Pozorište je uveličano ogledalo života

Šekspirov komad “Zimska bajka” u režiji bosanskohercegovačkog reditelja Dina Mustafića igraće se i ovog mjeseca na Velikoj sceni Crnogorskog narodnog pozorišta. Ova višeslojna i teatarski savremeno postavljena predstava specifična je i izuzetno zahtjevna, jer mijenja žanr - od tragedije do komedije a publika će moći da je odgleda u utorak 26. februara od 20 časova.

U predstavi igra veliki broj glumaca, a glavnu žensku ulogu tumači Žana Gardašević Bulatović koja za Kroz grad, priča o ovom komadu.

Ova predstava je prilično specifična i izuzetno zahtjevna jer mijenja žanr, od tragedije do komedije. Koliko je bilo teško provesti publiku kroz sve te žanrove?

Predstava “Zimska bajka” je specifična po tome što se smjenjuju dva žanra. Ali, kao i u životu, tako i na sceni smjenjivanjem tragedije i komedije dolazimo do spoznaje da je sve prolazno i upitno. Pozorište je uveličano ogledalo života i nekad nas upravo pozorišna slika može uputiti na odgovor za kojim tragamo u životu.

Predstava traje skoro tri sata, može li toliko dugo da priča drži pažnju publike? Kakve su reakcije na predstavu?

Ova predstava rađena je krajem 2017. godine i nije mnogo puta izvedena. Traje nešto više od dva sata, ali zanimljiva i dinamična priča koja korespondira sa današnjim vremenom čini svako izvođenje posebnim, kako za nas na sceni, tako i za svakog pojedinca u publici. Korespondencija i nije tako očigledna na prvi utisak jer se bajkovito čini da je Šekspir živio život, odnosno bajku kakvu i mi danas živimo.

Igrate glavnu žensku ulogu, koliko je bilo teško dobiti uopšte ulogu u jednom ovakvom projektu i kakva je bila saradnja sa Dinom Mustafićem?

Hermiona, majka, supruga a naposlijetku i kraljica je glavni ženski lik u drami.

I baš kao u životu kad iskrenost i plemenitost uma, misli i emocija znaju biti stavljene u drugi kontekst, tako i u ovom pozorišnom uprizorenju čistota strada od beskrupuloznosti i nemanja samosvijesti. Prokletstvo ljudsko je što nam se uvijek čini da djelamo ljudski i moralno, dok nas život, nekad na najsuroviji način, osvijesti. A na početku i na kraju svega svi zajedno, sa posljedicama na duši, ostajemo da živimo. E to je naša “Zimska bajka” koju živimo na sceni i u životu.

Do sada ste ovaj komad igrali samo na Bitola Šekspir festivalu. S obzirom na veliki broj glumaca koji se pojavljuje u predstavi i zahtjevne scenografije, da li je to razlog zašto i nije svakog mjeseca na repertoaru CNP-a?

Gotovo kompletan ansambl zajedno sa rediteljem Dinom Mustafićem napravio je predstavu prilično kompleksnog scenskog izvođenja. Da li je to razlog zbog kog igramo manje nego što bismo mi glumci, a reklo bi se i publika željela, pitanje je za produkcijski tim CNP-a. U svakom slučaju, iščekivanje svakog novog igranja ne izostaje, a samim tim i beskrajno radovanje.

Predstava ima i muzički dio gdje se pjevaju stihovi grupe “Queen”. Kako ste se snašli u tom dijelu predstave?

Neprevaziđena muzička djela uz Šekspira čine poetiku dodatno snažnom da podcrta svevremenost suštine ovog teksta i našeg koncepta.