Otvorena samostalna izložba Vladimira Vlada Iličkovića

U galeriji “Velimir A. Leković” sinoć je otvorena osma po redu samostalna izložba slika barskog umjetnika Vladimira Vlada Iličkovića (64). Otvarajući izložbu, ugledni barski i crnogorski slikar Muharem Muratović kazao je da je prošlo mnogo godina otkako se grupa od barskih desetak tada mladića okupljala u Domu kulture i sanjala da se tu“napravi nešto”.

-Kao što to uvijek biva, takve naše rabotre i riječi, ponekad i ne čuju i ne primjete ljudi koji bi trebali da igh čuju, ali, mi smo se borili. Kažu da je najslađi osmjeh kad se ostvari neki san, bez obzira koliko smo godina do toga potrošili, i Vlado je konačno ovim lijepo pokazao da to vrijeme nije potrošeno, već da je bilo vrlo plodno i ozbiljno. Vlado se vratio maslini, drvetu koje je univerzum i simbol ljudskog života i spajanja boli, krvi, ljepote i zdravlja. Maslina je sveta za sve, a Vlado je to i pokazao ovom rabotom, koja će mu bit još jedan podstrek da nastavi i da nas i dalje ovako obraduje", rekao je Muratović.

Pred brojnim prijateljima i poštovaocima Iličkovićevog djela, prof. mr Neđeljko Đurović zaželio je svima dobrodošlicu u „Vladov Getsemanski vrt”. Ističući da su izloženi radovi u tehnikama ulje i akril na platnu, tuš na papiru, pasteli... “novi susret sa veoma znanim i afirmisanim stvaraocem”, Đurović je naveo da su likovna kreaciju i nesporni talenat “praćeni neophodnim unutrašnjim nemirom i iskazanim perfekcinizmom” uvijek bili obilježja Iličkovića u njegovim “neiscrpnim varijetetima biblijskog maslinovog drveta”.

"Od tuša i pernice i svog tačkastog hiperrealizma, kojeg je Ilija Šoškić nazvao isključivo Vladovim hiperealizmom, mitologijska crta drevnih barskih maslina u ovom ciklusu poprimila novu formu formu i sadržaje. I zaista, ove amfore duha, kako ih je doživo Milun Lutovac, na ovim crtežima imaju svoju unutrašnju mudrost i prkos, dok oko njih dominiraju prostranstvo i daleki horizont kao obilježja vječnosti. U gro planu prepoznajemo obrise ljudskih sudbina, jer Vlado u svakoj od ovih mediteranskih biljki vidi čovjeka, ali sada, vjerovatno i zbog svojih iskušenja i životnih patnji, napuklost i istrošenost koja prkosi vremenu i svakodnevnoj surovoj egzistenciji. Ovaj antroformizam, koji sa ovim bojama i na određenim slikama djeluje opominjuće, potvrđuje da je stvaralac ne samo posmatrao, radio oko nje i uvijek, iznovao je crtao, već da je od masline učio i u njoj prepoznaovao znakove vremena koje je zapamtila. I snaga olistalog drveta i njegova napukla izbrazdana utroba, koje večeras najviše ima, imaju znakovitost i za vrsnog poznavaoca umjetnosti i za laika. Pred večeras izoženim slikama neće biti ravnodušnih", ukazao je Đurović.

Prema njegovim riječima, doživljaj svjesnog i podsvjesnog pažljivi posmatrač ovog ciklusa primjetiće u detaljima “koje je Vlado, kao vjerni poklonik simboličke kaligrafije, veoma minuciozno iskazao”.

"Nekadašnji osnovni crno-bjeli kontrast sa Vladovih početaka, sada je koloritno disperzivan u akrilnim jakim bojama i najbolje ilustruje, priča o jednom promjenjivom likovnom identitetu koji, iako vjeran svom fitonimskom motivu i njegovog drevnoj tematici, ima novi iskaz i potrebu da potezom kičice još više stvara, opominje, podsjeća i iznova istražuje. Vladu ne fali snage, imaginacije i želje, od života, tako barem poručuje ovim slikama, želi samo više vremena provedenog pred štafelajem", zaključio je Đurović.