Nije mi žao što moram umrijeti, već što više neću moći knjige čitati

Zulfikar Zuko Džumhur, novinar, putopisac, autor čuvenih “Hodoljublja”, karikaturista, slikar, filmski i televizijski scenarista, likovni kritičar i kostimograf, bio je čovjek kome je čitav svijet bila domovina, a sav ljudski rod njegova porodica, konstatovano je na promociji “Izabranih djela” ovog autora koja je održana u ponedjeljak veče u Herceg Novom, u foajeu Dvorane Park.

Knjigu je objavila izdavačka kuća “Buybook” iz Sarajeva, a na 700 stranica objavljena su djela: “Nekrolog jednoj čaršiji”, “Pisma iz Azije”, “Putovanje bijelom lađom”, “Zukova Hodoljublja”, “Pisma iz Afrike i Evrope” i “Stogodišnje priče”. Naš nobelovac Ivo Andrić jedini predgovor koji je ikada napisao, bio je upravo za Džumhurovu knjigu “Nekrolog jednoj čaršiji”.

Okosnica večeri bila je Džumhurova veza sa Herceg Novim, “hercegom među gradovima” u koji je prvi put došao 1969. godine, na nekoliko dana, a u njemu je ostao sve do smrti 1989. godine. O Herceg Novom napisao je neke od najljepših rečenica: “Postoje gradovi koji vam drže dušu, jer imaju prošlost, a Herceg Novi ima i dušu i istoriju“. Promociji je trebalo da prisustvuje i kćerka Zuka Džumhura - Donizada. Nije došla, jer je prije dva dana u Istanbulu u 100. godini preminula njena majka Vezira - Zukova supruga koja je sa njim dio života provela u Herceg Novom.

Novinarka Jelena Zimonjić koja u Beogradu vodi Fondaciju Zuko Džumhur kazala je da je ideja bila da se zajedno izdaju svi Zukovi putopis, i da se “Zuko pomjeri sa čaršijskih priča na put gdje stoje jugoslovenski intelektualci tog vremena”. “Jer Zuko je, da podsjetimo, jedini pisac kome je Andrić napisao predgovor, bio je jedini slikar koji je po želji Andrića nacrtao njegov portret i vodio konferenciju za novinare kada se Andrić vratio iz Švedske sa dodjele Nobelove nagrade”, kazala je Zimonjić.

Jedan od osnivača izdavačke kuće “Buybook” iz Sarajeva Goran Samardžić naglasio je da je hercegnovsko predstavljanje “Izabranih djela Zuka Džumhura” zapravo prva promocija te knjige u regionu.

“Razmišljao sam da li je važniji grad u kome se rodiš ili u kome živiš. Izgleda da je važniji ovaj drugi, jer grad u kome se rađaš ne biraš. Biramo onaj u kome proživimo dio života. U ovom slučaju je Herceg Novi važniji i od Zukovog Konjica, ali i od Beograda gdje je cementirao svoju slavu. Došao je ovdje da proživi taj svoj zadnji dio života, ne znam da li mogu da kažem, da ‘ciljano umre’, iako je sahranjen u Konjicu”, kazao je Samardžić i ustvrdio da je Zuko Džumhur jugoslovenska ikona, jer pripada svima.

Njegov kolega Damir Uzunović ispričao je neke od brojnih anegdota o Zuku Džumhuru koje su ostale zapisane ili se prepričavaju.

Za “Izabrana djela” je kazao da je riječ o dvojezičnom izdanju i da je “Buybook” možda jedina izdavačka kuća u bivšoj Jugposlaviji koja “ima želju i snagu da neka od djela uradi dvojezično, da radi i ćirilično i latinično izdanje, ćirilično je izašlo na ekavici, latinično na ijekavici”. Dizajn je uradila Aleksandra Nina Knežević, slikarka iz Crne Gore, a knjiga je dostupna na teritoriji cijele bivše Jugoslavije.

Zuko Džumhur bio je svestrani umjetnik, veliki boem i intelektualac, čovjek koji je obilježio silne svjetske ulice kojima je prolazio. Ovaj kosmopolita nemirnog duha svakodnevno je prolazio ulicama Herceg Novog, sjedio u omiljenoj kafani “Hercegovina”, u kojoj su stari Novljani znali koja je “Zukova stolica”, u restoranu nekadašnjeg hotela “Boka”, družio se, šalio, bilježio, crtao... Njegove zabilješke o Herceg Novom čitala je voditeljka večeri Dragana Vlaović.

Umro je 27. novembra 1989. godine u hercegnovskom hotelu Plaža. Pred kraj života kazao je: “nije mi žao što moram umrijeti, već što vise neću moći čitati knjige”…

Sekretarka Sekretarijata za kulturu i obrazovanje u Opštini Herceg Novi, Ana Zambelić - Pištalo je podsjetila da će u ovoj godini u Herceg Novom biti postavljena i spomen ploča sa medaljonskim likom Zuka Džumhura, i tako se odužiti svestranom autoru koji je 20 godina bio i građanin Herceg Novog. Filatelističko društvo Igalo izdalo je prigodnu dopisnicu u znak sjećanja na Zuka Džumhura.