"Crnogorski roman" je priča o generaciji rastrgnutoj između tradicije i tranzicije, društvu u raspadanju sa prevelikim nasljeđem i teretom. Ljudi izgubljeni u haosu svakodnevice ne uspijevaju da sebi odrede cilj. Roditi se u Crnoj Gori istovremeno je i prokletstvo i privilegija.
Ovo je priča o hitmenima, ljubavi, porocima, moralu, nemoralu i genima, vješto ispletena u vrhunsku književnost.
„Već i samim naslovom 'Crnogorski roman' mladi pisac Đuro Radosavović nagovještava visoku ambiciju uz sjenku autoironije. Crnogorska književna tradicija mnogo je više pjesnička nego prozna, pa se Radosavović poigrava sa idejom da je, eto, baš on napisao roman koji već u naslovu može da nosi adjektiv crnogorski. Nakon čitanja romana, međutim, svjesni smo da je njegova crnogorskost i tematska i jezička i antropološka, ako se može tako reći. Bez potrebe da bilo kome dokazuje da je Crnogorac, bez sklonosti da iz te pripadnosti izvlači bilo ponos bilo stid, Radosavović od onog što je najviše njegovo kreira odličnu književnost, ukorijenjenu u širu tradiciju južnoslovenske literature, ali bez epigonstva. On se bavi umjetnošću, a ne identitetskom politikom, pa je njegov roman zaista i crnogorski i roman“, napisao je o Radosavovićevom romanu književnik i novinar Muharem Bazdulj.
Bonus video:
