Crnogorski likovni umjetnik mlađe generacije Zdravko Beli Delibašić predstavio je svoj rad u okviru izložbe Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore “26<41”, za koji je odabrao rad bez naziva u tehnici ugljen na dasci koji je nastao prije oko pet godina. Delibašić za “Vijesti” kaže da ovo djelo pripada ciklusu na kojem je radio prethodnih godina i objašnjava šta je bio njegov fokus pri stvaranju.
“Ovaj rad sam već jednom izlagao u ovom prostoru - Umjetničkom paviljonu, ali na godišnjoj izložbi ULUCG. Crtež je iz ciklusa koji je nastao prethodnih godina, u kojem sam kombinovao više različitih materijala. Konkretno ovaj rad nema naziv, ali pripada cjelini koja je specifična zbog svjetla koje sam istraživao, kao i odabiru materijala preko kojeg sam težio da izmjestim svoje dosadašnje istraživanje na papiru. U tom procesu pokušao sam da materalizujem fenomen svjetla na predstavljenom licu-modelu, tako da je tekstura drvene površine doprinijela njegovoj opipljivosti”, kaže on o ovom djelu Delibašić se publici do sada predstavljao uglavnom na kolektivnim izložbama i kaže da takva izlaganja doprinose kontekstu razmatranja djela.
“Insistiram izlaganje na kolektivnim izložbama prije nego samostalno, upravo zbog korelacije ili komunikacije sa drugim umjetnicima. Takav vid izlaganja čini da vaš rad dobije novi kontekst, što vam otvara mogućnost interakcije sa ostalim radovima u istom prostoru. Što se konkretno ove izložbe tiče rekao bih da je postavka jako skladna. Odiše podmlađenom energijom, a očigledno je vođeno računa da svi mediji budu zastupljeni, kao i različite induvidualne likovne poetike. Upravo to daje posebnu energiju ovoj izložbi”, priča Delibašić.
Delibašić je učestvovao i na prvom crnogorskom Bijenalu mladih umjetnika i umjetnica “ART EX YU” koje se danas zatvara. Kada je ta postavka u pitanju Delibašić i Petar Delijević su predstavljali mladu crnogorsku likovnu scenu. Iako su obje izložbe kolektivne i okupljaju “mladu snagu”, upravo razlika između njih doprinosi profilisanju.
“Na izložbama umjetnik prezentuje nešto na čemu je radio u prethodnom periodu ili naglašava njegov trenutni umjetnički proces, što smatram dragocjenim. Razlika između ove dvije izložbe jeste ta što se mi iz ULUCG već poznajemo i imamo uvid u rad kolega, dok je manje poznato stvaralaštvo umjetnika iz regiona koji su imali priliku da izlažu na ovogodišnjem Bijenalu mladih. Sam koncept Bijenala predstavlja saradnju između država, likovnih kritičara, institucija i umjetnika. To nam pruža mogućnost da sagledamo umjetničko-istraživačke radove umjetnika iz regiona, razmotrimo gdje smo mi pozicionirani u odnosu na tržište, koje su to tendencije naših umjetičkih praksi i naravno da se svi radovi upuste u komunikaciju sa novom publikom”, poručuje Delibašić.
On ističe da je saradnja u svijetu umjetnosti veoma bitna te kao bitan segment saradnje vidi spremnost i želju domaćih umjetnika da izađu iz dosadašnjih okvira stvaralaštva.
“Neophodno je da se naši umjetnici više mobilišu i izađu u regionalni prostor, odnosno da rade na globalnoj vidljivosti. Čini mi se da u granicama nama poznatih prostora, galerija, društva, može doći do određene klaustrofobije i zasićenja. Zbog svega toga rekao bih da je potrebno izaći iz tih granica svog socijalnog miljea, svog društva, svog okruženja i postaviti svoj rad u kontekst nekog drugog mjesta, nekog drugog umjetnika, publike, drugačije umjetničke atmosfere, pa na taj način ostvariti i novu komunikaciju. Ta mobilnost je od presudnog značaja za svakog umjetnika, rekao bih”, kaže Delibašić. On je “Vijestima” rekao i da još uvijek ne razmišlja o samostalnoj izložbi, već da se posvetio istraživanju sopstvenog likovnog izraza.
“Još uvijek razmatram i analiziram svoje likovno istraživanje koje bi moglo uskoro da se nađe u drugačijem kontekstu. Tako da ću u tom kontekstu tokom predstojećeg vremena vjerovatno koncipirati jednu ili više samostalnih izložbi. Za sada, nastojim da izlažem na kolektivnim izložbama u okviru kojih mogu da predstavim ono na čemu radim. Koncept kolektivnih izložbi nudi posebno interesantno gledište na stvaralaštvo i izraz”, zaključio je Delibašić u razgovoru za “Vijesti”.
Da li je virtuelni umjetnički prostor vidljiviji od galerijskog?
Zdravko Beli Delibašić završava doktorske studije na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu, studijski progam Primenjene umetnosti i dizajn, a završio osnovne i magistarske studije završio je na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju tokom kojih je boravio i usavršavao se u Francuskoj na “Ecole Nationale Superieure d’Art de Nancy”. “Ove godine bi trebalo da objavim finalno umjetničko istraživanje na kojem sam prethodnih godina radio i stavim tačku na doktorske studije. Taj završni rad je više eksperimentalan i nudi mi transformaciju iz dosadašnjih umjetničkih praksi. Konkretno se bavim istraživanjem virtuelnog prostora društvenih mreža i pokušavam da uspostavim korelaciju između stvarnog i virtuelnog prostora koji nude današnje internet platforme. Taj prostor jeste virtuelan, ali po svemu sudeći je više vidljiv i dostupan”, objašnjava Delibašić.
U tom istraživanju on se bavi sljedećim:
“Postavlja se pitanje kako umjetničko djelo u eri savremenih digitalnih ehnologija putuje do publike - da li je vidljivost direktnija u galerijskom ili virtuelnom prostoru interneta... Definitivno je da današnja dostignuća omogućavaju brži protok i stvaranje informacija, odnosno likovnih poruka, što znači da oni ne moraju ni postojati u fizičkom obliku... Taj fenomen stvaranja me trenutno motiviše pa sam svoje istraživanje usmjerio ka tome”, priča on.
S obzirom na temu kojom se bavi u doktorskom istraživanju “Vijesti” je zanimalo i hoće li umjetnik ostati u okvirima klasičnijih likovnih formi.
“Čini mi se da sam tu vizuelnu poruku izraza potpuno zamijenio. Do sada sam se bavio tipično klasičnim pristupom crtežu, ugljen na papiru ili sličnih tehnika. Ovdje je u pitanju nešto potpuno drugačije. U pitanju je pristup digitalne obrade uz kompjuterske softverske manipulacije, pa se tehnički čak i ne može poistovjeti sa klasičnim crtežom jer se tiče više virtuelnog - društvenog prostora. Likovno gledajući to na čemu radim jeste bitno drugačije od svega čime sam se prije bavio, ali hoće li me odvući od mog ranijeg pristupa vizuelnom ne bih znao. Dozvoljavam sebi taj eksperiment i da to spontano otkrijem”, kaže Delibašić.
Bonus video:
