Zbirka poezije “Cvijeće mojih nadanja” ruske pjesnikinje crnogorskog porijekla Jelene Grigorijevne Panajeve predstavljena je juče na Međunarodnom podgoričkom sajmu knjiga, a pored umijeća nizanja stihova istaknuto je i umijeće prevodilaštva koje je ovim izdanjem ponovo dokazao poznati crnogorski prevodilac Vlado Ašanin. Knjigu koja sadrži 45 pjesama štampanih u originalu na ruskom jeziku i u prevodu na crnogorski, sa autorkinom autobiografijom, genealogijom porodice i i porijeklom, izdala je Nacionalna biblioteka Crne Gore “Đurđe Crnojević”.
“Zadovoljstvo nam je i počastvovani smo time sto je zbirka ‘Cvijece mojih nadanja’ konačno prevedena na crnogorski jezik. Jelena Panajeva je jedna od rijetkih koja je sačuvala svijest o svom crnogorskom porijeklu. Takođe, vrijedi istaći da je jedan od krivaca za objavljivanje ove knjige je i moj kolega Vlado Ašanin. Ja sam godinama pokušavao naći nekoga da prevede, odnosno prepjeva ovu njenu zbirku koja obimom nije velika, ali je estetskom ljepotom značjna i zahvaljujući našem prijateljstvu Vlado je pristao da ovu knjigu prevede na naš jezik kao vrsni poznavalac i prevodilac ruskog jezika”, kazao je na promociji priređivač, publicista Marijan Miljić.
On je posebno istakao da je Panajeva tokom saradnje sa Ašaninom poslala i jednu novu pjesmu koje nema u izvornoj zbirci, a koja je naknadno napisana za ovu priliku i koja je posvećena Crnoj Gori, a zove se ‘Černogorija’, odnosno ‘Crna Gora’.
Da bi poezija na drugom, ne matičnom jeziku zvučala i postigla ono što je poeta unio u svoje djelo, neophodno je umijeće majstorskog prevođenja, prilikom čega će prevodilac što vjernije prenijeti ideju i sliku koju je pjesnikinja imala, a pritom paziti da pjesmu ne prevede bukvalno, ali ni da se ne zanese u pjesničkom nadahnuću koje mu se probudi. Na kraju, ističe Ašanin, neophodno je da prevodilac osjeti i da mu se djela dopadnu na matičnom jeziku, na onom na kojem su prvenstveno i napisana, pa tek onda da se upusti u dalji rad. “Ako se smijemo upustiti u traženje odgovora šta je cilj stiha, pjesme, poezije uopšte, onda je to vjerovatno stvaranje neke slike koja bi trebalo da u čitaocu pokrene osjećaj da ga podstakne da u svojoj duši, makar dok čita stihove, proživi emociju ili da je raspali ako stih pronađe u njemu oganj neraspaljeni. Da li je to moguće postići piscu - prevodiocu kao i pjesniku - autoru komada pitanje je vječno... Prevod, odnosno prepjev pjesme bi morao da ima isti cilj kao i izvorni stih. Mislim da u našoj novijoj književnosti nijesmo prebogati majstorima prevodilaštva koji znaju da do tančina prenesu poruku i emocionalnost koju pjesma u sebi nosi”, rekao je Ašanin na predstavljanju knjige.
On je kazao da ukoliko prevodilac poezije uspije kod čitaoca da stvori utisak da ono što se nudi “ne miriše na prevod” može računati da je u neku ruku uspio u svom radu. To znači da “pjesmu netreba preslikavati, jer se to zove bukvalni prevod”, poručio je Ašanin.
“Sa ovih par osvrta nijesam želio da se predstavim ni kao prevodilac ni kao teoretičar koji tvrdi da je prevođenje iznad drugog literarnog stvaralaštva, ali sam želio da ukažem da se ono nalazi na bliskoj ili identičnoj ravni”, zaključio je Ašanin.
U duhu savremene ruske ženske poezije
Jelena Panajeva rođena je 1951. godine u selu Jasnomorsk, Neveljskog rejona, u Sahalinskoj oblasti. Do sada je objavila sedam zbirki pjesama, a ova je objavljena 2003. godine.
“Njen ženski rukopis je u duhu savremene ruske ženske poezije. Izvori njenog nadahnuća su različiti. Zbirku karakterišu unutrašnja koherentnost, osoben i lijep jezik, rima i muzika stiha”, primjećuje Miljić.
On se posebno osvrnuo na pjesnikinjino crnogorsko porijeklo doživljavajući Crnu Goru kao “daleku pradomovinu” i zemlju čarobne prirode”.
“Šta li je to tajanstveno, mistično i nedokučivo što Jelenu Grigorijevnu Panajevu vuče prema postojbini i jeziku njenih dalekih predaka? Ona je to nosila u genima, ali je iznenada shvatila, u nekom božanstkom ozarenju, da ima dvije domovine... - Rusiju u kojoj se rodila i Crnu Goru, zemlju svojih predaka”, rekao je Miljić i zaključio stihovima kojima autorka završava pjesmu posvećenu Crnoj Gori:
“O, prapostojbino slavna! Na putu čistom kao ogledalo!!!”.
Bonus video:
