Likovni segment Zimske scene Barskog ljetopisa zatvorila je četvrta samostalna izložba Jelene Vušurović, akademske umjetnice sa Cetinja. Pod nazivom “Flame” (Plamen) Vušurović je u Dvorcu kralja Nikole premjenro predstavila svoje radove nastale u posljednjih pola godine u različitim tehnikama koji su prema navodima likovne kritike raznovrsje ekspresija materijalizovanih na platnima uljanim i akrilnim pigmentima, te kombinovanim tehnikama.
U katalogu izložbe istoričarka umjetnosti i likovna kritičarka Anastazija Miranović zapisala je da simbolički naziv ciklusa refereira na “unutarnji plamen, plamen duše, čije žarište tinja i rasplamsava u zavisnoti od poticaja a, oni su razni”, te da unutrašnju Jeleninu snagu simbolizuje predstava bika koji se, “spreman za borbu, u punoj snazi i dominaciji”, nenameteljivo pomalja iz bojenih kompozicionih sazvučja.
Za razliku od dosadašnje figuracije - sa centralnim motivom bika koji je i sada u različitim formama prisutan na pojedinim platnima - u ovom ciklusu, Vušurović se otvoreno okrenula apstraktnom stvaralaštvu. U razgovoru za “Vijesti” umjetnica napominje da lajtmotiv ipak opstaje i sada.
“Počelo je od figuracije bika. Sve ostalo što vidite na apstraktnim slikama je njegov fragment. Želim da predstavim unutrašnju borbu i dah tog bika, odnosno nas, koji su podsticaj, ono što ne možemo da pokažemo ili kažemo. U mojim slikama možete vidjeti tu unutrašnju borbu i tu unutrašnju snagu”, ističe Vušurović, članica ULUCG. Sagovornica “Vijesti” je na cetinjskoj Akademiji završila osnovne studije grafike u klasi prof. Vesne Bošković, a potom specijalističke studije na smjeru slikarstvo u klasi prof. Branislava Sekulića. Sada u je Banja Luci na magistarskim studijama u klasi prof. dr Jelene Rubil. Njenu paletu karakterišu jake, sirove boje kojima je, ističe, vjerna od ulaska u slikarski svijet
“Negdje sam na Akademiji od profesora dobila korekturu da ta sirovost u umjetnosti smeta. Međutim, želim da se zadržim malo na toj sirovosti, jer ta jačina koju daje čista boja preklapa lazurnost koju dajem ispod, ona u stvari nosi poruku. Mi nismo u nijansama, mi ljudi smo individue sami za sebe, tako da svaka moja slika, kao što je ime izložbe ‘Plamen’, nosi bljesak i sva ona jaka osjećanja koja se bojimo da iskažemo. Svaka boja govori”, dodaje Vušurović.
U tom kolorističkom govoru, na njenim platnima je “najglasnija” crvena boja.
“Volim je, ona je moj zaštitni znak. Pokušavam da kroz crvenu pokažem ne ni borbu, ne ni bol, već tu unutrašnju strast čovjeka”, ističe Vušurović. Na opasku “Vijesti” da su neka njena djela, kombinovane tehnike, u ovom ciklusu skoro reljefi, ona replicira da je to “dio sljedećeg istraživanja”.
“Van likovnog izražaja, volim da uklapam materijal. Gaza, vata i kanap koji se negdje nalaze na mojim slikama, to je već neko lično iskustvo, kao borba kroz život - uhvatimo se za nešto, a to je na mojim slikama kanap. Ta (reljefna) izraslina... Znate kako - gazu i vatu koristimo kada smo najviše povrijeđeni, kada nas nešto boli. Želim taj materijal da prekrijem snagom i veselim bojama - ne boli nas ništa, idemo naprijed”.
Djela iz ciklusa “Plamen” nastajala su krajem prošle i početkom ove godine. U komentaru tematskog kontinuiteta, Vušurović kaže da svaki put kada krene nova slika, “tada počinje i novo istraživanje”. Inspiraciju crpi iz svakodnevnog radu u ateljeu: ističe da je prvo roditelj sa dvoje djece i mnogo obaveza, ali jutarnji ritual je isti - kad ustane, ide prvo u atelje, “bila kiša ili snijeg”.
“Zatvorim se u svoj svijet, zažmurim i misli naviru - sve ono što mi se dešavalo u toku dana ili u proteklom životu. Ono što tada osjetim, to slikam”, kaže sagovornica “Vijesti”. Komentarišući tranziciju od grafičara - izvornog crtača - do apstraktnog slikara, i pitanje da li ima crtežu u postavci ovoga što sada radi, ona navodi da svaki od novih radova “izlazi sam od sebe”.
“Međutim, ko prati moj rad, i te kako vidi ogromnu bliskost između grafike i slike. Što bi rekli moji profesori Branislav Sekulić i Marija Kapisoda, nevjerovatno da iz jednog grafičara koji tri godine crta, crta i bavi se čime smo se bavili u ateleju, odjednom nastane slikar u punom smislu. Zahvalna sam na toj korekturi, ispunila sam neki svoj cilj, ali, taj rad ide nekako sa iskustvom i sa godinama. Uvijek ima spone između onoga što sam tamo naučlila i ovoga što sada radim, to se vidi u crtežu. Nadam se da ću se na sljedećoj izložbi predstaviti upravo time, tu će se naći spona između grafike i crteža”, zaključila je cetinjska slikarka.
Magistarski rad - skulptura
U dosadašnjem radu, Vušurović se već oprobala u različitim tehnikama i medijima, a istraživanja nastavlja i na magistarskim studijama.
“U Banja Luci sada imam izazov - skulpturu u prostoru i predmet performans moderne umjetnosti. Platnom od pet metara radiću skulpturu na platnu nasred trga u Banja Luci, i to će biti jedan dio odbrane magistarskog rada”, navela je Vušurović.
Bik je simbol nepatvorene snage
“Krećući se u širokom dijapazonu egzekutivnih manira, od figuracije do apstrakcije, instalacija i kombinovanih tehnika, Jelena Vušurović bira i određuje medij, formu i način izražavanja zavisno od onog što želi da saopšti. Bik je u određenim kulturama ekvivalent božanstvu, sveta životinja, no, izvjesno, svuda i uvijek predstavljao je simbol nepatvorene snage. Jelenin bik je u ofanzivnom stavu, spreman svakog trenutka za borbu, sučeljavanja, s crvenom maramicom nad glavom. Zapravo, umjetnica u stavu pripravnosti isčekuje izazove, kao neminovni usud svijeta i života”, piše u katalogu izložbe Vušurovićeve koja je u postavci Dvorca u Baru ovog proljeća.
Bonus video:
