Kako je i današnjica, svakodnevica, život, odrastanje, tako su i radovi akademskog slikara Jakše Ćalasana ispunjeni različitim prilikama, prividima, okolnostima, a tome svjedoči i sam naziv postavke “Šarene laže i crna hronika”. Baš tako umjetnikova djela pripovijedaju o različitim slučajevima, dubinski ispitujući prazninu, borbu, dokolicu, ravnodušnost, malodušnost, te i egoizam, skromnost ali i šarena, prazna obećanja... Odnosno šarena, ali prazna... U svemu tome gledaoci jasno mogu vidjeti i naslagane šarene laže i svjedočenje crne hronike. Izložba tih radova otvorena je preksinoć u Perjaničkom domu na Kruševcu, u Podgorici.
“Inspiriše me svakodnevica, odrastanje, preživljavanje... Mada ne stvaram po principu da čekam inspiraciju, već samo stvaram. Inspiracija mi je kada uđem u atelje - to me inspiriše”, priča Ćalasan za “Vijesti”.
Svaki njegov rad jasnom metonimijom nosi simboliku u svom nazivu, pa tako on istražuje i pruža gledaocima situacije kroz radove: “Slučaj M”, “Slučaj Ž”, “Poslanica”,”Toalet”, “Pre minuli”, “Povjetarac”, “Naslovna strana”, “Sve smo mogli mi da je duži bio dan”, “Čuvaj se narkomana”...
“Upravo taj rad koji ste spomenuli ‘Čuvaj se narkomana’ je motivisan čempresima u Baru... Ta rečenica, to šta god, je bio jedan od argumenata zašto treba posjeći čemprese - jer tamo žive neki narkomani...”, objašnjava on “Vijestima”.
Na pitanje da li su njegovi radovi angažovani upravo kroz te nazive, on odgovara: “Ja volim da slikam i da se igram, a onda sve dodatno samo uđe u rad. Određeni radovi jesu angažovani, ali ponavljam, to naknadno dođe. Ne nalazim orave riječi za to. Inače, umjetnici koji pretežno stvaraju kroz figuraciju - slabiji su na riječima. Ja se drugačije izražavam, morate me razumjeti”, iskreno priča Ćalasan.
Kada uđete u galeriju Perjaničkog doma dočekaće Vas interesantne boje, sunčane, proljećne, a šarenilo i izobilje kolorita svjedočanstvo su samog naziva koji je objedinio postavku.
“Sve su slike slikane na isti način, sličnog kolorita, ali su teme različite. Znate, dugo sam samo crtao. Završio sam grafiku i onda sam tek poslije Akademije počeo da slikam”, prisjeća se Ćalasan i nastavlja:
“Dugo sam crtao, pa me tako sada boja vuče, možda zbog toga, a možda čak i previše. Za mene je to u stvari igra i zabavljanje. Ispoljavanje misli kroz boju i kroz crtež - potpuno drugačije djeluju moji crteži od ovih radova u boji koji su izloženi. Tako, kada formiram crteže i napunim ih bojom, nastaju šarene laže, dok su crteži više prikaz tog drugog dijela - crne hronike, rekao bih”, zaključio je on.
Jakša Ćalasan (1979) završio je Akademiju likovnih umetnosti u Novom Sadu, u klasi profesora Slobodana Kneževića Abija, odsjek grafika. Živi i radi u Baru.
Kao brzi voz dolazi novi slikar, i još se smije kao starac
Izložbu u galerijskom prostoru Centra savremene umjetnosti na Kruševcu otvorio je glumac Palve Ilić koji je pročitao tekst iz kataloga izložbe, a koji je napisao kolumnista Brano Mandić.
“Sve na tim slikama se prepliće u svjetlu Mediterana, sve je napolitansko bez tona, na svakoj Jakšinoj slici bi se istog časa mogao roditi poneki Napoleon, gutač klikera, kikirez, pokrenuti klizište besmisla, basna, ili sveta tajna. Eksterijeri izgledaju kao enterijeri, kupatila su karaule drugog svijeta, proroci jašu lavove i tamburaju kosmosu. Nema kod Jakše foliranja, o kako je to lijepo zaključiti, kako je to spasonosno, kad vidiš da kao brzi voz dolazi novi slikar, i još se smije kao starac”, piše Mandić.
To potvrđuje i umjetnik, ističući da se trudi da “radi pošteno i da se što manje folira”. “Nekad to može naizgled skrenuti u neko foliranje, ali dok slikam stalno mi se nešto vrti u glavi, stalno nešto slušam, pa su tako i nastale ‘Šarene laže i crna hronika’, a to je ono što nas okružuje. Tu nema foliranja. Ja volim na taj ironičan način da iskažem mišljenje”, poručuje Ćalasan.
Bonus video:
