(Radivoje Rade Brajović: Sjećanja, CID, Podgorica, 2018)
Na pitanje koji se period u istoriji čovječanstva može smatrati najsretnijim, jedan od velikih istoričara odgovorio je da je to, po njegovom mišljenju, period od 98. do 180. godine, za vrijeme vladavine rimskih careva Antonina. Tačnije, period vladavine od Trajana do Marka Aurelija.
Ako bismo slično pitanje postavili našoj istoriografiji - koji bi se period mogao smatrati periodom najvećeg razvoja i napretka, od vremena kada se ugasila loza Crnojevića, pa do današnjih dana - vjerujem da bi se većina složila da je to vrijeme od početka 50-ih do kraja 80-ih godina XX stoljeća. Bio je to period ubrzane modernizacije Crne Gore. Doba izgradnje institucija i planiranja elita, vrijeme mira i sigurnosti.
O tom vremenu kazuju i svjedoče Sjećanja Radivoja Rada Brajovića. To je knjiga koja predstavlja važno svjedočanstvo o jednom vremenu, zapisano rukom neposrednog svjedoka. Knjigu otvara riječ Latinke Perović, jedne od umnijih žena južnoslovenskog prostora. Ona piše da je ova knjiga stvarana „sa motivom da u interesu opšteg dobra doprinese razumijevanju prošlosti“. I djelo ocjenjuje kao „izuzetno značajan prilog novijoj istoriji Crne Gore“.
Sjećanja su knjiga obima oko 600 stranica, čiji je sadržaj podijeljen u pet djelova, koji hronološki obuhvataju životni put pisca od osvita do pozne jeseni. U preko 30 poglavlja on nam daje hroniku jednoga doba.
A kakvo je to doba? Možemo ga nazvati prelomnim i dramatičnim. Pisac je svjedok promjena političkih sistema, državnih oblika i ideologija.
Veći dio knjige posvećen je periodu izgradnje socijalizma. On taj period smatra izuzetno značajnim, jer su u njemu postavljeni temelji savremene Crne Gore. Nekoliko podataka koje on navodi jasno ilustruju zamah društvenog razvoja i napretka: društveni proizvod je 1947-1985. godine povećan 6,4 puta; broj zaposlenih je porastao sa 28.000 na 148.000; učešće industrije je poraslo sa 4% na 40% u strukturi privrede. Bilo je to doba kada su počele da se formiraju i ključne institucije u kulturi.
Taj polet društvenog razvoja nosila je generacija podvižnika koja je svoju energiju posvetila razvoju Crne Gore, svoje znanje ugradila u oblikovanje njenih institucija, a svoju vrlinu pretvorila u društvenu solidarnost. Vrata toj generaciji za ulazak u politiku, kulturu i ekonomiju otvorena su sredinom 60-ih godina, kada je napravljen veliki zaokret od revolucionarnog patriotizma ka profesionalizmu. To je omogućilo jednoj školovanoj i obrazovanoj generaciji da izađe na društvenu scenu. Jedan od njenih predstavnika je i Radivoje Rade Brajović.
Njegova biografija je svojevrsna hronika izgradnje institucija i vršenja najodgovornijih političkih dužnosti u Crnoj Gori. Bio je ministar, potpredsjednik Izvršnog vijeća Crne Gore, potpredsjednik Skupštine Crne Gore, predsjednik Skupštine Crne Gore, predsjednik Izvršnog vijeća Crne Gore, predsjednik Predsjedništva Crne Gore. Malo je političara u njegovoj generaciji koji su obavljali tako odgovorne dužnosti.
U jednom periodu (1986-1988), na dužnosti koju sam tada obavljao, sarađivao sam sa njim. I mogu kazati da je u svom radu pokazivao temeljitost i umnost u pristupu, odgovornost za kazano i učinjeno, dobronamjernost prema drugima i skromnost prema sebi. Bio je jedan od onih Crnogoraca posvećenih bez ostatka izgradnji Crne Gore.
Takva je i knjiga koju predaje sudu javnosti. Jednostavnim kazivanjem on nas vodi kroz svoju životnu priču. Ubjedljivo, kao i svako ko iskreno govori, on kazuje o svom djetinjstvu, ratu, stradanjima, siromaštvu, školovanju... Približava nam atmosferu poratnih godina obnove i izgradnje, duh studentskog života na Pravnom fakultetu u Beogradu, zanos radnih akcija i omladinskog rada.
Njegovo kazivanje se nastavlja dolaskom u Crnu Goru. Tu počinje svjedočanstvo o institucionalnoj izgradnji ondašnje Republike. On će biti učesnik i kreator velikog ekonomskog, kulturnog i društvenog razvoja Crne Gore u ondašnjoj Jugoslaviji. Bilo je to doba do tada nezapamćenog prosperiteta. U tom vremenu stvarane su elite i institucije čiji će se značaj za Crnu Goru sagledati nekoliko decenija kasnije. Kako to često u politici na Balkanu biva, periodi mira i sigurnosti, razvoja i napretka ne traju suviše dugo. Krajem 80-ih godina talas velikih političkih promjena došao je i do obale Crne Gore. Jedna generacija političara je završila svoju misiju i grubo uklonjena sa političke scene. Njoj je pripadao i autor knjige. O tim dinamičnim zbivanjima on kazuje bez mržnje i osvetoljubivosti, sa vrlinom da se tadašnji protivnik razumije i sa urođenim dostojanstvom da se nepravda podnese.
I u dolazećem vremenu kod Rada Brajovića neće prevladavati sujeta. On će se uključiti savjetom, predlogom i inicijativom u obnovu crnogorske države. Taj proces on će doživjeti kao pravedan ishod jednog dugog i dramatičnog istorijskog procesa.
O svemu tome on kazuje u svojim Sjećanjima iskreno i pouzdano. Zato vjerujemo da će ova knjiga čitaocima, savremenicima i istoriografiji biti višestruko značajna. Prvo, ona je kazivanje jednog od najautentičnijih svjedoka velikih, dramatičnih i prelomnih događaja i procesa. Drugo, ona donosi nove činjenice i nepoznate dokumente koji će budućim istraživačima ovog perioda biti važan izvor. Treće, ovom knjigom je pisac ispunio i dug prema svojoj generaciji. Ostavio je važno kazivanje o misiji jednog pokoljenja u izgradnji moderne Crne Gore. Najzad, ova knjiga je veoma važan prilog kontinuitetu Crne Gore i njenom savremenom identitetu.
Ispod kazivanja o bitnim događajima, velikim procesima i značajnim ličnostima, kroz čitavu knjigu teče priča o njegovoj porodici i privatnosti, kazana iskreno i ljudski toplo. Na kraju, u svojstvu glavnog urednika Izdavačke kuće CID, osjećam zadovoljstvo što ova Sjećanja staju u red velikih memoarskih djela pisaca poput Sima Popovića, Rada Turova Plamenca, Nika Hajdukovića, Lazara Tomanovića... Njima se crnogorsko društvo i država odupiru zaboravu vremena. Zato su ovakve knjige više od sjećanja.
Bonus video:
