Mladen Nelević: Živimo u vrijeme tranzicije i sve te okolnosti nas čine nervoznim

"Veliko je bogatstvo da od različitih ljudi učite na način što razmjenjujete znanje, kao i što je velika opasnost ako se ne igra negdje drugo jer glumci onda, kao i u komadu, postaju nezvozni i ljuti jedni na druge, ne vole se i bude tu raznih negativnih situacija kad si stalno upućen na iste ljude"
3991 pregleda 1 komentar(a)
Mladen Nelević, Foto: Boris Pejović
Mladen Nelević, Foto: Boris Pejović

Predstava “Urnebesna tragedija” biće 50. put odigrana u utorak 19. marta na Velikoj sceni Crnogorskog narodnog pozorišta. Sa ovim komadom CNP je učestvovao i osvajao nagrade na festivalima širom zemlje i regiona: Sterijino pozorje Novi Sad (2015), Dani satire Fadila Hadžića Zagreb (2015), Grad teatar Budva (2015), Međunarodni festival glumca Nikšić (2015), Jugoslovenski pozorišni festival Užice (2015), HAPS (2015), Festival komedije Osmijeh Sarajeva (2017), Dani komedije u Kumanovu (2018). Komad „Urnebesna tragedija“ izvedena je i u Šapcu, u okviru Večeri Dušana Kovačevića, kao i u Beogradu, Tivtu i Novom Sadu. U predstavi igraju: Ana Vujošević, Mladen Nelević, Vule Marković, Nada Vukčević, Branimir Popović, Branka Stanić, Meto Jovanovski, Mišo Obradović i Momo Pićurić.

Mladen Nelević se nada da će biti makar još toliko igranja “Urnebesne tragedije” koju je po tekstu Dušana Kovačevića režirao Veljko Mićunović, jer kako kaže, publika je voli, a i glumci uživaju dok igraju.

Predstava “Urnebesna tragedija” govori o sukobima u porodici koju čine bivši komunisti i pripadnici građanske opcije. Ima li i danas takvih svađa u porodici?

Ima i danas sličnih stvari sigurno, jer živimo u vrijeme tranzicije i sve te okolnosti nas čine nervoznim. Zbog takvog okruženja postajemo nervozni i to se sve odražava na porodicu, tamo gdje dolazimo i gdje treba da tražimo i stvaramo mir, uglavnom budu tenzije. Praktično, u komadu “Urnebesna tragedija” svi smo nervozni i svi u problemima. Lik koji igram takođe je suočen sa problemima. Igram starijeg brata Milana, koji se zbog svega što mu se dešava ubija na kraju. Njegovi problemi ga stiskaju, sve jedan za drugim, i tako završava. Mislim da i danas ima u izobilju siromašnog svijeta koji loše živi, nema posla, a ova predstava upravo donosi jednu takvu priču. Dušan Kovačević je taj tekst pisao 90-tih godina kad se raspadala ova Jugoslavija, no on je, nažalost, aktuelan i danas.

Kakva je vaša uloga u predstavi “Urnebesna tragedija”?

Igram jednog od dvojice braće, a otac nam je u ludnici. Stariji sam brat, direktor sam pozorišta koji ima problema na poslu, imam ženu koja je nezaposlena, imam sina i veoma sam nervozan.

Urnebesna tragedijaUrnebesna tragedija

S obzirom na to da ste član ansambla Gradskog pozorišta, kako je došlo do toga da zaigrate u predstavi Urnebesna tragedija?

Jednostavno, zvali su me da igram tu ulogu. Bez obzira na to što sam član ansambla Gradskog pozorišta više sam predstava odigrao u Crnogorskom narodnom pozorištu, nego u matičnom teatru. Meni je sve to jedno i Gradsko i CNP, bitno je da se radi. Odigrao sam 30-tak predstava u CNP-u, a u tom teatru me angažuju od 70-tih godina.

Koliko je bitno da jedan glumac ne bude vezan samo za matičnu kuću, već da mu se pruži prilika da glumi i u predstavama drugih pozorišta?

To je mnogo važno, pogotovo za mlade ljude da igraju u različitim sredinama i sa različitim ljudima. Postoji ona opasnost autističnog zatvaranja kad su godinama angažovani jedni isti ljudi. Te promjene su neko osvježenje i gosti koji dođu, mislim prije svega na glumce, jer su reditelji obično gostujući, donesu nešto novo i to je veoma značajno jer se srećete sa različitim ljudima i razmjenjujete iskustva. Veliko je bogatstvo da od različitih ljudi učite na način što razmjenjujete znanje, kao i što je velika opasnost ako se ne igra negdje drugo jer glumci onda, kao i u komadu, postaju nezvozni i ljuti jedni na druge, ne vole se i bude tu raznih negativnih situacija kad si stalno upućen na iste ljude. To je veoma važno u svakom poslu, ne samo u glumi.

U utorak će biti 50. izvođenje predstave. Neki komadi, nažalost ne dožive toliko igranja. Kakav je osjećaj izaći i pokloniti se toliko puta na sceni sa jednim projektom?

To je za Crnu Goru dosta značajno, jer su rijetke predstave koje dožive toliko igranja. Ova predstava je živa i dosta je putovala, bila po festivalima, bila na Sterijinom pozorju, u Zagrebu, na danima Dušana Kovačevića u Srbiji, igrana je u Beogradu, bila je tražena. Sjajna je ekipa radila ovaj komad, dobra je predstava, a i publika je voli. Igramo je sa radošću. Postoji mnogo razloga da doživi makar još 50 igranja.

Bonus video: