompleksiranog, razmaženog i sebičnog lika koji je tvoja sušta suprotnost, koliko je ova uloga bila težak zadatak za tebe?

Bio je ovo veliki i kompleksan zadatak. Kad upisujete akademiju i dok studirate, maštate o ovakvim ulogama. I kad je dobijete, „zagrlite“ je, ali i ona vas. I tu počinje to „presvlačenje“, to „putovanje“, od sebe ka liku kojeg tumačite i nazad opet prema sebi. Na kraju uvijek dođete do toga da sve slabosti, ali i vrline lika nisu nešto što vam je nepoznato, jer su svojstvene svim ljudima. I meni i Vama. Jer niko od nas nije samo razmažen i iskompleksiran ili samo pravdoljubiv i požrtvovan. Čovjek je u svakodnevnoj borbi sa sobom, da bude bolji. Jer biti dobar čovjeku nije samo po sebi dato, nego zadato.

Imali ste priliku da predstavu “Samoubica” igrate u Beogradu, na festivalima „Grad Teatar“ (Budva) i „Bez prevoda“ (Užice), kako je publika tamo reagovala?

Na sva tri gostovanja bili smo primorani da neke djelove predstave prilagodimo tamošnjim scenama. Negdje nismo imali rotaciju scene, a negdje „propadalište“, u Budvi ni jedno ni drugo, pa su te izmjene uticale i na samo značenje određenih scena. Ali i to su zanimljive stvari za nas. Poetika prostora. Naročito u Budvi, na otvorenom. Publika nas je dobro prihvatila svuda. Naročito kolege. Bili su oduševljeni crnogorskim glumcima.

Koliko je bitno za predstavu da, pored konstantnih igranja u matičnom pozorištu i gostovanja u sličnim institucijama, ima i festivalski život?

Festivali su važni, ne samo da se vidi vaša predstava, već i da vi vidite nečije predstave. Nažalost, po tim festivalima ne ostajete više od dvije noći pa i ne stižete mnogo toga, ali svaka razmjena je bitna. Može uticati na vaše poimanje života i umjetnosti, naročito kada ste mlad glumac.

Gotovo da nijedna predstava ne može da prođe bez tebe, pa ćeš tako dva dana prije igrati u predstavi “Revizor”. Zna li nekad biti naporno igrati toliko likova sedmično?

Kad igrate dvije predstave sedmično, to nije problem, ali kad igrate pet ili šest, to zna da umori čovjeka. Naravno da zavisi i od težine zadatka, ali u svim tim likovima krije se nešto neuhvatljivo, neka oaza okrjepe bića koje ima, vjerovatno, samo u našoj uobrazilji. To nije lako dohvatljivo. Kad je dosegnete, to vas obnavlja. Kad toga nema, potpuno ste prazni. Biti u potraziti za tim svake noci... nije lako. A ne možete ne biti.

Obije predstave i “Revizor” i “Samoubica” radio si sa Veljkom Moćunovićem. Da li je lakše sarađivati sa rediteljem koji već zna koliko možeš da pružiš na sceni?

Koliko god da se poznajem sa saradnicima, nikad ne očekujem samo ono što već znam o njima. Bavimo se kreativnim stvarima i mogući su razni putevi do istog cilja. Sa Veljkom sam radio četiri predstave i uvijek je bilo novih trenutaka koji otvaraju nove mogućnosti. I tu se rađa to povjerenje koje je važno između glumca i reditelja. To povjerenje vam otvara veliki prostor za igru bez pritiska, za kreativnost koja vas vodi do onog što je najljepše... do stvaralaštva.